"Neka grmi i neka siva Neretvom se pisma piva, velika se fešta sada sprema i nema toga osim Boga da pokvari slavlje neretvanskog šampiona"-stihovi su lađarske himne koje je na samim počecima maratona još prije 25 godina skladao Denis Batinović-Pekma, piše Slobodna Dalmacija.
Tada ni najveći optimisti nisu mogli vjerovati da će se četvrt stoljeća kasnije voziti maraton lađarica u narodu poznatiji kao "ženski maraton", na lađarskoj ruti od Metkovića do Opuzena dugoj desetak kilometara.
Neretvanske šampionke ove godine su lađarice iz Siska. One su najbrže izveslale zadanu lađarsku rutu. Snagom svojih mišica nadmašile su ostale lađarske posade i sa pravom se okitile zlatnim medaljama pokazavši svima "tko su gazdarice na Neretvi". Druge su bile tek za vrh lađe sporije lađarice Nereide Zagreb, a treće mjesto je pripalo lađaricama Baćine.
Kapetanica Siščanki, Andrea Borić vidno uzbuđena nije mogla spregnuti suze radosnice jer su pobijedili na 9. Maratonu lađarica. Sretna sam i presretna. Pobjeda je rezultat našeg upornog treniranja i rada, kazala je Borić.
Ove godine na maratonu lađarica prijavljeno je jedanaest ekipa, od toga sedam ekipa s područja Neretve i četiri ekipe iz kontinentalnog dijela Hrvatske. Brojčano, 132 lađarice su zaveslale na Neretvi.
Na ženskom maratonu lađa je i ekipa iz Komiže-Doris, Lana i Lada,u dvjema tradicionalnim plovilima gondulama koje su izradila djeca. One veslaju izvan konkurencije, promovirajući veslanje Komiže i Visa.
