Ston je ovogodišnju sezonu započeo uspješno: ulicama srednjovjekovnog gradića na 'vratima' Pelješca razmilili su se turisti, restorani i kafići su puni, a domaća čeljad je zadovoljna razvojem situacije.
- Pristupne ceste malo 'klapaju', ali bit će. Moj pokojni ćaća je govorio da nije kuću napravio onaj koji je imao pare, nego tko ju je počeo graditi. Ceste su se počele i ovo je završetak – usporedio je načelnik Općine Ston Vedran Antunica mudrost predaka sa sadašnjim vremenom.
– Hoće i to biti za mjesec dana ili dva, sasvim je svejedno. Žalimo se na gužvu, ali vratimo se na ove dvije godine dana unatrag kad nije bilo gužve, kako nam je bilo? – uzvraća onima koji kritiziraju gužve.
Na pitanje što je s projektom stonske žičare, odgovara:
– Zastoj je bio sa žičarom iz jednostavnog razloga što smo čekali prostorno-plansku dokumentaciju koja je sad u završnoj fazi. Plan je bio prvi i osnovni element za raditi tu žičaru. Javnopravna tijela nam trebaju dati suglasnost i kad je dobijemo, idemo na ministarstvo i Općinsko vijeće i onda možemo ići dalje s projektima, aplikacijama na EU fondove i sve ostalo – rekao je načelnik. Što se tiče naplate parkinga koja je zaživjela i u Stonu, Antunica ističe benefite Stonjana:
– Svaki stanovnik Stona ima svoje parkirališno mjesto osigurano rampom. Za stanovnike općine godišnja je parkirna karta 200 kuna plus pdv, a za one koji rade u Stonu 300 kuna.
TKO POŠTENO RADI, NE MOŽE POŠTENO ŽIVJETI
Sugovornik na temu turizma i ugostiteljstva bio nam je Svetan Pejić, vlasnik stonske solane i restorana Vila Koruna:
- Turizam se naglo vraća, a to smo mogli i očekivati, da će ove godine Ston procvjetati nakon izgradnje mosta. Izgubljeno se ne može vratiti, a mi smo poduzetnici jako opterećeni i mislim da ima puno stvari koje će trebati izmijeniti. Tko pošteno danas radi, ne može pošteno živjeti ni ostvariti nešto dok je situacija ovakva – iskreno kazuje Pejić.
– Ovo što mi imamo, ovakvo bogatstvo u Malostonskom zaljevu, to nema nitko, od kamenica, mušula, brbavica, kunjki, morskih jaja, hobotnica, gambora, škampa, da ne govorim o stonskoj soli, jedinoj bez gorčine i aditiva. Solni cvijet, s kojim u našem restoranu sve začinjamo, je kao skorup na mlijeku. Svijetom dominiraju tri bolesti – bolesti želuca, crijeva i visoki tlak. Stalno govore da treba konzumirati manje soli, ali nije u pitanju sol, nego aditiv koji se u nju stavlja zbog sipkosti. Jedino je stonska bez tog aditiva, koji joj nije potreban jer se drcanjem postiže sipkost. Šesti dan se pakuje, a takva je za 60 dana i 60 godina. Na žalost, zubom vremena, ratom i potresom stonska je solana oštećena i za prehranu je samo 5 do 10 posto soli koja se može kupiti samo u solani, nekim privatnim butigama u Dubrovniku i u Vili Koruni u Malom Stonu - istaknuo je vlasnik solane.
PROCVAT IH OČEKUJE 2023.
- Za pandemijske godine čak ne možemo reći da su bile loše. Slično kao Viganj, imamo destinacija u našoj općini koje su prošle i bolje nego 2019., kao što je Žuljana, u koju dolaze stari tradicionalni gosti iz Češke i Poljske i ostvarili su više noćenja i dolazaka nego u godinama bez korone – reći će Fani Slade, direktorica Turističke zajednice Općine Ston.
– Ove je godine sezona započela s Danima kamenica 19. ožujka i od tada ne prestaje. Nadamo se da će ići samo uzlaznim tokom. Ston je tranzitna destinacija, u koju ljudi dolaze radi gastronomije i kulture, ali na žalost još uvijek imamo malo smještajnih kapaciteta. Nadamo se da će se nakon srpnja, kad se predviđa prometovanje Pelješkim mostom, otvoriti novi apartmani. Zasad imamo samo jedan mali butik hotel, to je 'Ostrea' s 14 soba u Malom Stonu, i perspektiva je da se što više takvih malih hotela otvori na ovom području. Imamo i jako puno dobrih kampova, ali i tu treba nadogradnja - kaže struka.
– U predsezoni dosta ovisimo o Dubrovniku i ostalim destinacijama, dolaze nam gosti radi aktivnog turizma i gastronomije, ali je Dubrovnik spona svega. Nadamo se da će 2023. ovo područje stvarno procvjetati – optimistična je Fani.
RIBA JE SVE IZJELA
Posjet Stonu ne bi bio zaokružen da nismo pronašli jednog od najstarijih stonskih školjkara, 85-godišnjeg Luka Maškarića, čovjeka koji je kao desetogodišnjak s ocem počeo raditi ovaj težak posao. Zimi je još puno teže nego ljeti, kad bura brije, a ruke valja zaroniti u hladno more radeći s kamenicama i mušulama. Tu rukavice ne pomažu. Jedan prst na ruci stoga i ne osjeća niti iz njega može poteći krv, pokazuje Luko, koji ni dan danas nije napustio težak rad.
- Moja obitelj bavi se školjkarstvom od 1927. godine. Meni je bilo 10 godina kad sam počeo raditi i tako cijeli život. Dosta je svijeta napustilo taj posao. Riba je navalila, jede nam školjke i ljudi su odustali. Dođu ujutro i ne nađu ništa, sve je izjela – kazuje Luko Maškarić. – Mi smo kupili mreže da se zaštitimo jer drukčije nema opstanka. Neki su već sve napustili, ali još ima nas koji smo nastavili. Dosta je i mladih koji nasljeđuju tu tradiciju – ističe.
Lukova kći Marija Radić predsjednica je Udruge stonski školjkari, udruge koja je zaslužna za upis Malostonske kamenice u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla te zaštitu ove cijenjene školjke na području Europske unije. Proces brendiranja udruga je nastavila europskim projektom u okviru kojega je u petak u tvrđavi Kaštio u Stonu promovirana monografija o školjkarstvu u Malostonskom zaljevu na hrvatskom i engleskom jeziku.
- Na području zaljeva registrirana su 73 obrta školjkara, a u udruzi okupljamo 40 uzgajivača. Dvije prošle godine bile su nam izazovne zbog školjaka koje su ostale jer nisu imale gdje ići na tržište, što je povuklo dosta štete jer kamenice imaju svoj životni vijek. Bilo je i do 70 posto mortaliteta, a godišnje proizvedemo oko milijun i 200.000 komada. Proizvodnja ide kontinuirano i nema stajanja, pa za svaku godinu treba pripremati nove nasade mlađi. Treba izgubiti vremena i prebaciti je par puta preko ruku da bi postala konzumna i došla na tržište – pojašnjava Marija.
- Osjeća se i pad proizvodnje mušula jer se puno uzgajivača više bazira na kamenicu. Naime, lakše ju je zaštititi od predatora. Pojavila se mlađ dagnji, ali vlada neizvjesnost jer ne znamo hoće li se opet pojaviti ovrate koje se vraćaju tijekom ljetnih mjeseci. Ako nam pojedu mlađ, neće biti ni mušula – kazuje Marija Radić. – Mi imamo mreže, ali nije svatko u mogućnosti staviti ih, pogotovo tko ima uzgajališta na otvorenom prostoru. Krenuli smo i sa zahtjevima za naknadu štete na uzgajalištima baš zbog predacije. Zahtjevi su pošli, još očekujemo odgovor od ministarstva – zaključuje Marija.