Mara Paskojević, rođena Bajić. Za Pločane, Neretvane i stanovnike Makarskoga primorja poznatija kao Mara slikarica! Ova legendarna fotografkinja ovjekovječila je najvažnije trenutke u povijesti Ploča od kraja 50-ih godina prošloga stoljeća, kada se ovaj grad počeo ubrzano razvijati, pa do 1995. godine, kada se, nakon smrti supruga Mate, Dubrovčanina, preselila u grad pod Srđem i od tada živi na relaciji Dubrovnik – Ploče, u kojima su joj kćerka i sin s obiteljima.
Veličanstvena piramida
Mara je nezamjenjivi svjedok vremena, fotografirala je mnoštvo događaja, osoba, fragmenata, zabilježila je brojne važne trenutke u nastajanju i razvoju grada na ušću Neretve, obilje detalja koji su ostavili neizbrisiv trag u vremenu. Svojim uradcima, nastalim u nekoliko sekundi, otetima vremenu, izgradila je veličanstvenu piramidu fotografija u slavu ovoga grada.
Krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja, školska djeca, Hajduk, Tito, Kardelj i Pepica, Savka Dabčević-Kučar, čine samo manji dio nepreglednog niza fotografija koje je desetljećima stvarala Mara slikarica. A ništa nije slutilo na to. Mlada Mara Bajić došla je u Ploče davne 1956. godine iz Šestanovca, gdje je završila osnovnu školu. Došla je ocu koji je radio u Luci Ploče. Upisala je večernju ekonomsku škole – smjer matematika. Bilo je to vrijeme teškog življenja u Pločama. “Bila sam pomalo razočarana nakon dolaska u Ploče. Nije bilo gotovo ništa, pogotovo nije bilo sadržaja za mlade”, prisjeća se naša vitalna sugovornica tih dana.
Odlučila je otići u Split i završiti daktilografiju, a onda se opet vratila ocu u Ploče. I tada se dogodio sudbonosni susret koji joj je promijenio život. Dok je “vrtila hulahop” ispred čuvenih baraka na Crnoj riki, prišao joj je naočit muškarac i zamolio je da mu kaže nešto o Pločama. Bio je to fotograf Mato Paskojević iz Dubrovnika. U Ploče ga je doveo prijatelj Nikica Zmijarević. Nije mu mogla puno pomoći, jer ni sama nije znala previše o gradu, ali između dvoje mladih ljudi ubrzo se rodila ljubav. Vjenčali su se 1959. Mato je odmah otvorio fotografsku radnju u baraci na Crnoj riki, ali nije se dugo bavio tim poslom, počeo je taksirati.
Radnja u željezničkoj zgradi
Zato se Mara zaljubila u fotografiju. Nije gubila vrijeme, položila je stručne predmete u Splitu, a jedan od ispitivača bio je poznati neretvanski fotograf iz Metkovića Fabijan Lisičić. Radila je punom parom, stara baraka uskoro je postala pretijesna i neodgovarajuća, pa joj je općina dodijelila novi prostor u tzv. željezničkoj zgradi na ulazu u grad, gdje je Mara otvorila radnju “ na sebe”. Najstarija živuća fotografkinja iz Ploča još se živo sjeća svih rođendana i sličnih prigoda koje je, kao jedini fotograf, bilježila svojim fotoaparatima nabavljenim u Njemačkoj i Rusiji, bezbojnih slika izrađenih za kalendare, rokovnike ili brošure za pločanska poduzeća poput Kartonplasta, Pneumatika i drugih. Imala je stalnu dozvolu za ulaz u Luku Ploče, izrađivala je fotografije članova posada svih brodova za dozvole da mogu izaći u grad, spuštala se sa svojim aparatom u štivu i fotografirala terete ako nisu bili dobro složeni. Kada je službeni policijski fotograf bio na godišnjem odmoru, izlazila je s policijom na uviđaje… Ukratko bila je tražena i sveprisutna. A magarac je bio posebna atrakcija. Vozili su ga po gračkoj i drugim plažama na Makarskome primorju i fotografirali djecu na njemu.
A nakon fotografiranja morala je odmah u mračnu komoru. Nije to bilo kao danas, fotografije su bile crno bijele i trebalo je dosta vremena da se izrade. Pa je Mara nerijetko u komori provodila cijele noći. No, nije se žalila: “Bila su to lijepa vremena. Sve sam sama radila. Prema svakom sam bila ljubazna i svi su me voljeli. Nikada ništa loše nisam doživjela. I ništa mi nije bilo teško, jer sam voljela taj posao”, kaže nam Mara. I dobro je zarađivala. Pa je tako prvi Golf, dizelaš, žute boje, proizveden u Tvornici automobila Sarajevo u Vogošći prodan u Ploče. Kupila ga je Mara Paskojević.
Vrt na Bosanki
Posao fotografkinje omogućio joj je da upozna brojne poznate osobe i bude sudionik mnogih važnih događaja. Fotografirala je Tita kad je došao u Ploče, Kardelja i njegovu suprugu Pepicu kada su Ploče mijenjale naziv, u Pučkom otvorenom učilištu družila se sa Savkom Dabčević – Kučar, a iz Konjica je pratila prvi vlak normalnog kolosijeka na putu prema Pločama 1966. godine.
No, nakon smrti supruga sve se promijenilo. Mara se povukla u Dubrovnik, u kojemu i sada provodi najviše vremena. Ima prekrasni vrt na Bosanki u kojem provodi dosta vremena. Na pločansku životnu epizodu podsjećaju je aparati i oprema za fotografiranje koje je sačuvala. I neprocjenjivo blago – more fotografija koje svjedoče o nastanku i rastu jednog grada koji joj je obilježio život.