Mnogo se posljednjih godina priča o klimatskim promjenama i njihovu utjecaju za živi svijet. Padaju temperaturni rekordi, pojavljuju se neautohtone vrste, a u svjetlu zatopljenja propituju se mogućnosti uzgoja novih ili obnove zaboravljenih kultura koje su nekad uspijevale na krajnjem jugu. Jedna od njih svakako je pamuk koji je kao kultura na ovim prostorima bila planski određena za uzgoj od tadašnjih vlasti.
- Poznato nam je iz kazivanja da je postojala i otkupna stanica za pamuk u Mihanićima otprilike polovicom prošlog stoljeća, otkriva predstojnica Zavoda za mediteranske kulture Sveučilišta u Dubrovniku izv. prof. dr.sc. Mara Marić, dipl.ing.agr.
Stručnih osvrta o uzgoju pamuka u Konavlima koliko je nama u Zavodu poznato gotovo da i nema. Bilo bi za povijest poljoprivrede ovog kraja potrebno analizirati arhivsku građu iz vremena, kako bi se mogla dati podrobnija analiza o tadašnjoj uspješnosti uzgoja ove kulture na našem prostoru.
Osnivač nekadašnje Stanice za južne kulture Frano Tabain, dipl.ing.polj. navodi u jednoj manjoj netiskanoj analizi da je 1947. godine dobiveno pet sorata pamuka za pokusne parcelice. Iz njegovih fenoloških opažanja razvidno je da su prepreku većeg uspjeha uzgoja predstavljala klimatološka obilježja; niske temperature u vrijeme nicanja te nedovoljno vlage i topline u razdoblju razvoja biljaka. Primjerice inženjer Tabain u svojoj analizi navodi da je razvoj biljaka tekao sporo, npr. da je razdoblje nicanja bilo za trećinu dulje nego u područjima gdje su se te sorte uzgajale. U tom smislu, klimatološka obilježja od tada do danas su se stubokom promijenila, razdoblja suše i iznimno visokih temperatura su se produljila, ali i pojave potpuno nepredviđenih klimatoloških prilika za određeno godišnje doba su sve učestalije – ističe sugovornica, uz napomenu da o uspješnosti i preporukama uzgoja pojedinih kultura koje nisu autohtone u našem području nije moguće dati paušalnu ocjenu, već je za svaku neautohtonu kulturu potrebno provesti višegodišnja testiranja.