LAST CARESS Dubrovački bend kao posljednji dodir žestine devedesetih

Žestok zvuk, još žešći ritam, osjećaj koji vas baci ravno u kraj devedesetih - tako zvuči dubrovački bend Last Caress. Na probi u Orlandu otrpjeli smo slatku bol u bubnjićima kako bi poslušali ovaj punk rock bend koji se okupio davnih dana, 1998., a u prosincu 2018. odsvirao je jedan od nadamo se prvih svojih povratničkih koncerata. U vrijeme kad su nastali bilo je koncerata, svirki, gitarijada, pa su neprekidno svirali do 2005. godine, kad je sve nekako stalo, priča nam frontmen i vokal benda Nanko Avdić. "Tih smo godina stvarno aktivno svirali, nema gdje nismo imali koncerte, i svaki dan smo imali probe. Mislim da smo odradili preko stotinu koncerata na širem dubrovačkom području, ali to je bilo takvo vrijeme, moglo se svirati svugdje, bendova je bilo krcato. Danas je to nešto potpuno drugačije, ljudi nemaju poštovanja za bend koji im svira, ne prate muziku, i nekako kao da nemaju smisla za nju. Jako smo sretni jer smo 5. veljače izdali svoj prvi album nakon dvadeset godina!", priča Nanko i dodaje 'na lageru' imaju toliko pjesama da bi mogli snimiti i još dva albuma.
BUBNJAR JE UVIJEK KRIV
"Radi se o samostalnom izdavaštvu što će reći preko interneta, pa nam se album tako nalazi na najvećim svjetskim listama objavljenima na Spotifyju, Deezeru, Google playu i slično. A zove se "Nikad više" (smijeh) I to zbog jedne stvari s albuma. Ime albuma predložio je bubnjar. Snimali smo 2001. na Radio Dubrovniku i preslušavali snimke svih pjesama. Shvatili smo da najviše tresemo glavama kad bi nju svirali, energija je bila najbolja i eto, tako smo ga nazvali." Uz basista Dina Avdića, gitariste Maria Novaka i Aldina Žustru te bubnjara Ivušu Gojana, novu postavu benda, svira se kompletnije i s više žara nego ikad prije iako se rijetko uspiju sastati. "Svatko od nas radi, da bismo se sastali i održali probu moramo se dobro organizirati, ali evo, nekad nam i uspije", dodaje Nanko koji je 'krivac' za većinu tekstova, dok glazbu prave više-manje svi zajedno. Ime benda Last Caress također je predložio bubnjar, i to nakon silnih peripetija. "Bili smo u Andra Vidaka u Gustijerni, svirala je Kazna za uši s nama na koncertu i Andro je jednom zvao na telefon i pitao, što ću reć, kako ću vas najaviti, kako se zovete? Ja sam držao telefon u ruci rekao 'Nikako! Nemamo ime! Netko je organizirao gitarijadu, a mi bez imena! Rekao sam mu, ajde, daj nam petnaestak minuta pa nas nazovi, smislit ćemo nešto. Andro je tad rekao, pa ja mislim da bi bilo najbolje da se zovete Livade, na što sam mu odgovorio, ma daj čovječe bježi, jesi lud... U međuvremenu, odlučili smo malo zasvirati, pa ćemo kao vidjeti kako nam ide, i možda će nam se otvoriti kakvo ime. I onda smo zasvirali 'Last caress' od Misfitsa. Toliko smo tresli glavom, skakali, osjetili smo nešto nevjerojatno, i opet je bubnjar rekao, pa ajmo se zvat Last Caress i eto - svi su se složili i ostalo je". Svirka nakon 13 godina u Udruzi mladih Orlando izazvala je žestoku nostalgiju kod brojne publike koja je skakala i pjevala njihove dobro poznate stvari poput 'Kurvo i svetice', 'Kako brzo prođu godine', 'Danas nije moj dan' ili 'Još ovu noć', i tko je bio, mogao je osjetiti sjajnu atmosferu i ogromnu količinu nostalgije za glazbenim događanjima kojih više gotovo i nema, pa se bendovi, stari i novi, nemaju gdje niti promovirati ali niti iznenaditi publiku.
FALI SVEGA...
"Kad je završio koncert čuo sam od jako puno ljudi da jednostavno nisu znali za koncert! Ne znam u čemu je stvar s postavljanjem plakata i nekakvim zabranama, danas sve radimo preko Facebooka jer je to očito najbolji marketinški alat, imamo svoju stranicu Last Caress, tu obavještavamo o svim koracima benda, a kako se tehnologijom pomalo bavim, shvatio sam da tu društvenu mrežu uglavnom prati starija populacija. Mlađi imaju pristup svemu ali su im prvi koje koriste Instagram i Snapchat, i baš sam se time iznenadio. Svi bendovi koriste se mrežama za update, pa to radimo i mi", priča Nanko. Na pitanje što, kako i gdje dalje odgovara da je i njima, kao i svakom drugom bendu, namjera izdati još albuma. "A što se tiče svirki, njih nažalost nema puno, nekako nema se gdje. Mi ćemo ipak biti jako sretni ako nas pozovu bilo gdje da sviramo. Stvari imamo koliko hoćeš, nekih od prije, nešto novih, ma imamo za idući i onaj tamo idući album, ma imamo za idućih 20 godina!" - smiju se momci dobacujući frontmenu što bi još trebao reći. "Reci da je bend zapeo u devedesetima, reci da nam je takav zvuk, ritam i tekstovi, reci da nas u ovome svemu drži velika ljubav prema muzici, reci da je sve to u biti omladinsko iz devedesetih, ljudi će znat'..." Nova vremena, obavezna vizualizacija svega donijela je priliku i Last Caressu da se prikaže i slikom i tonom, dogovaraju snimanje spota, i to je sve što se smije otkriti. "Kad smo svirali nakon puno godina, jednostavno smo i čuli i vidjeli koliko je to ljudima nedostajalo, koliko još ima prostora za dobru rock muziku, i koliko je falilo i nama", zaključuju u bendu.