StoryEditorOCM
KorčulaADIO, ARULO?

Jedna od najatraktivnijih gradskih lokacija više nije zanimljiva Aminessu

Piše Dora Lozica
16. svibnja 2023. - 10:59

Prošlog je tjedna Korčulane iznenadio Javni natječaj Grada Korčule za davanje u zakup poslovnog prostora u središtu Korčule, slastičarne Arula. Tko će dobiti zakup znat ćemo ovog četvrtka nakon usmenog, javnog nadmetanja, licitacije, koja će u 13 sati započeti u gradskoj vijećnici. Korčulani se pitaju je li to kraj jedne ere, hoće li kultna slastičarna zavijek zatvoriti svoja vrata?

Štrudeli od jabuke, krafne, bombice, krempite i mnoge druge nezaboravne slastice koje su jednim grizom, poput Proustovog kolačića, Korčulane vraćale u prošla, izgubljena vremena, već se dugo ne mogu kušati u Aruli. Caffe city otvoren je između dva rata na istom mjestu gdje danas Arula sablasno zjapi prazna, u središtu Korčule, na Plokati, nekadašnjem Trgu Baničević. Otvorio ga je Leo Andreis u čijem je vlasništvu bio i hotel Bon Repos. Prije stotinjak godina započela je ugodna i elegantna navada Korčulana da na Plokati, gdje su bili postavljeni stolovi, piju kavu i uživaju u kolačima, a u tim ih je godinama znala razveseliti i muzika uživo, mali orkestar ili bend. Iza Drugoga svjetskoga rata u Aruli je Đenko Putili pripremao nezaboravne paste, svakog je jutra ložio peć na drva, a krajeve štrudela, kantune koji se nisu prodavali, uvijek je poklanjao djeci koja su ga strpljivo čekala. Sredinom prošlog stoljeća objekt preuzima Hotelsko turističko poduzeće Korčula, reklamu s novim, simpatičnim imenom Arula izrađuje Neven Fazinić te počinje era tzv. Mliječnog, slastičarne u kojoj je cijeli istočni dio otoka uživao u tradicionalnim, domaćim kolačima. I ne samo kolačima, Arula je nudila i marende na žlicu, tripice, čipi-čaši, ponekad i pašta-šutu, glavna kuharica je bila Kata Damjanović, a glavni slastičar Vito Padovan koji je goste oduševljavao krempitama i bombicama dok su ispijali, tad modernu, bijelu kavu.

image

Arula početkom ‘90-ih

Dora Lozica/

Iako je Arula dugi niz desetljeća kvalitetom gradila identitet nezaobilaznog ugostiteljskog objekta kojeg su Korčulani smatrali javnim dobrom i društvenim fenomenom, tek je nekoliko godina bilo potrebno da se taj slastičarski raj i šarm prošlih vremena u potpunosti izgubi. Početkom 2014. godine HTP Korčula predstečajnom nagodbom dokapitalizira fond Prosperus FGS koji realizira milijunske investicije u hotele i objekte poduzeća te najavljuje prodaju kapitala nakon petogodišnjeg investicijskog ciklusa. Arulu je taj investicijski ciklus zaobišao, a krajem 2020. godine sve objekte preuzima jedna od vodećih turističkih kompanija u regiji Laguna Novigrad koja posluje pod brendom Aminess. Već je na početku bilo jasno da Aminess ne zna što bi s Arulom. Angažmanom poznatih slastičarki, Suzanom Kvesić, a onda i Željkom Bleuš, štrudele, krafne i krempite u sjajnim izlozima zamijenili su moderni kolači kompliciranih imena i sastojaka poput Choux au craqueline, Paris breast, Pavlova torta i jaja od maline, pistacija, mente...

image

Plokata - s lijeve strane Arula s druge Bistre

Dora Lozica/

Nisu Korčulani bili zadovoljni, nedostajao im je miris friganih krafni i pečenih štrudela i onaj nostalgični duh zbog kojeg su zapravo i dolazili u Arulu, to im je bilo važnije od izbalansiranih aroma ili cukra u prahu. Dodatni razlog rompunjanju bila je i činjenica što Arula već neko vrijeme ne radi zimi, osjećali su se pokradeno budući da su ostali bez jednog od rijetkih ugostiteljskih objekata kojeg su mogli, u potpunosti, nazvali svojim, izvornim, autentičnim.

Zbog svega toga, licitacija kojom će se Arulino nasljeđe baciti kao udica za velike ribe kad je sezona, praktički, već počela, naišla je na neodobravanje i negodovanje građana, ali i na neizvjesnost. Glavni gradski trg ima svoju težinu, nepisana pravila, Arula je svojim šarmom i izvornošću oplemenjivala središte grada, ako Korčula želi i dalje biti jedan od najljepših gradova Mediterana, ne može na Plokati nuditi ćevape i hrenovke u tijestu. Toga je svjesna i gradonačelnica Nika Silić Maroević koja ne skriva svoje nezadovoljstvo odustajanjem Aminessa.

„Pristupila sam Aminessu s pitanjem zašto odustaju od Arule, opcija je bila čak i umanjiti najam, a oni su odgovorili da im je 12 eura po kvadratu puno. Začudilo me kako su olako odustali. Plokata nam ne izgleda dobro, nedostaje takvih jedinstvenih sadržaja na glavnom trgu. Voljeli bih da ostane slastičarna, da bude estetski lijepa s kvalitetnim proizvodima i da radi cijelu godinu. Nadam se da ćemo pronaći neko rješenje“, priznaje gradonačelnica.

image

Izgradnja terase 1988., projekt je vodio Nikica Ivančević

Dora Lozica/

Arula je u suvlasništvu Grada Korčule i obitelji koja živi iznad objekta, cijena najma mora se usuglasiti dogovorom, ističe gradonačelnica. Za nešto više od 185 kvadratnih metara na atraktivnoj lokaciji 12 eura po kvadratu je malo, a ne puno, uvjerena je, zato je odlučila zakup staviti na licitaciju ne bi li dobila što bolju cijenu. Ponuditelja ima nekoliko, otkriva nam, neki od njih su i lokalni ugostitelji, ali građanima ne može obećati da će Arula preživjeti.

„Grad ne može sugerirati kakvi moraju biti kolači i ponuda, ali ozračje možemo diktirati. Pogledajte bilo koji gradski trg, moramo imati definiranu strategiju i voditi računa što otvaramo. Bilo je sugestija da se prostor u potpunosti prenamijeni, argument je previše restorana u gradu, no ostajemo pri odluci da će Arula i dalje biti ugostiteljski objekt“, zaključuje Nika Silić Maroević. Ž

Neobično je kako dva kultna objekta, Arula s jedne i Bistre s druge strane Plokate, nekad najpoželjnije lokacije na cijelom otoku, danas zjape prazne i napuštene u jeku predsezone koja je krenula i više nego dobro. Jednako lako kao što Aminess odustaje od Arule, prije njih je HTP Korčula odustao od objekta Bistre prodan je pekari Babić, čak je jedno vrijeme Bistre bio pekara. Koji je razlog odustajanja od Arule pitali smo Diega Deaka, direktora operacija regije jug za Aminess.

„Trenutno se fokusiramo na druge ciljeve, radimo koncept fine dininga u Korčula Heritage hotelu, odlučili smo se pozabaviti drugim projektima pa nam je Arula manje atraktivna nego je nekad bila. Osim toga, objekt zahtjeva renovaciju, a ta sredstva trenutno nemamo.“, kratko je odgovorio Deak.

Gradonačelnica Silić Maroević ističe kako iz Aminessa nikad nisu predložili renovaciju koja se mogla, napominje, kompenzirati najmom. Službenih zamjerki ipak nema, to je tržište, kaže gradonačelnica najavljujući zanimljive projekte na Plokati koje Korčulane uskoro očekuju.

image

Arula i terasa danas

Dora Lozica/

„Terasu Babića, nekadašnji Bistre, imamo u planu uklopiti u Plokatu. Ovih će dana Babić pekara ukloniti tendu, a radimo na idejnom rješenju kako da terasa ne bude uzdignuta jer gubimo na prostoru i narušava izgled trga. Renovacija u budućnosti čeka i terasu Arule, još uvijek razmatramo hoćemo li je ostaviti uzdignutu sa zidom ili ne. Ideja je nekoliko, no radi se o osjetljivoj lokaciji i svaku od njih moramo detaljno razmotriti s konzervatorima“, najavila je gradonačelnica.

Hoćemo li Aruli reći adio jednom zauvijek doznat ćemo u četvrtak. Neki Korčulani pak tvrde da je gotovo pa svejedno tko će zakupiti prostor budući da je Arula već izgubljena kao što su izgubljena prošla vremena uz koje je bila usko vezana, kad je kava bila ukusnija, kolači slađi, a život teži, ali ljepši. 

image

Ispred Arule 1974. - štafeta

Dora Lozica/
25. lipanj 2024 04:23