Od vrlo neugodnih prepucavanja oko sudjelovanja u Domovinskom ratu na društvenim mrežama i u medijima, agresivnih istupa oko budućeg spomenika braniteljima, uništavanja spomenika Drugog svjetskog rata do transparenta na kojem piše da Korčula nikad neće biti partizanska i na kraju prosvjeda protiv zbora iz Podgorice, Korčula je očiti primjer trenda jačanja ekstremne desnice koja na vrlo agresivan način tumači ljudima što smiju misliti, a što ne smiju.

Dolaskom Nike Silić Maroević u gradonačelničku fotelju 2021. godine, javni je (politički) diskurs u Gradu Korčuli iz vrlo agresivnog i uvredljivog naglo promijenio smjer u uvažavajući i tolerantni. Trebalo je vremena svim dionicima društveno-političkog života da smanje ton ili da spuste štitove, zavisi na kojoj su bili strani, ali mirnoća, odlučnost i razumijevanje prve žene u povijesti Korčule na mjestu gradonačelnice napravili su baš to. Manje od jedne godine prije izbora, napori Nike Silić Maroević da Korčula bude mjesto međusobnog uvažavanja različitih svjetonazora pali su u vodu.

Spomenik braniteljima ili trojanski konj

Kako bi pobliže objasnili događaje i atmosferu u Korčuli, moramo se vratiti nekoliko koraka unazad. Vratit ćemo se na ideju članova udruge Hrvatskih ratnih veterana Korčula (UHRV) da u gradu, nakon boraca u Prvom i Drugom svjetskom ratu, više nego zasluženo spomenik dobiju i branitelji u Domovinskom ratu. S umirovljenim zapovjednikom bojnog broda i zapovjednikom obrane otoka Korčule 1991. godine Tomislavom Katićem na čelu, članovi UHRV Korčula skromno su zamislili svoj mali spomenik u Gradskom parku.

Pomalo su skeptično svoj plan iznijeli gradonačelnici iz redova SDP-a, no Silić Maroević jasno je dala do znanja da će Korčula biti grad jednakih. Za spomenik je odabrala najatraktivniju lokaciju u gradu, zapadnu rivu, a umjesto postavljanja malog, skromnog spomenika odlučila je angažirati Hrvatsku komoru arhitekata koja provodi javni natječaj. Među čak 16 prijavljenih radova, stručno je povjerenstvo odabralo moderno arhitektonsko rješenje tvrtke Onda arhitektura d.o.o. iz Zagreba. U timu koji je prijavio rad pod šifrom „03“ radila je i mlada Korčulanka, arhitektica Mia Depolo koja je na prezentaciji rada doživjela vrlo grube i agresivne ispade i uvrede nekih branitelja. Uslijedile su besramne i tužne optužbe u medijima na račun ljudi koji su se tijekom obrane otoka, poluotoka i dubrovačkog zaleđa 90-ih pokazali kao najhrabriji. To je bilo u travnju i svibnju ove godine.

Iako su branitelji u Domovinskom ratu složno obranili naše domove i živote od višestruko moćnijeg agresora, tridesetak godina kasnije nisu pokazali ništa od te hrabrosti i sloge. Gradski ogranak udruge Hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Grada Korčule (UHDDR) osnovan je u siječnju 2024., a u registar udruga RH upisan je u lipnju ove godine. UHDDR podržala je izgradnju spomenika, a javno su se ogradili i od pljuvanja Tomislava Katića u medijima.

Partizani = branitelji

Upravo ovog tjedna Korčula slavi 80 godina oslobođenja od fašističke okupacije. Dalmatinski partizani, koji nisu bili ništa doli hrabri ljudi sa željom da obrane svoje domove i obitelji, junački su se borili kako bi oslobodili i sačuvali hrvatski teritorij ispisujući jedan od najsjajnijih trenutaka hrvatske povijesti. U Narodno-oslobodilačkoj borbi sudjelovalo je gotovo pet tisuća boraca s otoka Korčule, u toj je borbi 1065 otočana izgubilo život. Boreći se protiv fašista, nacista, ustaša, komunista i četnika zlatnim su slovima Hrvati i Hrvatice, različitih povijesnih trenutaka i okolnosti, upisali antifašizam kao temelj moderne, europske Republike Hrvatske. Ni jedni, ni drugi, nisu odgovorni za režimske zločine nakon rata, većina ih je sanjala svijetlu budućnost, a previše ih je za tu budućnost dalo život.

Mržnja i razdor

Udruga Antifašista Grada Korčule povodom 80. godišnjice oslobođenja otoka organizira svečani program u subotu koja je pred nama. Pod pokroviteljstvom predsjednika RH Zorana Milanovića, u kino sali Doma kulture održat će se svečana Akademija, položit će se vijenci na Spomenik NOB-a, a potom će se u ljetnom kinu održati koncert KIC pop hora iz Podgorice. 

Iako su neki Korčulani godinama ismijavali polaganje vijenaca za poginule partizane, posljednjih nekoliko - zahvaljujući proeuropskoj politici Andreja Plenkovića - shvatili su da se smiju sami sebi i svome naslijeđu. Možda i nisu shvatili, ali su prihvatili. Korak naprijed u smislu tolerancije i uvažavanja, ali i zdrave pametni, napravili su baš članovi UHRV Korčule koji su bez fige u džepu polaganjem vijenaca odali počast onima koji su dali živote za Hrvatsku, ne samo ‘91., već i ‘41.

I baš kad su otočani promislili da će moći u miru slaviti svoje časne mrtve i svoju slavnu prošlost svih 12 mjeseci godišnje, ekstremna je desnica unijela novi razdor i novi val mržnje da na njemu zaplove svi oni koji povijest ne poznaju zbog ograničenih kapaciteta ili neograničene frustracije.

Najavljen prosvjed protiv crnogorskog zbora u Korčuli

Korčula, partizanska i hrvatska

Prvo je prije desetak dana crnom bojom uništen i oskvrnut spomenik-kosturnica žrtava fašizma u Račišću, a potom je prije nekoliko dana na velikoj Kneževoj kuli u središtu grada osvanuo transparent na kojem je pisalo – „Korčula hrvatska, nikad partizanska!“. Mogao je to ostati izolirani slučaj nepromišljenih i neobrazovanih mladih, usijanih glava koje traže svoje mjesto pod suncem i svoj identitet i za to se čak može pronaći razumijevanja, no nastavak ove priča postavlja pitanje koliko se radi o „korčulanskoj mladosti“, a koliko o „korčulanskoj starosti“ koja se pokušava ponovno dočepati gradske vlasti.

Braniteljima iz Korčula smeta, naime, zbor iz Crne Gore koji, među ostalim, izvodi antifašistički program, ili ako baš hoćete, partizanske pjesme.

Kako piše na njihovoj službenoj Facebook stranici, KIC pop hor osnovli su 2017. godine pjevači amateri i to većinom žene, od 40 članova tek je 7, 8 muškaraca. Članovi su različitih generacija i profesija, ako ih ukucate u YouTube, čut ćete da izvode od pop hitova cijele regije, od npr. Ako su to samo bile laži Plavog orkestra pa do Po šumama i gorama.

(Ne)Mirni prosvjed

Predsjednik UHDDR Korčula Krešimir Pecotić nije želio davati izjave, kaže da će se javnosti i medijima službeno obratiti u četvrtak, a tako je rekao i predsjednik sestrinske udruge iz Čare, Gordan Tomić. Ipak, do nas je došlo njihovo Otvoreno pismo upućeno zboru iz Crne Gore u kojem navode, među ostalim, da se oštro protive njihovom nastupu u Korčuli budući da dolaze iz države koja se 91. priključila srpskoj agresiji na Hrvatsku. Navode također da njihovi nastupi veličaju jugoslavenski unitarizam, da su inače uvijek dobro došli u Hrvatsku i Korčulu, ali da ih mole da od nastupa odustanu jer će ih u subotu, ispred Ljetnog kina, dočekati mirni prosvjedni skup na kojem će se pjevati hrvatske pjesme. Na mirnom skupu bit će veliki broj branitelja te najavljuju „atmosferu“ koja se može stvoriti, a koju ne priželjkuju. Pismo je potpisano od strane dva spomenuta predsjednika, Pecotića i Tomića. 

Najavljen prosvjed protiv crnogorskog zbora u Korčuli

Tu latentnu prijetnju doradili su u pozivnici koju su poslali članovima i simpatizerima. Mirni prosvjedni skup odjednom se pretvorio u prosvjedni skup protiv „jugokomunističkog zbora“. Nadalje stoji da „njihova scenografija vrijeđa, njihove pjesme bude gnjev. Dignimo glas, zaustavimo to ludilo...“, stoji u pozivnici za mirni i ponosni skup. Neslužbeno doznajemo da su se neki članovi udruge toliko ohrabrili da predlažu bacanje suzavca, no to nije potvrđeno i vjerujemo se da se radi o notornoj izmišljotini. Koji bi hrvatski branitelj bacao suzavac na zbor žena iz Crne Gore?

Tomislav Katić, predsjednik UHRV Korčule, časni i stabilni hrvatski vojnik, umirovljeni zapovjednik, dobitnik nagrade Grada Korčule za životno djelo za svoje zasluge u Domovinskom ratu, primijetili ste, nije potpisan ispod Otvorenog pisma. Volio bi, kaže, da su sastanak svih udruga i članova udruge Antifašista napravili ranije kako bi zdravorazumski i na ugodan način iskomunicirali da nastup zbora iz Crne Gore nije primjeren u ovom trenutku u Korčuli.

„Nismo protiv obilježavanja oslobođenja Korčule, dapače, sudjelovat ćemo u programu i zapaliti svijeće. Ne smetaju nam ni partizanske pjesme, ne vidimo ništa loše u tome. Ipak, ne podržavamo dolazak zbora iz Crne Gore, države s kojom smo ratovali i koja nas je imala na nišanu. Mislimo da nije trenutak, pogotovo nakon crnogorske Rezolucije o Jasenovcu. Mnogi Crnogorci rade sezonu u Korčuli i nije im pala vlas s glave, tako i treba biti. Smatramo ipak da partizanske pjesme treba pjevati neki zbor iz Hrvatske. Nakon što položimo vijence, nećemo sudjelovati u programu, nećemo slušati zbor, a nećemo ni prosvjedovati“, objasnio je Tomislav Katić.

O Rezoluciji zdravi Hrvati i Crnogorci misle jednako

Ljudima koji imaju traumatično i bolno iskustvo rata teško je objasniti da članovi crnogorskog zbora o skandaloznoj i fašističkoj, crnogorskoj Rezoluciji o Jasenovcu misle potpuno isto što i mi Hrvati. Crnogorci antifašisti koji će pjevati u subotu u Korčuli srame se svojih predaka koji su agresorski napadali Dubrovnik, a dok se Korčulani trebaju ponositi partizanima koji su branili otok, a oni ih se srame.

Budući da je antifašizam osnovni program KIC pop hora, prosvjed u subotu neće im biti prvi. Prošle godine, prilikom nastupa povodom obilježavanja oslobođenja Beograda od fašističke vlasti, napali su ih četnici, u Korčuli to isto najavljuju branitelji.

Priča je nažalost i licemjerna pogotovo kad uzmemo u obzir da dio tih branitelja bez poteškoća iznajmljuje apartmane, poslužuje ili zapošljava veliki broj Crnogoraca i Srba. U tom im slučaju njihova nacionalnost ne smeta. Korčulanska mladost koja će vikati da otok nije partizanski uživat će bez predrasuda u folk glazbi s istoka, ali ne i u partizanskim pjesmama s istoka.

Osim toga, 2019. godine povodom 75. obljetnice oslobođenja Korčule od fašističke okupacije, u organizaciji korčulanskih antifašista, na Trgu sv. Justine koncert je održao alternativni zbor Horkestar iz Beograda sa sličnim repertoarom i nikome to posebno nije smetalo. Dapače, glavni akteri poticanja na razdor i mržnju niti ne znaju da je zbor u Korčuli nastupio. Atmosfera u društvu je tad, prije krize, bila kudikamo opuštenija i tolerantnija i svatko je mogao svjetonazorski biti ono što hoće, a danas je ta sloboda ozbiljno ugrožena.

Ipak, u duhu tolerancije, razumno je očekivati da će dijelu Korčulana smetati zbor iz Crne Gore, razumno je pregovarati i pristati na kompromise na civilizirani način, ljudskim razgovorom i društvo-političkim dijalogom u ovom trenutku dovesti neki drugi zbor iz neke druge države. Bacati suzavce na zbor većinom sačinjen od žena to sigurno nije. Mlađe generacije bez iskustva rata u braniteljima vide svoje junake, idole i časne ljude, neka tako i ostane.