Od 'Brzine' preko 'Matrixa' do 'Johna Wicka'. Po toj se kreativnoj krivulji u posljednjih četvrt stoljeća kretala karijera Keanua Reevesa. S gotovo antologijskim ulogama smjenjivale su one osrednje, čak i lošije od prosječnih, poput najnovije u ZF filmu 'Replike'. Iza ambicioznog naslova krije se još ambicioznija premisa o 'presađivanju' uma nakon smrti ljudskog donora.
O Subjektu 345, androidnom prototipu primatelja koji uporno odbija 'transplantaciju', brine neuroznanstvenik William Foster (Reeves), entuzijastični učenjak čiji je životni projekt pred gašenjem zbog neisplativosti.
No, Foster uz pomoć smušenog prijatelja i kolege (Thomas Middleditch) nastavlja s pokusima, još i više kad mu u prometnoj nesreći pogine obitelj. I tu počinju problemi, kako za shrvanog pater familiasa, tako i za gledatelja koji do odjavne špice svjedoči niski presudoznanstvenih bedastoća koje ne bi prošle ni u najgorem trash uratku.
Nebuloze kreću od pogibije najbližih koje Foster u 17 dana(!) klonira do dobi kad su doživjeli udes. Klonovi s tijelom naslijede i sjećanja i osobnost pokojnika kao da su se netom vratili iz šetnje, a ne s drugog svijeta.
Vrijeđa to uspomenu na ovcu Dolly, a zakone biomedicine i etike izvrgava ruglu. Intelektualno dvojben postupak Reevesov lik izvodi na ukradenoj milijunskoj opremi korporacije koja ni ne primjeti da joj je ispraznio laboratorije.
Ima tu i nakaradnih pokušaja oponašanja 'Sofijina izbora', gdje očajni tata Foster bira koga od ukućana neće mentalno oživjeti zbog manjka jednog spremnika za kloniranje. No, nije samo znanost ovdje predmet sprdnje, to je podjednako i gluma. Reeves u 'Replikama' nažalost nije replicirao ni najmanju sekvencu svog glumačkog talenta.
Jednako je neuvjerljiv i kao istraživač i kao obiteljski čovjek, platnom šeće kao grogiran, pogotovo posramljen što gostuje u ovom debaklu. A nije Reeves jedini izgubljen na ekranu. Katastrofalni su i ostali akteri, poput Fosterova supruge (Alice Eve) koja je više sliči cheerleaderici nego uglednoj liječnici, dok financijer projekta (John Ortiz) ima manire uličnog džepara.
Američka kritika opravdano je pokopala ovu papazjaniju koja završava motivom s turističke razglednice.
Šteta je samo što film nije konkurirao za ovogodišnje Zlatne maline. Usporedite li ovaj kolosalni promašaj s dubrovačkim Robinom Hoodom, bude vam neugodno što je sherwoodski junak uopće nominiran za antioskar koji su za 2018. u najmanje tri kategorije zavrijedile 'Replike'.