Uoči mistične procesije Velikog petka: Korčulanska Vela setemana uz bok Festi sv. Vlaha i procesiji Za križen

U subotu je u Domu kulture u Korčuli premijerno prikazan dokumentarac o glasovitoj korčulanskoj Veloj setemani snimljen kao dio prijavnice ove iznimno bogate sakralne, kulturne i povijesne baštine za upis u Registar nematerijalnih kulturnih dobara RH čime će Korčulani stati uz bok dubrovačkoj Festi sv. Vlaha i hvarskoj procesiji Za križen.

Korčulanska Vela setemana jedan je od najimpresivnijih uskršnjih običaja i katoličkih fenomena u Hrvatskoj i šire, živi spomenik katoličke vjere na otoku koji je stoljećima ostao gotovo nepromijenjen zahvaljujući Korčulanima i njihovoj tvrdoglavoj ustrajnosti da običaje detaljno prenesu i sačuvaju. Vela setemana jedno je od rijetkih javnih dobara koje su Korčulani sačuvali u svojoj izvornosti i zadržali za sebe.

Gotika videodokumentarca

Koliko je Korčulanima Vela setemana važna vidjelo se i po prepunoj kino sali. Mračan, sirov, iskren i pomalo gotički dokumentarac bio je uvod u predavanje o opsežnom vjerskom običaju kojeg je održao onaj koji o njemu najviše zna, dr.sc. izv. prof. Damir Tulić, Katedre za umjetnost ranog novog vijeka, Filozofskog fakulteta u Rijeci, inače po rođenju Korčulanin i Rokovac.

Ideja o prijavi Vele setemane u Registar nematerijalnih kulturnih dobara došla je iz Turističke zajednice Korčule i Društva turističkih vodiča Korčule na čelu s predsjednicom Stankom Amadeo koja je prof. Tuliću usput natuknula kako bi pučko pjevanje tri korčulanske bratovštine u Veloj setemani trebalo zaštititi. Prof. Tulić oduševio se idejom, ali je predložio da se pokuša zaštititi svih osam dana od Cvjetnice do Uskrsa što je ondašnja direktorica TZ Korčule, Hana Turudić, prihvatila kao i ulogu glavne operativke zahtjevne prijave.

„TZ Korčule potom je angažirala poznatog fotografa, također Korčulanina, Dina Mihovilovića koji je s montažerom dokumentarca Markom Hodžićem prošle godine snimio jako puno materijala tijekom Vele setemane. Propozicije prijave zahtijevale su da dokumentarac bude ne duži od 10 minuta, prema mom sinopsisu uhvaćeni su svi važni dijelovi, a dokumentarac obuhvać kratke izjave tri gaštalda, također i moju“, objasnio je prof. Tulić koji je nakon premijere održao predavanje uz bogatu power point prezentaciju i brojne fotografije bratima od 1930. godine do danas.

U potrazi za tajnom Vele setemane

Iako ga za Velu setemanu vežu emotivne uspomene iz djetinjstva, prof. Tulić je proučavajući jedinstveni, korčulanski vjerski fenomen tražio je širi kontekst postavljajući brojna pitanja iz perspektive struke. Po čemu je korčulanska Vela setemana posebna? Ulazi li u krug mediteranskih otajstava? U čemu je uopće tajna korčulanske Vele setemane?

Tražeći tajnu naišli smo na niz zanimljivih činjenica koje korčulanski sveti tjedan čine jedinstvenim. U prvom redu, priča nam prof. Tulić, treba istaknuti da je Vela setemana u Korčuli izrazito gradskog karaktera, tri bratovštine mogu se pohvaliti izvrsno sačuvanim liturgijskim inventarom, a posebno ističe čestu izmjenu scenografije u katedralnoj crkvi sv. Marka. Kad sve to stavimo u kontekst grada Korčule kakvog u svojoj kamenoj ljepoti nema drugdje na Mediteranu, dobijemo izvanredan događaj za vjernike, ali i za sve ostale posjetitelje.

Pobjeda nad liturgijskim reformama

Ono što je posebno važno reći za Velu setemanu jest da je odolijevala vremenu i promjenama. Većina običaja je ostala nepromijenjena, dugi su obredi tek malo skraćeni kako bi preživjeli prvu liturgijsku reformu sredinom prošlog stoljeća kojoj je cilj bio modernizirati crkvu. Baš ta opsežnost bogoslužja, ali i specifični umeci koji postoje samo u Korčuli, čine je liturgijskim fenomenom. Slobodno možemo zaključiti kako su Korčulani sačuvali Velu setemanu jednakom tvrdoglavošću i upornošću kojom su sačuvali bratovštine od vanjskih utjecaja koji su ih pokušali eliminirati, što su jednom gotovo i uspjeli za vrijeme francuske okupacije početkom 19. stoljeća.

Od Cvjetnice do Uskrsa

Vela setemana započinje Cvjetnicom, blagoslovom maslina i palmica, a iako su reformom mise reducirane iz niza objektivnih razloga, kaže prof. Tulić, Korčulani su ostali vjerni procesiji koja rano ujutro kreće iz crkve Svih svetih preko zidina. Prvi se put pjeva Muka Gospodnja i to po Mateju, a onda slijedi druga procesija tijekom koje se pokaznica nosi na štovanje na posebni oltar u kapelu sv. Roka. Započinje 40-satno klanjanje. Istu će se večer bratimi Svih svetih, prvi po redu, pokloniti svetom otajstvu pjevajući pučke napjeve poput Smiluj se meni Bože nakon čega im župnik, u ovom trenutku don Frano Kuraja, održi kratak nagovor prisjećajući se povijesti bratovštine i preminulih bratima.

Na Veliki ponedinik i Veliki utorak poslijepodnevni će sati biti ispunjeni istim liturgijskim običajima, ali će u njima sudjelovati druge dvije bratovštine, u ponedjeljak Rokovci, a u utorak Mihovilci.

Na Veliku sridu u rano jutro Korčulani se mogu pohvaliti zavjetnom procesijom koja u sklopu uskrsnih običaja nigdje drugdje ne postoji. Na Veliku sridu 1667. godine Dubrovnik je između osam i devet sati ujutro razorio snažan potres, a Korčula je ostala pošteđena. Sljedeće je godine ustanovljena zavjetna procesija sv. Liberanu na Solinama kako bi se obranili od daljnjih potresa. Procesija kreće rano ujutro, na Soline dolazi baš u vrijeme potresa u Dubrovniku prije više od 350 godina i zaista dobro funkcionira, kroz smijeh zaključuje prof. Tulić, budući da nismo na otoku imali kataklizmičkih potresa. Tu će večer završiti 40-satno klanjanje, ali prije toga održat će se liturgijski običaj koji u Korčulanima izaziva najviše emocija.

Lamentacije su pučki naziv za potresne starozavjetne tužaljke koje se pjevaju na Veliku sridu. Prof. Tulić nam otkriva povijest korčulanskih lamentacija, nekad se palio svijećnjak s 15 svijeća, pjevalo se 15 psalama, a nakon svakog se gasila po jedna. Zbog dužine obreda, liturgijskom reformom taj je dio u potpunosti ukinut, ali u Korčuli je preživio u skraćenom obliku zahvaljujući don Ivu Matijaci. Prof. Tulić se s velikim emocijama osvrnuo na zasluge don Matijace da Vela setemana danas izgleda ovako bogato. Budući da tijekom reformi Crkva nije blagonaklono gledala na stare običaje, don Matijaca je osmislio lamentacije s pet psalama i gašenjem po dvije svijeće. Tijekom lamentacija prenosi se na sudionike i posjetitelje sva raskoš i posebnost, ali i magičnost korčulanskog pučkog pjevanja tijekom Vele setemane. Pjevanje izvlači najjače emocije onih koji pjevaju i onih koji slušaju, pjeva se Miserere, odnosno Smiluj se meni Bože, Potamnjele oči i druge. Potom se sakramenat posprema te kreću tri najsvetija dana Vele setemane, četvrtak, petak, subota.

Na Veliki četvrtak uređuje se Božji grob, vrlo urbana, katedralna tradicija primjerena mediteranskom gradu, kaže prof. Tulić. Navečer će 12 Sasvetana iskoristiti svoj dirit, pravo ili povlasticu, da im župnik opere noge nakon čega se sveto otajstvo polaže u Božji grob, a crkva ostaje u tišini očekujući liturgiju Velikog petka.

Korčulanima ipak najviše znači Veliki petak. Prof. Tulić prisjetio se izreke don Iva Matijace koji je rekao da Korčulani dolaze sa svih strana svijeta u grad kako bi sudjelovali u procesiji i ništa ih tako magično ne privlači kao Veliki petak. Doslovno je tako ostalo i danas, to je obred u kojem sudjeluje cijeli grad.

Bratimi iznose sve što imaju, u procesiji se nosi izuzetno dobro sačuvan liturgijski inventar, a najviše se ponose velikim torcim težim od 40 kilograma, nekad pozlaćenim i oslikanim. Tijekom procesije nosi se posvećena hostija pod velom, također jedan u nizu običaja koji je reformom ukinut, a ostaje samo u Korčuli. Pjeva se Muka po Ivanu i emocionalno snažni pučki napjevi poput Puče moj.

U prošlosti se procesija Priko gora održavala kad i hvarska Za križen, iz četvrtka na petak, a onda je s vremenom premještena na Veliku subotu. Kao i na Hvaru, nekad su bratimi kretali odvojeno, no danas u procesiju kreću zajedno u četiri sata ujutro, obilaze sve crkve i kapelice, odnosno sve Božje grobove, a posebnost ove procesije je da u njoj ne sudjeluje svećenik.

Velika subota je dan tišine, liturgije nema sve do navečer, crkva se preuređuje kako bi bila najsvečanija za Uskrs. Večernji obredi imaju opću liturgijsku praksu, blagoslov ognja i uskrsne svijeće te će, naravno, Korčulani još jednom dati na volju emocijama i harmoniji starih pučkih napjeva. Omiljen napjev je onaj proroka Daniela o kralju Nabukodonozoru sa specifičnom melodijom. Slijedi pompozni ulazak Rokovaca u katedralu prateći bratima koji na ramenu nosi kip uskrslog Krista, a nakon što završe čitanja i zabruje orgulje, svećenik otpjeva Gloriju te nastupa vrijeme Uskrsa.

Uskrsni obredi započinju još jednim običajem karakterističnim samo za Korčulu, svečanim blagoslovom grada s kopnenih vrata na jugu te s morskih vrata na zapadu. Vraćaju se zastave na koplja bratima, a u katedrali se održava svečana uskrsna misa. Ove liturgijske obrede i običaje prate i brojni svjetovni, a da ne govorimo kulinarski, no to je priča za sebe.

Od rođenja do smrti

Već smo zaključili kako korčulanska Vela setemana izvrsno odolijeva izazovima modernosti, a osim vjerskih razloga, pronalazimo i one ljudske. Za vrijeme uskrsnih obreda turistička sezona je tek u najavi, Korčulani se mogu koncentrirati na svoje važne liturgijske uloge, grad još uvijek nije krcat štekata i suncobrana koji život u starogradskoj jezgri čine nepodnošljivim.

„Grad je gol, intiman i na neki način srednjovjekovan. Ipak, najveću tajnu opstanka Vele setemane pronalazim u činjenici da u njoj sudjeluje cijeli grad. Vidjet ćete kako stari nono u jednoj ruci drži štaku, a u drugoj mali torac upirući svu životnu snagu da bi sudjelovao u procesiji na Veliki petak, vidjet ćete novorođenče odjeveno u tonigu, tz. čučine, iako ni sami ne znaju što se događa, ali sudjeluju. Vela setemana Korčulanima traje od rođenja do kraja života“, poručio je prof. Tulić.