Nova školska godina je započela, a posebna je svima onima koji su prije dva tjedna prvi put sjeli u školske klupe. Jednostavno, prvi dan škole ostane u sjećanju, a svog se prvog dana škole prisjetila i profesorica klavira Nena Ćorak.
- Moje školske pustolovine počele su u maloj područnoj školi u konavoskom mjestu Lovorno. Škola se sastojala od jedne učionice, a nastava se održavala za sva četiri razreda zajedno, od prvog do četvrtog. Moja prva učiteljica bila je gospođa Marija Bušurelo, a naslijedila ju je gospođa Luce Kovačević nakon prvog polugodišta. S obzirom da sam ja bila vrlo mršavo dijete, jedva sam dobila liječničku potvrdu da se mogu upisati u prvi razred pa je samim tim moje uzbuđenje prvog školskog dana bilo još veće. Po mene je došla moja prijateljica koja je bila malo starija, išla je u drugi razred pa mi je "iz prve ruke" ispričala sve što je smatrala važnim za savladavanje tog prvog koraka u školi.
Najvažnije je bilo upoznati učiteljicu, usvojiti njena pravila kao i "pravila" djece koja se odnose na igru preko odmora i nakon škole. Što se tiče gradiva, toga se nisam bojala jer sam sve knjige bila proučila preko ljeta. Bila sam više fascinirana skromnim ali čarobnim inventarom škole kao što su bili trokutići, kvadratići i kružići u bojama kao geometrijski likovi pa ručna računala sa kuglicama za zbrajanje i oduzimanje, a udžbenici su bili kao slikovnice. Svjetlosnim godinama daleko od mobitela, u beskrajnim igrama po drveću i livadama na putu do kuće, to mi je sve bilo utočište i postalo inspiracija za cijeli život, navela je profesorica Ćorak.