Jasminu Brkoviću prilikom fotografiranja za ovu priču nije trebalo reći da kaže ‘ptičica‘ jer je kao uzgajivač ptica i osvajač brojnih medalja na domaćim, europskim i svjetskim ornitološkim izložbama okružen ‘ptičicama‘ i stalno nasmijan. S ovim hobijem počeo je prije 40-ak godina.
- Onda su se lovile divlje ptice, staglini, lugerini, verduni i faganjeli, a skoro je svaka kuća u Dubrovniku imala kajpicu. To je bio gust, od prvog dana sam se zaljubio u to. Otac mi je počeo nabavljati izvanka kanarince, egzotične ptice, papagaje, što je došlo do brojke od 700 do 800 komada u jednom momentu! Hrana za ptice je tad bila puno jeftinija, a sad je to ‘skup sport‘. Dolaskom Domovinskog rata sve je stalo, ponovno sam počeo pa pošao na brod, pa opet prestao i opet se vratio uzgoju - uzeo sam samo jednu pticu, a sutra sam ih već imao 20! To mi je u krvi, ne možeš pobjeći, jednostavno, to je velika ljubav, priznaje Jasmin koji trenutno ima 109 ptica.
Odmah je krenuo ići na natjecanja, na izložbe. Već s 12 godina sudjelovao je na izložbi u hotelu Sumratin, a njegov kanarinac gloster corona izabran je za najljepšu pticu izložbe! Dakle, u šali se može zaključiti da je Jasmin prije korone imao koronu! Uslijedile su izložbe u Beogradu, Osijeku i drugim gradovima bivše države, a početkom 1990-ih bila je svjetska izložba u Splitu na Gripama u sklopu Prvenstva Jugoslavije.
I tamo je izlagao i ostvario dobre rezultate. Prije nekoliko godina došao je i svjetski rezultat, osvojio je četvrto mjesto na Svjetskom ornitološkom prvenstvu u Pescari s dijamantnim australskim golubićem nalik grlici! Uslijedilo je 2016. Prvenstvo u portugalskom Matosinhosu kod Lisabona, gdje je prvi put izložio hibride s kojima i dan danas osvaja nagrade. Njegova ptica osvojila je 95 bodova i drugo mjesto na svijetu! Zanimljivo, tad je i prvonagrađena ptica osvojila isti broj bodova: u pitanju su bile nijanse. Jasmin križa pojedine vrste, tu je postao specijalist i tako nastaju prave pernate ljepotice i ljepotani.
Uspjeh nije izostao pa je 2018. u talijanskoj Ceseni osvojio prvo, dva druga i treće mjesto, a 2019. u Zwolleu u Nizozemskoj drugo i treće mjesto. Ove godine je na Svjetskom prvenstvu u španjolskom gradu Talavera de la Reina Jasmin osvojio dva zlata, jedno srebro i jednu broncu te je postao najbolji uzgajivač u Hrvatskoj što se tiče medalja na svjetskoj izložbi. Bilo je na izložbi U Španjolskoj prijavljeno više od 2.600 uzgajivača i 21 tisuća ptica, od toga je ‘hrvatskih‘ bilo nešto više od 150, a hrvatski uzgajivači su ukupno osvojili 26 medalja.
- U Ceseni mi se dogodilo nešto nevjerojatno: natjecao sam se s albino pticama koje imaju crvene oči. Bile su u bijelim kavezima i toliko mirne da je osoba koja ih je trebala odnijeti pred suce za ocjenjivanje jednostavno prošla pored njih i nije ih ni vidjela! Kasnije je upisano u katalogu da se ptice ‘nisu pojavile‘ na izložbi, a one su cijelo vrijeme bile u kavezu! Što je najgore, bile su ozbiljni konkurenti za nagradu, ali što ćemo! Na jednom su mi natjecanju napisali ime ‘Asmin‘, prepričava Jasmin, inače član Udruge za zaštitu i uzgoj ptica Dubrovnik koja broji tridesetak članova, vrlo je aktivna, okuplja uzgajivače kao što je međunarodni svjetski sudac za kanarince (boje) Andrej Greguš koji je prvi put ove godine sudio na svjetskoj izložbi ptica, što je, prema Jasminovim riječima, ogroman uspjeh i čast. Isto tako, tu je budući sudac Branimir Sentić i jedan od vrhunskih uzgajivača papagaja i hibrida Suad Škaljić. U Udrugu su dobrodošli svi zainteresirani, posebno mladi koji bi kroz ovaj hobi dodatno razvili senzibilitet za životinje.
Uz to je na dubrovačkom području aktivna i udruga Staglin, među kojima je najuspješniji uzgajivač Vicko Antičević.
Kod križanja pojedinih vrsta sve ovisi o roditeljima odnosno o ‘roditeljima roditeljevih roditelja‘. Uz to, važnu ulogu igra sreća. Moguće je dobiti albino, ali i ‘lutino‘ pticu. Potonja je žuta ptica crvenih očiju. Neobično je dobiti hibrida, posebno potpuno bijelog ili žutog. Naime, hibridi su u 90 posto slučajeva kod egzotičnih ptica neplodni. Ali, treba biti uporan.
Na neka prvenstva Jasmin ide s ekipom osobno, a kod većine pošalje ptice. Obično ih do mjesta natjecanja prenose osobe koje zovu ‘konvojerima‘. Na posljednjem natjecanju u Španjolskoj su to bili Slovenci. Najprije su ih preuzeli uzgajivači iz Makarske potom su ih uzgajivači iz Splita odnijeli u Rijeku, a otamo su ptice prebačene u Sloveniju posebnim transporterima.
- Ptici se u transporteru ne stavlja voda, posebno kad je put dug. Tijekom transporta im se daje vode, ali se voda ne ostavlja u transporteru kako se ptica ne bi smočila i zaprljala jer će joj sudac kod ocjenjivanja oduzeti bodove na perju! Nekim pticama se stave spužvice u transporter pa tako piju vodu i ne mogu se poprskati, priča ljubitelj ptica koji opisuje atmosferu na natjecanju:
- Svaka ptica koja dođe pred sucem ima 90 bodova, a gleda se perje, držanje odnosno stas, boja, oblik, dužina, noge... Kod svake ptice je drugačije, kod neke se gleda melanin, recimo kod kanarinaca, kod nekih intenzitet, ovisno o vrsti ptice... Nakon dodjele bodova za pojedine stavke, sudac donosi opći utisak od 1 do 5. Potom se bodovi zbrajaju, a maksimalni broj bodova je 94, 95... Postoje suci za boje i za stas kanarinaca, za male papagaje, za velike papagaje, za egzotične ptice... Kad treba izabrati šampiona, okupi se desetak sudaca, konzultiraju se, posebno kad se od svih šampiona bira ‘ptica izložbe‘ – ‘šampion šampiona‘. Tu se gleda svaki detalj, govori ljubitelj ptica koji je lani poslao jednu pticu na Svjetsko prvenstvo u Napulju, a ove godine čak 18!
- Bile su tri kolekcije a kolekciju čine četiri ptice. Jedna mi je osvojila prvo, a druga drugo mjesto. To su bili normalni hibridi, mutacija hibrida, a pojedinačno je mutacija osvojila treće mjesto. U kolekciji sve četiri ptice moraju biti kao jedna! Moraju takoreći biti iste, s tim da se zna dogoditi da ptica ugine ili pobjegne. Meni je sad na Svjetskom prvenstvu uginula jedna ptica... Na Međunarodnoj izložbi u Modeni 2023. mi je, prilikom vađenja iz kaveza, jedna ptica pobjegla – i to je bila drugo mjesto! Neke se ptice uspiju ponovno uhvatiti pa ih po prstenu vrate uzgajivaču, a neke pobjegnu, otkriva Jasmin ističući da ptica koja iz uzgoja pobjegne u prirodi nema šanse da preživi.
Važno je znati staviti odgovarajući prsten ptici, to je vrlo pipkav posao, a na prstenu je broj društva, podatak iz koje je države, koje je godište, prsten je poput ‘ptičje osobne iskaznice‘. Trenutno je najponosniji na pticu koju je ove godine uspio izleći, što je bilo jako teško. Deset godina su roditelji te ptice bili zajedno i nakon 10 godina je izašla jedna ptica: riječ je o hibridu zeres amadine x bizent astrilda. Nažalost, roditelji su uginuli jer je 10 godina za malu pticu dug životni vijek, a napominje Jasmin da ipak imaju ‘puni pansion‘, hranu, vodu, vitamine, voće, pravi ‘švedski stol‘ i punu ljubav. Sad čeka nove izložbe da predstavi svoj ponos.
Životni vijek ptice ovisi o nekoliko faktora, velike papige znaju doživjeti po 70, 80 godina, a manje ptice žive i po 15 do 16 godina.
- Tu važnu ulogu ima instinkt: pratim ptice, tko koga ‘kibica‘... Osjeti se ta ljubav među pticama: one se hrane, maze, čupkaju... Nema veze što su dvije različite vrste, jednostavno se nađu. Zna biti i slučajeva kad se ne nađu, neke se i tuku, nekad ih moram odvajati jer jedna drugu rovina, jednostavno se ne podnose... Kad se ne slažu, jedna zna biti gore, druga dolje, ne ‘bendaju‘ se... Kad se nađu, snesu jaja, nekad ih bude 3, nekad 5, 6, 7, sve zavisi od starosti ženke... Ako ženka ne nađe odgovarajućeg mužjaka, ostavi jaja izvan gnijezda, primjerice u hrani... No, pitanje je jesu li jaja plodna, hoće li roditelji hraniti te mlade ptice, hoće li one izrasti, ostati zdrave, napominje sugovornik.
Ono što ptičice posebno izbaci iz takta jesu potresi, a nedavno su uzdrmali Dubrovčane.
- Potres je pticama šok, one ga osjete 10 sekundi prije. U sobi gdje su mi ptice 24 sata gori svjetlo – upravo zbog potresa! Kad je nedavno zatreslo, zvale su me kolege uzgajivači koji su rekli da su zatekli perje posvuda: ptice su odbacile perje! Ptice tijekom potresa panično lete, udaraju o prepreke, u zid, udare glavom i često ugibaju... One koje leže na jajima dignu se pa se ne znaju vratiti u gnijezdo, jaja se ohlade pa propadne i podmladak! Nisam nikad bio s pticama dok je treslo, ali nikad poslije trešnje nije bilo perja, svjedoči uzgajivač.
U pravilu su mužjaci ljepši i dominantniji, imaju dominantniju boju, a i dominantnije pjevaju.
- Ženka bira mužjaka po boji i pjesmi! Neke i po tome kako napravi gnijezdo! Obično kod egzotičnih ptica gnijezda prave mužjaci i onda ženka dolazi u izvidnicu da vidi koje gnijezdo joj odgovara. Pođe kod jednog, drugog, trećeg, pogleda mužjaka i ona već zna hoće li biti ‘dobar‘ otac, hoće li braniti gnijezdo i tek mu onda ‘čučne‘! Kod žutobradih amadina i kod japanskih galebića spol razlikujete samo po pjesmi, priča Jasmin te nastavlja:
- Špic amadinima središnji rep zna biti dug do 20, 25 centimetara! Prilikom ocjenjivanja se posebno boduje mužjak a posebno ženka samo kod onih vrsta koje se vizualno razlikuju po boji. Kad se razlike ne vide, to je jedna klasa. Posebno se gleda mužjak i ženka kod australijskih zebica, mužjaci imaju više boja, dok su ženke više jednobojne. Kod papiga su isto vidljive razlike, mužjak je ljubičast, a ženka srebrena, kod njih se razlikuje i kožica poviše kljuna. Kod mužjaka je izrazito plave, ljubičaste, a kod ženske kafenasto-smeđe boje, dodaje obožavatelj ptica.
Jasmin sjedi s pticama, sluša ih, promatra i prati, dnevno minimalno provede uru i pol u pernatom društvu. Nekad zna biti s njima i po četiri, pet ura! Uzbuđenju nema kraja kad ptica počne praviti gnijezdo, posebno u proljeće... Svaki dan gleda ima li jaje... Kod kanarinaca bude tri legla do travnja ili svibnja, a egzotičnim pticama ljetni period odgovara zbog vrućine i vlage. Kad iz ljeta prelazi u jesen, događa se mitarenje (rast novog perja kod ptica), neke dva-tri puta odbacuju staro perje...
Najljepše su ptice u punoj zrelosti, kad su spremne za razmnožavanje, posebno mužjaci dominiraju svojim bojama i pjesmom! Zimi ih Jasmin grije, a hrani ih raznim vrstama: posebnom hranom za papige tigrice, za egzote, za kanarince... Ima i dodataka poput vitamina, crva brašnara, žive hrane, proteina, jajčane hrane, tvrdo kuhana jaja, dodaci za mlade... Jasmin ima i svoju kombinaciju, a tu je i hrana odnosno kombinacija školjaka i kamenčića koji su izvorište kalcija i vitamina. Kalcij neke ptice dobivaju od sipine kosti, a jedu i ‘zelenjavu‘ poput maslačka, drijenka, špinata, rikule - važno je samo da je suha kako ptice ne bi imali probavne probleme.
- Bez dovoljno kalcija, ljuska od jaja bude premekana, a opet ne valja previše davati kalcija jer ljuska bude predebela te ptić ne može izaći, komentira Jasmin.
‘Lude‘ su ptičice za kukumarima koji su im specijalitet, isto vrijedi za brokule, a oko Božića se ‘dave‘ slatkim ili divljom narančom, a neke vole i limun!
- Hranim ih ujutro prije posla i kad se vratim s posla. Jedanput tjedno čistim kaveze, a hranjenje ide kao na traci, objašnjava Jasmin koji nije imao ‘upade‘ drugih životinja.
Domaće mačke samo pogledaju i ne zanimaju se, čak čuvaju ptice od drugih mačaka, a hranu čuvaju od glodavaca odnosno miševa! Pticama Jasmin ‘doda‘ materijal za gnijezdo: kokosova vlakna, lokalnu suhu travu, mješavinu vate, jutene...
- Kod egzotičnih ptica zeba na jajima leže i mužjak i ženka, kod kanarinaca ženka, a mužjak je vanka, čuva je, jede i hrani ženku dok je na gnijezdu tako da se ona što manje diže da ne bi rashladila jaja. Ptiće hrane i mužjaci i ženke, s tim da se kod nekih ptica prilikom lijeganja jaja preporučuje staviti pregradu i odvojiti mužjaka jer se dogodi da slomi jaja i ubije mlade ptiće, ima i agresivnih. Japanski galebići se koriste kao dadilje: na jajima znaju ležati i dva mužjaka, priča Jasmin koje ptice nabavlja na velikim izložbama i sajmovima.
Ulaskom u Europsku uniju daleko ih je lakše prebacivati preko granice. Jasmina inače mnogi znaju iz Restorana Dubravka gdje radi kao konobar. I tu se dokazao kao pravi ‘šaptač pticama‘.
- Jednom je na pjat gostu sletjela ženka plave tigrice, nekome je vjerojatno pobjegla. Uhvatio sam je i donio doma, našao sam joj mužjaka i za dvije godine je bilo 102 mladih! - prisjeća se Jasmin.
Sljedeća natjecanja su u studenom. Jasmina veseli ptičji pjev, ali i silna osvojena priznanja. Traži ovaj hobi dosta strpljenja, treba znati pticu pažljivo i nježno primiti u ruku, držati je a da se ne ozlijedi... Jer je ‘ornitološki Murphyjev zakon‘ tako posložen da obično ‘nastrada‘ najbolja ptica! Ima Jasmin bezrezervnu i veliku podršku obitelj, supruga preuzme hranjenje i brigu kad je on na putu i obavijesti ga kad se u gnijezdu pojavi novi ‘bebač‘.
Sve su mu ptice podjednako drage, nijednu ne želi izdvojiti, a Jasminu je svaki dan proljeće - ne prođe mu nijedan bez cvrkuta i pjeva ptica!