Naime, nakon nedavne presude Županijskog suda u Veloj Gorici, Daria i njena majka osluškuju korake s ulice misleći da je krenulo prisilno iseljenje iz njihovog stana i da će, obje sa stopostotnim invaliditetom, ostati bez doma. Ova tužna priča započela je 1985. godine kad se je tada osmogodišnja Daria s majkom i ocem uselila u stan na Banjama na lokaciji koja je danas i više nego atraktivna. Tek nekoliko metara od plaže, stan ima 78 kvadrata, tri spavaće sobe, dnevni boravak, kuhinju i kupatilo i to u samom centru Korčule.
Cijeli radni vijek proveli u HTP Korčula
Daria kaže za sebe da nije osoba koja se izvlači na dijagnoze, a još manje je osoba koja plače, no dok nam je pričala priču o borbi za svoj dom suze su joj same klizile. Daria je rođena s mukopolisaharidozom, bolesti koja utječe na sve vitalne organe, nema zgloba u njenom tijelu koji nije pogođen bolešću. Njena majka Zdenka od 2013. boluje od multiple skleroze koja je rapidno napredovala, bez hodalice ne može ni u wc, kaže nam Darija, a uskoro će morati iz stana na ulicu. Da priča bude tužnija, Zdenku će na ulicu izbaciti tvrtka u kojoj je, kao konobarica, provela čitav radni vijek zajedno sa suprugom.
- I majka i otac su bili zaposlenici HTP-a Korčula pa su dobili stan na Banjama sa svim pravima i obavezama nositelja stanarskog prava. To je bila uobičajena praksa za zaposlenike Hotelskog, a većina tih ljudi je s godinama otkupila stan od firme. U stan smo uselili u proljeće 1985. godine, imala sam osam godina, moja sestra je imala tri godine, a brat još nije bio rođen. Tata Vinko je nebrojeno puno puta pitao direktora da nam ponudi otkup stana, uvijek je odgovarao da će nam dati dogodine. Godine su prolazile, 70 kuna mjesečno se odbijalo mami i tati od plaće za stanarinu, ali nismo ga mogli otkupiti. Ubrzo su nas počeli savjetovati da tužimo Hotelsko za otkup stana, no moj tata to nikad nije napravio. I on i mama su u Hotelskome proveli cijeli radni vijek, njemu je ta firma bila kao da je njegova, doživljavao ju je kao drugu obitelj. Umro je 2000. godine, a stan nismo otkupili - prisjetila se Darija.
Ozbiljni problemi započeli su 2015. godine, prisjetila se Daria, kad je Hotelsko pokrenulo tužbu. Prvo su ih pismeno pozvali da isele i vrate im ključ stana nakon čega je Daria angažirala odvjetnika. Odjetnik koji je zastupao HTPK sudu je predočio Zapisnik sjednice s kraja 80-ih u kojem piše da se Vinku Mariniću, Anti Skelinu, Željki Vlašić, Božu Globareviću i još nekolicini zaposlenika firme dodjeljuje nužni smještaj. Nužni smjetaš se ne može otkupiti, prema ondašnjem Zakonu o stambenim odnosima a u naravi predstavlja jednu prostoriju s minimalnim higijenskim uvjetima, a ne trosobni stan od 78 kvadrata koji je dodijeljen Darijinoj obitelji. Osim toga, Marinići nisu zadovoljavali nikakve uvjete za nužni smještaj.
- Jasno piše u tadašnjem Zakonu da se roditelju djeteta s invaliditetom, kao što sam ja bila, ne može dodijeliti nužni smještaj kao niti roditeljima djeteta mlađeg od pet godina, a moja sestra Mirela je tada imala tri godine. Moj otac nikad nije dobio rješenje s te sjednice niti je ikad potpisao neki dokument o nužnom smještaju. Osim toga, nužni se smještaj ne može otkupiti, a svi ostali navedeni zaposlenici u Zapisniku su otkupili svoje stanove - objasnila nam je Daria.
Različita sudska praksa
Uz sve ove dokaze, Darijin je odvjetnik sudu predočio i Potvrdu iz 1996. u kojoj stoji kako su iz HTP-a Korčula suglasni da Vinko Marinić dobije kredit za renovaciju stana i da je u tijeku postupak za od strane otkupa stanarskoga prava. Ipak, Daria i Zdenka su izgubile spor na Općinskom sudu u Korčuli, no žalile su se na Županijski sud drugog stupnja u Velikoj Gorici gdje je pobijena presuda korčulanskog suda. Daria je mislila da napokon može odahnuti, no slučaj je vraćen na Općinski sud u Korčuli gdje su opet izgubile spor, a onda je ponovno dodijeljen sudu u Velikoj Gorici. Iako nikakvi novi dokazi nisu predočeni, ovaj je put sud, u istom sastavu, presudio u korist HTP-a Korčula.
- Vijeće sudaca sastavljeno od tri suca, ista kao i prvi put, bez ikakvih novih dokaza, ovaj su put odlučili da neće usvojiti našu žalbu. Iz nekog razloga, odluka da nas se iseli iz stana je ovog puta smislena i legalna. Obitelji koja živi iznad nas i vodi potpuno jednaku pravnu bitku, a Županijski sud u Zagrebu je uvažio njihovu žalbu. Taj sud smatra da javni interes nije veći od njihovog prava na dom kao sud u Velikoj Gorici.Vjerujem da je nešto utjecalo na tu odluku, nažalost ne mogu to dokazati - zaključila je Daria.
Pitali smo Županijski sud u Velikoj Gorici zašto su odjedanput odlučili promijeniti presudu. - Nakon ponovno provedenog postupka, ovaj drugostupanjski sud odbio je žalbu tužene Zdenke Marinić budući da nije utvrdio da bi u postupku koji joj je prethodio bile počinjene povrede odredaba procesnog prava, te da je sud prvoga stupnja postupio po uputi danoj mu u ukidnoj odluci, odnosno, sada pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo - odgovorili su nam iz Županijskog suda u Velikoj Gorici.
Budući da je medijske stupce nedavno popunila tvrtka Laguna Novigrad preuzimanjem HTP Korčula i Orebića, jedna nam je sitnica zapela za oko. Naime, 140 milijuna koliko je bilo potrebno za preuzimanje hotela, Laguna Novigrad će, kako je već pisao Dubrovački vjesnik, dokapitalizirati većinskog vlasnika, društva Auctor Holding a.s. iz Praga koje je u vlasništvu Olega Uskokovića i društva J&T Private Equity Grop Croatia Investments. Ime smo već negdje vidjeli, a onda smo se sjetili i gdje. Na presudi Županijskog suda Velike Gorice, HTP Korčulu zastupali su pravnici iz Odvjetničkog ureda Uskoković & Partneri iz Varaždina. Pitali smo HTP Korčulu da nam komentiraju tu slučajnost, ali i cijeli spor oko stana u kojem žive Marinići. Komentirali su slučaj, no na pitanja nisu odgovorili.
'Tražimo zajedničko rješenje'
- HTP Korčula će, kao što je učinjeno u svim sličnim situacijama do sada, prije svega napraviti sve kako bi pronašli zajedničko rješenje te zajednički dogovor na zadovoljstvo svih strana uključenihu predmet, a posebno uzimajući u obzir socijalni i zdrastveni status stanarki. Nije prvi slučaj stanara koji se nalaze u nekretnini u vlasništvu društva, svi su do sad riješeni na obostrano zadovoljstvo. To je dokaz da smo društveno odgovorna kompanija koja s posebnom brigom pristupa svakom pojedincu. HTP Korčula je u svim dosadašnjim radnjama pokazalo dobru volju za pronalaženjem adekvatnog rješenja za Dariu i Zdenku Marinić pokazalo dobru volju te će nastaviti otvorenu i dobronamjernu komunikaciju - poručila je Ivana Hatvalić, članica Uprave HTP Korčula.
Daria ima malo vjere u dobru namjeru HTP-a Korčula, jer kako ističe Ivana Hatvalić koja je potpisala ovu dobronamjernu izjavu, potpisala je i pismo u kojem piše da se u Hotelsko odmah vrati ključ stana, u protivnome slijedi tužba. Osim toga, Daria se pita kakva je to dobronamjerna komunikacija, kad se zadnji put s odvjetnicom Hotelskog čula prije dvije godine. Bilo je pokušaja suradnje, no oni su ostali na riječima.
- S poslovne strane shvaćam da se radi o atratkivnoj lokaciji, mi se nikad nismo inatili i baš željeli ostati u ovom stanu, ali smo htjeli da nam se osigura prostor za normalan život s obzirom na naše dijagnoze. Pije dvije i pol godine me nazvala njihova dovjetnica i rekla da će nam naći stan, rekla sam da mi je samo važno da je stan u prizemlju, bez stepenica i da je poželjno da je trgovina u blizini. Nazvala me da su našli stan u zgradu investitora Pera Lozica, zgrada ima lift i odgovara našim mogućnostima. Nakon toga, više se nikad nitko nije javio. Gospodin iz donje zgrade se nagodio za 20 tisuća eura, nadam se da ćete me shvatiti da meni 20 tisuća eura ne znači ništa, ja s time ne mogu kupiti stan. Nažalost ne mogu ni raditi ni plaćati najam - ispričala nam je Daria.
Pitali smo HTP Korčula što ovaj odgovor konkretno znači za Dariju i njenu majku, hoće li ih novčano obeštetiti, ili će im kupiti stan? Odgovor nismo dobili.
Onog trena kad Daria i njena majka izađu iz stana, njihova je sudbina neizvjesna. Daria zbog teške dijagnoze nije u mogućnosti raditi, a njihova su primanja mizerna. Imaju obiteljsku mirovinu koju su dobili nakon tatine smrti, maminu mirovinu i dvije invalidnine, nedovoljno za skupe korčulanske stanarine i život.
Daria se u očaju obratila i gradonačelniku Fabrisu koji joj je pružio podršku.
Gradu 'vezane' ruke
- Ovaj je sučaj ukratko katastrofa, nažalost su mi kao gradonačelniku ruke zavezane, ne možemo kao institucija utjecat na Hotelsko. Očekivao sam da će se sitacija riješiti budući da se radi o ljudima koji su cijeli život bili zaposlenici Hotelskog. Retorika njihovih čelnih ljudi je bila afirmativna, dogovarali su koji će stan kupiti, tako da me ovaj razvoj sitacije dodatno iznenadio. Nažalost, gradski socijalni stanovi su svi zauzeti, ali i neprikladni zbog brojnih stepenica- istaknuo je gradonačelnik Fabris koji je s Darijom u kontaktu od prvog dana.
Tužnija od Darije je jedino njena majka Zdenka. Kaže nam da je jako razočarana, cijeli je život radila za tu tvrtku , a njen je suprug Hotel Korčulu, gdje je radio kao direktor hotela, doživljavao kao svoj drugi dom. Shvaćaju da je njihov stan na atraktivnoj poziciji, ali ne shvaćaju kako je pravno moguće da ih se izbaci na ulicu bez ikakvog obeštećenja.
- Ne nadam se da ću ostati ovdje, ovrha je planirana još 20. rujna, postupak može otegnuti, ali taj dan će doći. Mi čekamo i strepimo, umorna sam, jedva čekam da ovo sve završi kako god, samo da bude gotovo. Loše spavam po noći, strah me kako dalje, puno toga mi nije jasno, a još više toga nije pravedno- zaključila je Daria za kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....