Danas kada mnogi, posebice mladi ljudi, napuštaju Hrvatsku i odlaze u zemlje diljem svijeta u potrazi za boljim životnim uvjetima i većim mogućnostima za ispunjenje ambicija, gotovo nestvarno, ali ohrabrujuće i poticajno, zvuči podatak da je jedna mlada liječnica između mega poznatoga New Yorka i malih Ploča za rad i život izabrala upravo jedan od najmlađih hrvatskih gradova. S čvrstim uvjerenjem da ovdje ostane i pokuša ostvariti životne planove.
Studirala na engleskom u Splitu
Tina Batinović rodila se i djetinstvo je provela u New Yorku. Njeni roditelji u američki su velegrad iz doline Neretve otišli još prije 90-ih godina prošloga stoljeća. Tamo se Tina školovala i dočekala punoljetnost. U obitelji se pričalo hrvatskim jezikom koji su njeni roditelji jedino i znali nakon dolaska. Kada je završila srednju školu, došlo je vrijeme odluke za odabir fakulteta i grada u kojem će studirati. Medicina je nekako bila logičan izbor, otac joj je medicinski tehničar, pa joj to područje nije bilo potpuno nepoznato.
"Da, nisam puno dvojila što studirati. Samo je bilo pitanje gdje ću upisati Medicinski fakultet. U Americi je studiranje jako skupo i traje dulje nego u Hrvatskoj. Primjerice, troškovi jedne godine studiranja ravni su troškovima šest godina studija u Splitu, koliko traje fakultet. Tako me put 2015. godine odveo u Dalmaciju, u Split, blizu Metkovića u kojem mi žive tetak i tetka. Samo studiranje nije mi predstavljalo preveliki problem. Slušala sam predavanja i polagala ispite na engleskom jeziku. Sve sam ispite položila u roku", kaže nam ova mlada liječnica koje je za vrijeme studiranja živjela kao podstanar u Splitu, koji joj se svidio na prvi pogled jer se, za razliku od New Yorka, u njemu osjećala sigurno.
Istina, na početku nije bilo u planu ostati u Hrvatskoj. Za dolazak u Lijepu našu imala je punu podršku roditelja, ali, kako sama ističe, nakon završetka studija namjeravala se vratiti u Ameriku i tamo ostvariti karijeru. Nije očekivala da će je dalmatinska metropola "natjerati" da se predomisli i upravo ovdje "baci sidro". Nakon nekoliko godina boravka u Dalmaciji za Tinu je postalo manje važno što bi za isti posao u New Yorku bila bolje plaćena, te što su, kaže kroz smijeh, preko bare veće mogućnosti šopinga i veće doze kave koju obožava.
U Ploče došla kao stranac
I tako je od kolovoza 2021. godine počela raditi na različitim destinacijama u Šibensko – kninskoj županiji, Šibenik, Tisno, Vodice, Drniš, Primošten… Nastavila je učiti i stjecati prijeko potrebno iskustvo. Zbog koronavirusa nagledala se različitih situacija, često vrlo traumatičnih, kao i za ostale liječnike i za nju je to bilo novo i izazovno vrijeme. No, radni ritam na različitim lokacijama nije joj odgovarao, nije mogla organizirati život kako je htjela i imala je jako malo slobodnog vremena.
"Radila sam i čekala priliku da nađem posao koji će me vezati samo uz jedan grad. Želja mi je bila Metković ili Ploče. Metković dobro poznajem, tu mi živi rodbina koju sam posjećivala gotovo svakoga ljeta, ali u biti bilo mi je svejedno. Kada je stigao poziv iz Ploča, nisam imala dileme niti jednog trenutka", opisala nam je Tina dolazak u pločansku Ispostavu Zavoda za Hitnu medicinu Dubrovačko – neretvanske županije, te nastavila: "U Pločama nikoga nisam znala, čak nisam ni bila u gradu, osim na proputovanju. Znala sam samo da je blizu Metkovića.
Došla sam u ožujku ove godine. I nisam se pokajala. Ovdje mi je odlično, kolege su super, oko svega se možemo dogovoriti, upoznala sam divne i ljubazne ljude i zaista uživam živjeti i raditi u ovome gradu. U Pločama vidim svoju budućnost i nemam potrebu nigdje ići. Iako sam u gradu relativno kratko, "pohvatala sam konce", uživam u ležernosti koju nudi ova sredina, "ništa ne gori", za razliku od New Yorka i njegove užurbanosti, buke, presinga, gdje si uvijek u autu i uvijek negdje žuriš. Da budem potpuno iskrena, u početku mi je bilo malo čudno da uz kavu sjedimo sat-dva. Činilo mi se da je to predugo i da nema potrebe toliko vremena potrošiti na takav način. Ali, brzo sam se privikla i sada mi je to najnormalnije".
Živi kao podstanar
Kada je pitamo što bi poručila mladim ljudima koji se bave mišlju da napuste Hrvatsku, Tina kaže: "Svatko bira svoj put i ima svoje razloge i to treba poštovati. Ipak, poručila bih im da razmisle o tome kako nije sve u novcu, živjela sam dovoljno dugo u Americi i u Hrvatskoj da mogu reći kako je ovdje mirnije i sigurnije, ljudi su "normalniji", bolja je hrana. Puno je razloga da ostanu ovdje, ali isto tako, svatko treba slijediti svoje srce i donijeti odluke koje su u skladu s životnim prioritetima".
Tina u Pločama živi kao podstanar. Druži se s kolegama s posla i prijateljima. Živi kao i svi mladi ljudi. I uživa. Ostaje nam za nadati se kako će njen primjer slijediti i drugi mladi ljudi, koji sredini u koju dođu mogu donijeti znanje i novu životnu energiju.