Europska jegulja (Anguilla anguilla) je kritično ugrožena riblja vrsta. U zaštitu jegulje uključilo se i Vijeće ministara poljoprivrede i ribarstva EU koje je donijelo preporuke za očuvanje ove riblje vrste koja je postala zaštitni znak doline Neretve.
Kako bi se zaštitila jegulja, postignut je dogovor o sveobuhvatnom paketu za zaštitu jegulje i doprinos obnovi tog jedinstvenog stoka u europskim vodama. Tako će se zabraniti rekreacijski i komercijalni ribolov jegulje u morskim i susjednim bočatim vodama u sjeveroistočnom Atlantiku (uključujući Baltičko more) i Sredozemnome moru (isključujući Crno more) u trajanju od šest mjeseci uz primjenu diferenciranog pristupa kako bi se uzela u obzir različita razdoblja migracije u različitim morskim bazenima. Stoga će države članice moći prilagoditi razdoblje zabrane ribolova za različita ribolovna područja kako bi se uzele u obzir njihove posebnosti te vremenski i geografski obrasci migracije juvenilnih i zrelih jedinki jegulje.
Podsjetimo, u Hrvatskoj je lovostaj jegulje do sada bio na snazi od 1. lipnja do 31. kolovoza i primjenjivao se na sve ribolovne alate i oblike ribolova.
Zanimljivo, jegulja je dugovječna riba i po nekim znanstvenim saznanjima može živjeti gotovo stotinu godina. Naraste do 133 centimetra i može težiti oko šest kilograma. No, to su rijetko viđeni primjerci.
Brudet od jegulje koji je tradicionalno neretvansko jelo ljetos je zaštitilo Ministarstvo kulture kao nematerijalno kulturno dobro.
Međutim, prilikom pripreme jegulju treba dobro termički obraditi jer njena krv sadrži ihtiokemotoksine koji su iznimno opasni.
Mnogo je razloga za opadanje brojnosti jegulje, od kojih su najvažniji gubitak staništa, prepreke za migracije, promjene uvjeta u oceanima, predatorstvo, zagađenje, bolesti i paraziti i preveliki izlovi. Gubitak staništa je svakako najznačajniji na primjeru melioracije močvara ispod Opuzena koje su bile i najznačajnije lovište u donjoj Neretvi. Na području Hutova blata kod Čapljine je nekadašnja močvara površine 6000 hektara smanjena na današnjih samo 600 hektara močvarnih površina. Od prepreka migracijama u delti Neretve su najznačajnije brana na ušću Male Neretve i brana na Svitavskoj akumulaciji (BiH), koje otežavaju migracije staklaste jegulje u uzvodna močvarna područja (područje Kuta i opuzenskih preostalih močvara. Osim toga, neretvanska jegulja izložena i snažnom zagađenju pesticidima i herbicidima u cijelom području što uzrokuje smanjenje populacije