Željko Belin iz Trpnja napunio je danas 16 godina. Rođen je 29. veljače 1960. u ponoć i deset minuta. Zapravo su mu 64 godine, ali zbog prijestupne godine u kojoj je rođen i koja nastupi svake četiri godine, slavio ih je dosad samo 16.
BIT ĆE FESTA
- Te, 1960. godine, u splitskom je rodilištu rođeno samo dvoje djece, ja i još jedna cura.
Tog je dana igrao Hajduk i izgubio od Veleža 3:0, a bila je i nedjelja poklada - spominje se dana svog rođenja ovaj strastveni Hajdukovac.
Ove godine festa za njegov rođendan će malo kasniti, ali su inače feste na njegove prijestupne datume bile nezaboravne.
- Pravo da ti kažem, uopće ne volim ovaj datum! Ali slavio sam svaki rođendan, osim 36., kad mi je žena svršila u bolnicu. Tad mi nije bilo do ničega, a kamoli do slavlja. Inače su to bile fešte za cili Trpanj! Ove godine, pošto mi je rođendan pao u četvrtak, rekao sam da nećemo ništa. Napravit ću jednu feštu naknadno za najbolje prijatelje i prijateljice - najavljuje Željko.
PEGULA ZVANA KIKS
Trpanjski poštar omiljen u mjestu i među psima - što je možda i svjetski raritet - od studentskih dana nosi nadimak Kiks. Nadimak nema nikakve veze s rođenjem na 29. veljače - kako smo na prvu pomislili - nego s njegovom pegulom koja nije mogla ostati neprimijećena među prijateljima koji su mu nadjenuli taj nadimak. Dobio ga je u Sarajevu, gdje je studirao, a u skladu s nadimkom, razumljivo, nikad nije završio fakultet.
- Imao sam pegulu. Uhvatio bi se za tramvaj pa ispao iz tramvaja, padao sam po ledu, pratila me pegula pa me jedan prijatelj prozvao Kiks. U to doba, osamdesetih, nosile su se bijele jakete s bedževima, rebatinke i patike converse. Jedanput idem ja u neki kafić u Sarajevu, naletim na hladnu plohu i pljus, usrid one kaljuže, svi su me gledali i svi mi se smijali - smije se i danas tom događaju.
- Nijedno mi kemijsko čišćenje tu jaketu nikad nije očistilo - dodaje. - Studirao sam, ali nisam nikad završio. Da jesam, bio bi predsjednik države! Ja sam student u ostavci - nasmijava nas svojim anegdotama.
POŠTAR OMILJEN MEĐU PSIMA
Na pitanje kako se osjećao kao dijete i mladić jer su njegovi rođendan slavili svake godine, a on samo svake četiri, kaže:
- Bilo je odlično, slavio sam svaki i došlo bi mi puno prijatelja. Nije mi smetalo što je svake četiri godine. Dobro se sjećam svog 20. rođendana, slavio sam ga u Sarajevu sa svojim Trpanjcima studentima. 24. rođendan sam slavio u kafiću i dobio poziv za vojsku, a 28. je bio kaos. 32. sam slavio u ratu i tu sam već upoznao ženu. 36. rođendan nisam slavio jer je Sanja bila u bolnici. 40. je zato bio fantastičan, sestra i žena su mi to organizirale. I svaki sljedeći je bio kaos!
Rado viđeni trpanjski poštar do penzije ima još samo godinu dana, a i danas je omiljen među psima u trpanjskom kraju.
- Ja sam poštar de luxe! - smije se ovaj ‘šesnaestgodišnjak‘, kojeg su i na današnji dan za njegov rođendan izljubili mnogi mastifi, njemački ovčari i stafordi.
HAJDUKOVA MAJICA I KOLAČ
- Dobro se osjećam, svaki dan napravim par kilometara, a iza toga još ja i sestra propješačimo deset kilometara - kaže ovaj mladoliki čovjek veselog duha, muž Slanke Sanje i otac blizanki, dviju dubrovačkih studentica, Renate i Romane. Na temu sudbinskog susreta sa suprugom, koja je u Trpanj došla u ratnim godinama kao izbjeglica i tu upoznala Željka, kaže:
- Napiši da je rat nekomu rat, a nekomu brat! - smije se Kiks, i danas, nakon tolikih godina, u sretnom braku. - Dobro sam se ud‘o, moram priznat‘...
Za poklon je ove godine od supruge dobio Hajdukovu majicu, od prijatelja Splićanina Marina Kliškinića, pomoćnog trenera kineske vaterpolo reprezentacije, njihov dres, od jedne prijateljice dobio je kolač, a djeci je naložio da mu poklone koji ispit na fakultetu. Dobio je i bocu nekog arhivskog vina s Kune i to je to, kaže. Dosta!
- Stalno me zovu, šalju poruke preko facebooka i instagrama, cijeli dan samo razgovaram - s osmijehom zaključuje naš simpatični sugovornik Kiks.
