Pred Župom dubrovačkom je teška i besana noć. Linija požara koji je aktivan od sinoć, proteže se od Mlina sve do Postranja. Došli smo skoro do zadnje linije obrane na Brašini. Pred kućama zatječemo ljude koji su u pripravnosti kako bi u slučaju potrebe obranili svoje domove. U tome nisu sami, stigla je pomoć iz Mandaljene i Dubrovnika.
Na vrhu Brašine ispred kuće susrećemo zabrinutu majku s djetetom u naručju.
- Nije me strah, samo da ne dođe do kuća. Čini mi se da je vatra udaljene stotinjak metara zračne linije, evo vidite otvoreni plamen – kaže nam.
Kod linije požarišta nailazimo na gospara koji je potegao čak iz Grada dati ruke Župljanima:
- Evo, čekam samo da mi kažu što ću činiti, došao sam pomoći – kaže nam Dubrovčanin koji nije želio reći svoje ime. Najvažnije mu je da je na raspolaganju mještanima jer vatra stalno prijeti.
Susrećemo i gospara Stjepana Kleškovića iz Mandaljene, stanovnicima pomaže polijevajući im okućnice.
-Sjećam se ja i gorih požara u Župi kada nam je čovjek poginuo. Sitaucija je večeras opasna, nedaj Bože da nam okrene bura onda bi sve pošlo, sad je još šilok pa se nekako može. Još se borimo, a do kada ćemo moći izdržati, ne znamo. – iskren je gospar Stjepan.
Ispred kuće smo zamijetili i gospara Antuna Simatovića.
- Mi vam se u Župi nismo bojali ničega pa se ne bojimo ni sada, situacija je takva kakva je, vjetar, šuma, opasno je. Najvažnije je da je raščišćeno oko kuća, tu su dvije gume jedna s jedne strane druga s druge strane pumpe, Iz ove kože ne možemo. Nismo se nadali da će doći do ovoga, ali je došlo. Sve je do vjetra. Sjećam se ja i gorih požara u Župi, bila su dva gora od ovih, tad je sve izgorjelo oko kuća. Najvažnije je da smo svi živi i zdravi, da se nitko ne ozlijedi, ne strada. Sve će biti dobro – optimističan je gospar Antun.
Među gasiteljima je i Župljanima dobro poznato lice. Gospar Marin Srijense iz Folklornog ansambla Marko Marojica spreman je za obranu doma, no uvjeren je da situacija neće eskalirati:
- Sada je stanje pod kontrolom, Danas kada sam se vratio s posla bilo je baš kritično, digla su se i dva kanadera, mislio sam da ćemo proći bez njih. Noć smo dočekali tako što smo ja i sin stavili motor na gustijernu, proletio je pored nas kanader i bacio četiri, pet bombi. Spojeni smo na hidrant i nemamo se čega bojati. Teško je procjeniti tkoliko je vatra točno daleko, ali je nepredvidivo, kaže gospar Marin.
Ispred kuće susrećemo gospara koji nosi bječve, ali ne i obuću. Čizme je, veli, dao mladom dubrovačkom vatrogascu koji ih svoje oštetio na požarištu.
Dok smo stajali pred kućom gospara Marina, stalno su s požarišta dolazili mladi župski vatrogasci, uzeli bi koju bocu vode pa natrag na intervenciju. Nije im bilo baš do priče. Susrećemo i vatrogasce iz postrojebe Orašac, Mara Barovića i Nikšu Martića.
-Bili smo na Žalima gdje se situacija smirilia, došli smo u Župu pomoći, čini se da se malo situacije smiruje – kažu nam s nadom u pozitivan ishod vatrene drame koja se sručila na Župljane.