Proljeće nije samo donijelo porast temperature, produljenje dana, nego i cvjetanje i pupanje, a izrasle su i prve šparoge i kuke. I na dubrovačkom području su mnogi, posebno oni s dobro uvježbanim okom i ‘unutarnjim detektorom‘, ovih dana usput, tijekom šetnje ili baš ciljano pošli u berbu ove jako zdrave i omiljene delicije. Jedan dugogodišnji konavoski berač šparoga i kuka koji želi ostati anoniman ističe kako sezona ‘berbe‘ tek počinje.
- Naberem onoliko koliko vremena želim potrošiti, koliko fizički mogu. Ne vidim čitati, s očalima jedva, ali kuku i šparogu vidim na 100 metara. Ne prodajem ih, berem ih za osobne potrebe, a jedem ih kuhane s jajima... Ali, pomalo izviđam, za nekih sedam dana će biti pravo vrijeme za brati šparoge i kuke. Mogu se one i sad ubrati, ali previše je truda, a slab rezultat, priča berač iz Konavala.
Ističe kako šparoga i kuka već ima, ali će temperature pospješiti njihov rast.
- Ima ljudi koji beru po šumi, odlična je šetnja i usput nešto korisno napraviš. A, kako je 99 posto šuma u privatnom vlasništvu u Konavlima, nemamo problema s Hrvatskim šumama. Tamo gdje ja berem, ne dolaze oni s dozvolom! - kaže sugovornik s osmijehom.
Objavljena je vijest kako balica šparoga košta – ni manje ni više – nego 20 eura!
- To nije normalno!!! To je ipak previše!!! Lani je kilogram bio negdje oko 200 kuna! Meni vezica košta ‘milijun‘ jer ih ne prodavam (smijeh)... Ne bavim se prodajom ni cijenama.
Koje su najčešće početničke greške berača šparoga?
- To što ih ne vide!
A, ima li zmija?
- Berem šparoge 50 godina i dvaput sam samo vidio zmiju. Ne treba ići rano ujutro dok je hladno, a preko dana kad je vruće zmija pobjegne prije nego što dođete, otjera ih šuškanje... Ja krenem ujutro oko 9 i to je sasvim dobro vrijeme, a nekad završim i navečer. Sendvič i ruksak i idemo, ali nema pravila, sve zavisi od raspoloženja, priča berač.
Ljudi još uvijek cijene kuke i šparoge i rado ih jedu. Bit će ih i budućnosti jer se biljke oporavljaju.
- Ne treba ih čupati, a ako se kidaju, kuke i šparoge se obnavljaju. Tamo gdje je ljudsko prisustvo ima ih više nego gdje je divljina. Ako je dobra posta u divljini, nakon jedno pet, šest godina, ako ih nitko ne dolazi brati, one jednostavno nestanu, pojšanjava konavoski berač.
Berač im i jedan humorističan savjet, poruku za kraj i to za sve druge ‘kolege‘:
- Što manje berite, što više ostavite meni, poručuje.