StoryEditorOCM
PelješacPROSINAČKE UŽANCE

‘Naše mjesto nikada neće postati Euro, niti ćemo skinuti ploču na ulazu‘, poručuju iz pelješkog vinarskog središta. Pogledajte kako su proslavili svoj ‘otpor‘ novom imenu!

Piše Stanislav Soldo
30. prosinca 2022. - 09:31

Dok kuna odbrojava svoje posljednje dane, Kuna nikada nije bila življa kao ovih božićnih dana. Božić se proslavio, Nova godina dolazi, a s njom u povijest odlazi kuna – nacionalna valuta s kojom su se Hrvati družili gotovo 30 godina.

Dolazi nam euro, ali Pelješčani ne daju svoju Kunu ni za hrpu eura, ma "ni za sva blaga ovoga svita".

– Kome pravo kome krivo, Kuna nikada neće biti Euro. Kuna ostaje i mi s njom dok je svijeta i vijeka – tako su nas dočekali u pitoresknom mjestu nasred poluotoka, odakle je potekao i čuveni slikar Mato Celestin Medović, čiji spomenik ispod 300 godina starog hrasta, rad velikoga kipara Ivana Meštrovića, krasi perivoj u samom središtu.

Tko zna što bi o Kuni i euru rekao Celestin Medović, ali svakako bi bio ponosan na svoje sumještane, koji su i ove godine organizirali "Kunovske božićne užance", kojima čuvaju svoju tradiciju. Ne daju oni užance niti će zamijeniti ploču na ulazu u mjesto nakon Nove godine, pa neka dolazi euro koliko god hoće.

– Mi smo Kuna i ostajemo u Kuni – rekoše nam.

image

Ovdje će na kućnim adresama zauvijek stajati Kuna, euru usprkos

Nikola Vilić/Cropix

Otkako je ljetos otvoren Pelješki most živnuo je poluotok, a s njim i vinogradarsko središte koje nosi ime kao i hrvatska valuta na odlasku. Sada im je čas posla skoknuti do Metkovića, Ploča i ostatka Dalmacije, a prije je to bila avantura života.

No, vratimo se "Kunovskim užancama", koje iz zaborava izvlače stare običaje, poput svinjokolje na starinski način. Nakon dvije godine korona-stanke vratiše se u velikom stilu i u Kuni se pozdraviše s kunom.

Za ovu nesvakidašnju prigodu glavom je platio prasac od preko 300 kilograma, pojelo se stotine fritula, popile boce i boce mladog vina. Kuhala se raštika na pelješki način. Zasviralo se i zapjevalo.

– Ajme meni, majko moja, koliki je – uzviknula je jedna postarija gospođa dok je dizalica podizala prasca koji je "stradao" u čast eura.

Odmah je krenula i kladionica koliko je težak. Neki su govorili 250, drugi 300, a pobjednik koji je pogodio "u bobu" 333 kila, za nagradu je dobio domaće kobasice.

Tradicija svinjokolje u Kuni, koja trenutačno po najnovijem popisu broji 211 stanovnika, datira još iz vremena Dubrovačke Republike. Kako je bilo tada, tako je i danas. Prasac se pali pod kamišulom. Što je kamišula, pitamo glavnog i odgovornog Joška Antunovića, zvanog Mesko, po struci mesara.

image

Josip Antunović Mesko ‘komardi‘ prasca nakon paljenja u smilju

Nikola Vilić/Cropix

– Prasac se obloži smiljem i zapali i to je tradicija ovdje na Pelješcu. Zatim se meso dalje "komardi" – obrađuje na manje komade, koji se poslije nose na sušenje – pojašnjava nam Joško.

– To je sjećanje na naše stare koji su baš ovako radili. Nema više naših starih, a, eto, nema više ni kune, ali zato mi u Kuni čuvamo naše običaje koji neće nestati – kazao nam je Mesko dok je vješto "komardio" svinju uzgojenu na domaćoj hrani.

Bilo je tu dosta slanine – larda, kako kažu u Kuni, koja će se pretopiti u mast i žmire (čvarke), nešto će se i osušiti, kobasice napraviti. Bit će puno "mrsenoga" i zato za njih nema zime ni brige. Oni spremno dočekuju euro.

– Umbul je najkvalitetniji dio mesa i on se skida skupa s ovratinom kako bi ga dubrovački gospari mogli prebaciti preko konja i nositi u Dubrovnik – govori nam Antunović o tradiciji svinjokolje u Kuni.

Istina, sada se umbul ne tovari na konja, već stavlja u hladnjaču, ali stare običaje treba njegovati i sačuvati. Upravo to radi i Loris Bakalić kuhajući kupus raštiku s pračevinom po starom pelješkom običaju...

– Najprije se kuha svinjsko meso pa u tu juhu koju zovemo ukrop ulijemo maslinovo ulje i stavimo kupus. Kuharska tajna je da kupus mora otpočinuti i jede se za vrijeme večere – otkrio nam je Loris, koji ipak žali za našom kunom.

image

Ana Antunović i kuhar Loris Bakalić s prijateljima - Kunjani nose kobasice oko vrata

Nikola Vilić/Cropix

– Ma nema veze, idemo dalje, idemo na euro – kazao je.

"Kunovske užance" za cilj imaju oživiti stare običaje, ili užance, koji su se u starija vremena njegovali u svakom domaćinstvu u vrijeme Božića. Kunovske domaćice spretnim rukama su mijesile i frigale prikle (fritule). A sve se zalivalo mladim vinom, upravo kako to običaji nalažu.

– Želja nam je prikazati stare običaje oko Božića, pa tu imamo svinjokolju, kuhanje tradicionalnih jela, prikle, kupus – reći će nam Ana Antunović.

Kuna odlazi u povijest, a Kuna Pelješka ostaje. Hoćete li promijeniti ploču na ulazu u Euro? – pitamo.

– Ma što vam je, nećemo promijeniti ploču. Kuna i dalje ostaje Kuna. Sigurna sam da će mnogima Kuna ostati u dragom sjećanju pa će, kada dođu na Pelješac, posjetiti naše misto iako nema nikakve veze s novčanicom kunom. Neki će sigurno u tome vidjeti simboliku – rekla nam je Ana Antunović.

Kuna na Pelješcu, smještena u srcu poluotoka, usred maslinika i vinograda u plodnome Kunovskome polju, podno brda Rota, dobila je ime po kunama jednako kao i nacionalna valuta, samo puno prije nje. Nacionalna valuta odlazi u povijest, a pred njezinom imenjakinjom na Pelješcu je svijetla budućnost, poglavito nakon izgradnje Pelješkog mosta.

– Do sada je u Kuni bilo puno kuna, a sada će biti još više eura – rekoše nam na odlasku.

image

Prasac se pali pod kamišulom

Nikola Vilić/Cropix
image
Nikola Vilić/Cropix
image

Bez rakije i suhih smokava ništa ne ide

Nikola Vilić/Cropix
image

Spomenik slavnome slikaru Celestinu Medoviću

Nikola Vilić/Cropix
image

Blagdanski ugođaj u mjestu kojemu Pelješki most jamči bolji život

Nikola Vilić/Cropix
08. studeni 2024 08:29