Tridesetdevetogodišnjakinja Lora Mihaljević čiji dan traje i duže od 24 sata. Tako će za nju reći, ne samo njeni bližnji, već mnogi s kojima svakodnevno surađuje.
Diplomom kroatist, zaposlenjem djelatnica Odjela za društvene djelatnosti Grada Ploča; uz supruga već iskusna i uspješna poljoprivrednica poduzetnica i proizvođač unikatnih delikatesa, a između svega nabrojanog, svima znana kao iznimno uspješna voditeljica programa i evenata na području grada Ploča, doline Neretve, ali i Dubrovačko neretvanske županije, te neumorni volonter i aktivist u zajednici.
Borbeni duh
Za svoju priču kaže da nisu ništa posebno i zaključuje kako je ona samo jedna od velikog broja istih takvih poduzetnih i vječno aktivnih žena, onih koje svoj dan iskoriste maksimalno i najbolje što mogu.
Skromna Lora tako kaže da “samo radi i vodi se srcem” i da nijedno od područja na kojima djeluje ne može izdvojiti kao najdraže, a o odustajanju od bilo koje od ovih važnih životnih uloga nikad nije niti pomišljala.
“Bilo je trenutaka kad je ona najvažnija uloga žene, ona majke i supruge, zauzimala najveći dio mog vremena i zaokupiranosti, ali znala sam ja sebe, ali i važnost iste te uloge, pa sam sasvim opravdano davala sebe najviše tu, a poduzetnu stranu samo nakratko stavila po strani. No, moj borbeni duh i želja za pomaganjem drugima, posebno najranjivijim skupinama, tjerala me da pronađem još par sati u danu, ističe Lora.
“Sva moja, ja ih nazivam prijateljstva, a ne rad, unutar udruga, plod su stvarno moje želje za istim i tog nekog karaktera koji vjeruje u zajedništvo i moć koju taj rad za opće dobro može imati. Ne mora se sve naplatiti, niti valorizirati novcem, dapače, stostruko više, za dušu i one unutarnje ljudske baterije, vrijedi učinak kad nešto pomogneš, a za to ne zahtijevaš baš ništa. E, tako i na takav način vam ja radim već više od 15 godina”, entuzijastično priča Lora. Mnoge odrađene stvari se ni ne vide, ne ističem ih, jer ne mora sve biti vidljivo, glavno da ja znam da smo uspjeli na onom što smo radili.
Počasna je članica i aktivan volonter udruge Vita Ploče koja okuplja žene oboljele od raka dojke i upravo organizaciju akcija i aktivnosti s njima ističe kao najposebnije. S obzirom na to da s posebnim pijetetom gleda na vrijednosti Domovinskog rata, svoje vrijeme rado pokloni i braniteljskim udrugama.
“Sretna sam da mogu pomoći, ako me zovnu iz Udruge za zaštitu životinja Buddy, i za njih izdvojim vrijeme, ističe Lora kojoj je, kako kaže, samo želja da nekad dan traje malo duže.
Ova 39-godišnja poduzetnica, supruga i majka troje djece, uspješno plovi i poljoprivrednim vodama. Zajedno sa suprugom Davorom, u želji za bijegom iz ubrzane svakodnevice, zdravijim načinom života i zdravim načinom uzgoja hrane, krenuli su u tada potpuno sulud pothvat; obnovu starih zapuštenih ledina u Dusini, Davorove djedovine.
“Da, bilo je to potpuno ludo. Nas dvoje i naša djeca, s nekim pilama, bez teške mehanizacije, bez nekog novčanog temelja, krčili smo zemlju po zemlju. Bilo je podsmijeha drugih, ali malo pomalo, poljoprivrednik po poljoprivrednik pružao nam je ruku i pomoć. Jako mi se danas drago sjetiti svega toga. I zgoda i nezgoda. Jednom sam završila na hitnoj, pa smo se smijali, da ako tada nisam odustala, neću nikad. Taj poljoprivredni put bit će dio tog mog životnog, uvijek, zaključila sam tada”, priča nam Lora, danas uz supruga vlasnica uspješnog i po mnogočemu zanimljivog OPG-a Lozo Dusina.
Proizvođači su breskve, nektarine, češnjaka, smokve, a kao krunu svog cjelogodišnjeg rada u polju ističu vrgoračku jagodu u koju jako puno ulažu. Imaju i dva maslinika, a svoju zdravu proizvodnju su i potpuno “zaokružili”, te od vlastitih kultura proizvode tražene delikatese koje danas stoje na menijima vrhunskih restorana. Naime, “Lorine praline”, delikatesa od suhe smokve, zdrava je slastica za kojom je ogroman interes.
“Lorine praline su vam moje četvrto dijete, nastao iz želje da moja obitelj i bližnji jedu slatko, a zdravo. Kad te zovnu iz Zagreba, Slavonije, naših otoka s oduševljenjem tom “bombonjericom, moraš biti sretan, znam tada da radimo nešto dobro, s entuzijazmom o toj dusinskoj pralini koja je obišla skoro svijet, priča Lora. Znanje o preradi i usavršavanje u istom prošla je kroz tečajeve i ponuđene certifikate Ministarstva poljoprivrede, ali i u vlastitoj režiji. Volim učiti i usavršavati se, kaže Lora čiji se namaz “Jagodella” nalazi u ponudi hotela i restorana diljem Lijepe naše.
Radijski put
A kad se traktor ugasi, zapakira i posljednja pralina za taj dan, pripremi sve za sutra, onda krene pjesma. Lora je naime članica mješovite klape “Strada” i ako nju pitate, to je područje koje joj također puni baterije. Jedina je žena u klapi i ako pitate njene kolege, savršeno se uklapa.
Vodi i danas niz društvenih događanja, moderira konferencije i evente. Deset godina bila je i u radijskim vodama kao voditelj, urednik i glazbeni urednik na Radio Pločama, kao i Radio Naroni Metković. Svoj radijski put okončala je počevši raditi u Grad Ploče, ali ljubav prema tom poslu ostavila ju je još niz godina kao vanjskog suradnika Radio Ploča, na kojeg i danas mogu računati.
Na pitanje kako biti uspješna poduzetnica, uspješno raditi sve te poslove, odgovara:
Prvenstveno, nema savršenstva bez mane, to su priče za društvene mreže, ali u stvarnosti toga nema.
- Treba vjerovati u ono što radiš, ali biti spreman i na pogrešku ili nemogućnost prelaska neke prepreke. To je ključ i uz ljubav u svemu čega se uhvatiš, te uz potporu svoje okoline, ja imam mog Davora, sve će se dalje nekako samo slagati. Sretna sam i zahvalna Bogu i roditeljima što sam takva kakva jesam - kaže svestrana sugovornica koju uspjeh nije zanio. Nastavlja skromno dalje i vjeruje da će sve čega se dotakne, biti uspješno.