StoryEditor
PelješacCGO BLIŽI REALIZACIJI |

STONSKI ŠKOLJKARI U STRAHU ZBOG LUČINOG RAZDOLJA Teški metali uništit će kamenice i mušule!

Piše Stanislav Soldo/SD
13. srpnja 2020. - 13:52
CROPIX
Ako se izgradi Centar za gospodarenje otpadom (CGO) Lučino razdolje, nedaleko od Trnovice u Dubrovačkom primorju, propast će stonske kamenice. Priča je to koja se poteže već desetak godina, ali sada, nakon neuspješne inicijative oporbenih vijećnika u skupštini Dubrovačko-neretvanske županije da se zaustavi, CGO je korak bliže realizaciji.

A protiv Lučina razdolja ne bune se samo stonski školjkari i oporbeni vijećnici u Županiji, nego i stanovnici Trnovice, koji ne žele smeće u svojem dvorištu. No, projekt vrijedan 494 milijuna kuna, od čega je većina sredstava osigurana iz fondova EU-a, ide dalje, piše Slobodna Dalmacija.

– Projekt je sukladan hrvatskim i europskim propisima i mora se dovesti do kraja – izjavio je nedavno Nikola Dobroslavić, dubrovačko-neretvanski župan.

image
CROPIX


Ovih su dana školjkari uputili dramatičan apel za pomoć Vladi Republike Hrvatske. Marija Radić, predsjednica Udruge stonskih školjkara, kaže da će uzgoj školjaka biti uništen zbog loših odluka i zastarjelih projekata.

I ostali su školjkari u strahu da će zbog zagađenja iz CGO-a Lučino razdolje ostati bez mogućnosti za uzgoj školjaka.

– Izgradnja budućeg CGO-a planira se na krškom terenu, pa će sve što uđe u njegove podzemne tokove i mnogobrojne vrulje završiti u Malostonskom zaljevu. Krška morfologija ovog područja prednost je Malostonskog zaljeva jer nutrijenti koje donosi slatka voda omogućavaju bujanje ekosustava. Ne dopustimo da naše tisućljetne prednosti u budućnosti postanu uzročnici naše propasti – stoji u dramatičnom apelu upućenom Vladi.

Najveći je problem za stonske školjkare procjeđivanje teških metala kroz podzemne vodotoke i kraški teren, koji će završiti u uzgajalištima kamenica i mušula u Malostonskom zaljevu.

image
Press konferencija uoči sjednice Županijske skupštine na temu Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje
Božo Radić/Hanza Media


– Centar za gospodarenje otpadom ne može se graditi jer je udaljen tek oko tisuću metara od granice. Po ESPO konvenciji, deponiji moraju biti udaljeni od granice najmanje pet kilometara – ističe Nevenka Đirlić iz građanske inicijative "Pravo na zavičaj".

– Kad potres drmne, a drma često, sve će otići u podzemne vode pa u Malostonski zaljev – pesimistična je Đirlić.

Podvale i laži

Za kamenice je zabrinut i prof. dr. sc. Stanko Uršić.

– Ako se hoće, barem elementarno, razumjeti besmisao i goleme loše posljedice zahvata koji se naziva Centar za gospodarenje otpadom Lučino razdolje u Trnovici, potrebno je, ipak, barem u osnovi, razumjeti zbog čega je to višedimenzionalni i sramotni antiekološki, nemjerljivo štetan zahvat. Već je sam naziv teška podvala i laž. Radi se zapravo o centru za manipulaciju smećem, od gospodarenja otpadom nema ni traga. Svakome tko elementarno poznaje ekološku znanost dobro je poznato da otpad nije smeće, da su otpad i smeće dvije materijalno, i civilizacijski, potpuno različite stvari – objašnjava dr. Uršić.

– Dok je otpad skup ostataka tvari i stvari, ovdje, u komunalnom životu, gdje se danas sve može vratiti u neku vrstu uporabe, smeće nastaje u procesu miješanja različitih vrsta otpada, čime nastaje potpuno degradiran i nepovratno neuporabiv materijal, pa i posljedično bezbrojni, efektivno nerješivi ekološki, zdravstveni i civilizacijski problemi. Jedina "sirovina" za planirani CGO Lučino razdolje upravo je smeće, a taj pogon predviđen je samo za manipulaciju smećem. Iz tog smeća izvuku se neke gorive frakcije, pravi se nešto što nazivaju gorivom iz smeća (RDF), a što bi onda, uz masnu naknadu koju će, naravno, platiti građani, preuzimale cementare.

image
Božo Radić/Hanza Media


- Dodatno, budući da cementare ipak nisu spalionice smeća i nemaju nikakve odgovarajuće filtre za tu svrhu, okolnom stanovništvu time osiguravaju "blagodat" trovanja zraka, voda i tla brojnim toksičnim produktima izgaranja.

- Drugo, pravi problemi za okoliš i stanovnike Stona, Slanog i cijelog primorja počinju od osamdeset posto ostatka "prerađenog smeća", što je još uvijek smeće po definiciji. Samo malčice manipulirano jer se odlaže na nekakvo "ušminkano", efektivno smetište. Sve se to zbiva na kršu, u prostoru na kakvom se to ni u bunilu ne bi smjelo raditi.

Nema šanse da to u kršu, izvanredno propusnom i neopisivo šupljikavom, pogotovo u uvjetima sve nepredvidljivijih i sve žešćih klimatskih promjena, a i zbog činjenice da je ovo izrazito trusno područje, neće prije ili kasnije, a najvjerojatnije vrlo brzo, dovesti do prodora onečišćenih voda u krš, to jest, prema uvidima hidrogeologije, u uvalu Bistrina i kompleks podzemnih tokova, primjerice Nereze na vratima Slanog – ističe dr. Uršić.

– Treba znati da na jedan hektar ondje u slučaju takvih ispada može dospjeti i mnogo više od deset milijuna litara oborina. Treba znati da su ocjedne vode smetišta, a ne treba tu blefirati oko "posebne zaštite", sve se mijenja kad poteku bujice, teško onečišćene, i kemijski i mikrobiološki.

image
CROPIX


- Nakon samo jednog takvog incidenta i prodora kemijske i mikrobiološke kaljuže u Bistrinu, i nakon toga u Stonski zaljev, ugled stonskih školjki, svjetska ekološko-turistička vrijednost i jedna od osnova održivosti Stona, izravnat će se s ništicom. Onečišćenje izvora pitke vode, poput recimo Nereze, još će se moći nekako "prikriti", a uništenje stonskog školjkarstva nikako. Osobno ne bih dao ni suhu muhu da će nakon toga biti moguće obnoviti tu granu, makar na nekoj skromnoj, uobičajeno komercijalnoj razini – rezolutan je dr. Uršić.

Promašeni projekt

– To je ono što će vam reći ozbiljna i nekorumpirana ekološka znanost, u interdisciplinarnoj suradnji s drugim područjima; uostalom, ako vjerujete nekorumpiranim znanstvenicima (čudno, postoje i oni koji više "vjeruju" onim korumpiranima, ali to je neka druga pripovijest). Najveće prokletstvo ove pogane situacije upravo je u tome što se po milijunti put ponovno pokazuje da su ekološki problemi najdublje povezani s etičkim, zapravo, s tragičnim deficitom etike. Taj se deficit najbolje vidi u lošim politikama. U tom kontekstu, nepojmljivo je i nevjerojatno da jedan od glavnih političara u županiji koji "gura" taj suludo promašeni projekt upravo vuče podrijetlo iz mjesta koje će, u smislu ekološke valorizacije budućnosti i održivog razvitka, biti uništeno tim štetočinstvom, da ne spominjemo izvore pitke vode i Slano – naglašava dr. Uršić, donosi Slobodna Dalmacija.

image
CROPIX


– Naposljetku, tu je i panični strah od istine. Bjelodano je jasno, ako Županijska skupština ne dopušta govoriti sveučilišnom profesoru kojega nitko i nikada nije mogao ničim kupiti – a trideset godina sam izvan bilo kakve stranačke politike i, uz svoju znanost, za "brokve" se borim za ekološki uređenu Hrvatsku – koliko je "jaka" ta njihova "istina" i odgovornost. Naposljetku, nitko mi ne treba vjerovati, ali neka pošteno prouči činjenice. Jedna od tih je i činjenica užasa CGO Marišćina iznad Rijeke, raspitajte se kod ljudi ondje. I nikad vam više neće pasti na pamet CGO, napose ne Lučino razdolje – zaključuje dr. sc. Stanko Uršić.
loading...

Izdvojeno

05. kolovoz 2020 17:28