Svako proljeće stoljetni je koštil osiguravao Brđanima debelu hladovinu, a dočekao je i na stotine procesija na blagdan zaštitnika Sv. Ante kad se cijelo Žrnovo okupi na Brdu, sve do prije dva dana kad je velika, impozantna krošnja u potpunosti posječena, a sakato deblo ostavljeno da mještane podsjeća na neka sretnija vremena.
O događaju su nas obavijestili uznemireni mještani Brda tražeći odgovore kako je došlo do sječe vrijednog, stoljetnog stabla. Jedna od njih je arhitektica Branka Pandža koje već dugi niz godina živi na Brdu.
„Protiv tog koštila je već neko vrijeme moj susjed, ne znam točno zašto, možda mu žile stabla ulaze u gustirnu, ali to nije razlog da se tako lijepo stablo uništi. Nikako mi nisu jasni motivi jer je baš susjedova kuća izložena suncu, a koštil je stvarao nazamjenjivu hladovinu. Koštil je star više od sto godina, zeleni svako proljeće, stablo je zdravo unatoč pokušaju da ga netko prikaže bolesnim. Djelatnici Hobera su došli dan prije sječe, mislila sam da će taj proces potrajati dok se ne donese konačna odluka o sječi, mislila sam da ćemo moći reagirati, ali ne, sutradan su došli i jednostavno su posjekli stablo“, priča nam Pandža.
Priču nam je potvrdio i direktor Komunalnog trgovačkog društva Hober Ivan Ćenan koji nam otkriva kako su ga Brđani sami zamolili da posiječe sporni koštil.
„Mještani su nas molili da maknemo stablo, pogotovo stanar kojemu je stablo prijetilo urušavanjem na kuću. Sječu smo dogovorili dan prije zajedno s predsjednikom MO Franom Jeričevićem i nekolicinom mještana. Svi su bili za da se stablo makne, mi smo samo izvršili njihove želje“, istaknuo je direktor Ćenan.
Jesu li mještani zaista zatražili sječu koštila zbog koje su sad nezadovoljni upitali smo i predjednika Mjesnog odbora Žrnovo Frana Jeričevića, no on nije bio raspoložen za izjave. Zamolio nas je da upit pošaljemo na službeni mail mjesnog odbora, što smo i napravili.
Zato smo odlučili pitati spomenutog susjeda, čovjeka kojemu je koštil navodno „provalio“ u gustirnu i koji je inzisirao da se posiječe.
„Ne, to nije točno, ja nisam inzistirao da se koštil posiječe, ja sam tražio da se sanira“, kategorički je izjavio Brđanin Miljenko Kaštelan te nastavio – „U 11. mjesecu nakon nevere stablo je oborilo kameni suhozid i malo se nagnulo prema zapadu. Nazvao sam zamjenika gradonačelnika Ivana Šale s prijedlogom da se kraj koštila nalije betonski zid kako stablo ne bi oborilo kuću. Šale mi je prije nekoliko dana rekao da će malo „olakšati“ krošnju stabla, skinuti pokoju granu, a onda su došli djelatnici Hobera i rekli da je koštil truo i da ga treba cijeloga posjeći. Mislio sam da je tako odlučio stručnjak, taj koštil je meni jako vrijedan, osiguravao mi je hladovinu, nije mi bilo u interesu da ga posijeku, a gustirnu sam davno sanirao“, ispričao nam je Miljenko Kaštelan.
Na kraju smo zamolili Milana Vojinovića, poznatog otočnog ekologa, dugogodišnji član ADIPA-e, društva za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske te diplomiranog inženjera šumarstva da izađe na teren i provjeri je li koštil uopće bio bolestan i truo ili je posječeno zdravo stablo.
„Stablo je definitivno zdravo. Ima manju trulež, ali to je u njegovim godinama normalno, ovaj je koštil mogao poživjeti još najmanje sto godina i puno više od toga. Posjekli su ga u trenutku kad je krenulo listati i to lijepo i obilno. Ovo je stablo posječeno iz nezanja, ne iz zle namjere, i zato je važno osnovati ured koji bi gospodario okolišem na stručan i primjeren način jer su ovakva stabla naše kolektivno nasljeđe“, poručio je inženjer Vojinović.
Ono što veseli u ovoj tužnoj priči je činjenca da je iz debla, od nekadašnje impozantne koršnje, ostala rasti jedna mala grančica. Postoji mogućnost, kaže Vojinović, da ta grančica prolista što znači da bi posječeni koštil jednog dana ponovno mogao doseći nekadašnje visine.