'Ideš na Grudu? Ajme, dobro se obuci!', ustrašila me jedna prijateljica iz Konavala kad smo se čule na telefon. U utorak je, naime, na Grudi zabilježena temperatura od -11 C stupnjeva. Rek'o bi čovjek, skoro kao u Sibiru.
Obukla sam se ko Eskim. Vozeći se cestom prema Grudi, kolega fotograf stalno mi je skretao pozornost na ledene sige na stijenama uz kolnik. Stvarno je izgledalo kao da putujemo u azijski dio Rusije, ali na kraju uopće nije bilo tako.
Na Grudi nas je dočekalo sunce i ljudi obučeni u raskopčane vindjake. Bilo je ugodnih 9 C stupnjeva, previše za eskimsku opremu. U Sibiru je u isto vrijeme bilo -12. Žalim slučaj, Sibirci! Srećom po nas, u ovom dijelu svijeta samo 20-tak dana u godini temperature budu slične vašima.
NIJE STOCKHOLM GRUDA
U kafiću 'Zora' dočekao nas je mladi Gruđanin Jure Paljetak. Tridesetdvogodišnjak tu živi i radi i ne bi mijenjao Grudu nizašto.
Poznati dubrovački književnik Luko Paljetak nije mu u svojti, a to su ga stalno zapitkivali u Zagrebu, gdje je studirao i završio grafički dizajn. Obećao je onda sebi da će firmu, kad je otvori, nazvati Luko. Tako je i bilo. Danas vodi mali obrt, 'Luko Media', i bavi se onim što je studirao i što najviše voli. Mogao je i on, kao njegova dva dobra prijatelja, otići u Švedsku i zarađivati dobre pare, ali Juri nije bilo do toga. Oni dvojica, kaže, imaju odličan standard, ali strašno su nostalgični, a on poslovno 'gura', ali ima miran život i dobru klimu. Sve je do pojedinca i osobnih priroriteta.
– Nije mi bio baš neki 'tajming' za otvoriti obrt jer je počela korona, ali sam osjetio da je vrijeme da krenem. Ovako se nekako tjeram sa svakim poslom da što više naučim. Drago mi je da sam ostao doma. Svi vam mladi Gruđani uglavnom ovdje ostaju ili se vrate nakon studija – dobra je vijest za ovo mjesto s tisućinjak stanovnika, koje je nekada bilo središte Konavala. Dobra je vijest i da je u zadnjih deset godina zabilježilo rast broja stanovnika, njih 170, što je pokazao zadnji popis stanovništva.
- Ovdje se ljudi uglavnom bave turizmom, ugostiteljstvom i poljoprivredom. Puno je seoskih gospodarstava. Kupamo se na Pendži i na Pasjači, ali otkad je Pasjača tako razvikana, više idemo na druga mjesta. Kad turisti vide stijene na Pendži, srećom, samo se okrenu – kaže s osmijehom Jure.
– Ima nas 5-6 koji se bavimo digitalnim svijetom, snimanjima i montiranjem klipova... Imali smo i nogotenis koji je bio popularan, ali se od korone rasformirao.
Gruda ima osnovnu školu od prvog do osmog razreda, dva vrtića, dom za starije, ambulantu, nekoliko butiga, frizerskih salona, kafića, ribarnicu i placu – sve što je potrebno za normalan život.
– Prije rata je Gruda bila centar Konavala, a sada je to Cavtat, koji i jest najljepši dio Konavala – kazuje Jure.
Što se tiče svojevrsne mikroklime na Grudi, Jure ističe da zimski minus na termometru kod njih nije ništa neobično.
- Mi smo u kotlini pa je klima takva. Kad na Grudi puše, nigdje drugo ne puše, a kad na Grudi ne puše, svugdje puše! Ovdje imamo i prekalu, to je ta magla koja je vidljiva navečer i ujutro. Zna se dogoditi da od nje ne vidiš prst pred nosom - opisuje Jure. – Navečer to zna izgledati kao horror film, ali na lijep način! Ujutro je drukčije. Kad se gleda od Čilipa, Gruda izgleda kao da je pod morem – slikovito opisuje. Takva klima uobičajena je za kontinentalnu Hrvatsku, a neobična je za mjesto udaljeno tek par stotina metara od mora. Doduše, bez pogleda na more, od kojeg ga dijele brda.
Zato je ljeti uvijek ugodno, rijetko kad bude prevruće.
- Nekad ti ljeti treba krpatur da se pokriješ! – smije se Jure.
Naš razgovor nije mogao završiti prije nego smo spomenuli nogometni klub Slaven Gruda, koji je lani u srpnju napunio sto godina od osnivanja.
– Taj klub je nešto što definitivno krasi Grudu. Za taj klub se živi. Sva starija ekipa je ginula za klub, svi su znali da je gostovanje na Grudi teško – prepričava Jure. – Čudo je da se uspio održati stotinu godina. Divota je poći na utakmicu. Grize se za svoj klub! Bude od starijih do najmlađih i navijanje u kojem se svi ispušu – smije se Jure.
FALI NAM MORE
Gruđani Matko Zglav i Romualdo Miljak osnovali su stranicu Gruda.org, koja trenutno broji tisuću i pol simpatizera. Web stranica posvećena je, kako stoji u opisu, 'našem malom idiličnom mjestu zvanom Gruda, smještenom u samom srcu Konavala, podno Ilijinog brda, na samom rubu Konavoskog po'ja, okrenuta put sjevera, đe sunce najranije zalazi u cijelim Konavlima'.
- Na Grudi ćete naći malo toga novoga ma koliko dugo izbivali. Reklo bi se - vazda isto. Tu i tamo dogodi se neka novost, k'o naprimjer: neko se novi rodi ili oženi – nastavlja se u opisu. - Zimi Gruda k'o da spava zimski san, niđe nikoga. Školarci i studenti zaokup'jeni svojim brigama, 'judi pokisli k'o i vrijeme. Zaživi tek za praznika, bilo zimskih ili ljetnih, kad se sjate svi grudski studenti...
A kako je došlo do osnivanja ove stranice?
- Bili smo na misi, bilo je dosadno, nestalo tema za razgovor u škabeli pa onako bezveze pukli 'amo napravit web stranicu o Grudi'. To ti je bilo točno ima 18 godina, što bi značilo da smo od ove godine punoljetni. U početku nas je bilo pet-šes', ali s vremenom smo ostali samo nas dvojica. Ideja je bila da budemo klasični portal, ali pošli smo neđe malo drugim smjerom, humorističnijim. Smijeha nikad dosta, pogotovo u ovim vremenima, ma i bilo kada, vazda čovjek treba bit' optimističan! – kazuju.
Matka smo zatekli u koroni, pa se nismo mogli naći na kafi, nego smo naš razgovor preselili u virtualni svijet. Pridružio nam se u njemu i Romualdo Miljak. Dvojac smo pitali kakav je za njih život na Grudi, a evo što su nam odgovorili:
- Život na Grudi je odličan, rekli bi čak idiličan, sporiji, laganiji, imamo skoro sve što nam treba tu blizu, a ono što nemamo kad malo bolje promislimo da se treba neđe uputit, skontamo da nam u stvari i ne treba – slaže se dvojac. Jedino nas nervira što nas nekad doživljavaju kao kakvo selo od par ljudi, pa se onda dogodi da naprimjer zatvore banku i kiosk jer - nema kome. K'o da Gruđani ne čitaju novine ili, recimo, nemaju potrebu kupiti na kiosku zamrznute lignje, popit freško skuvanu kiosk kavu za van, đeci koji slatkiš i njiovu novinu – u zafrkantskom tonu kažu Matko i Romualdo.
A koje su prednosti, a koje mane života u ovom dijelu svijeta?
- Prednosti su mnogobrojne, a mane, nema mana. Prednost i mana u isto vrijeme je što smo relativno daleko od Grada. I prekala je velika prednost. Kupus raštan je bo'ji kad ga pasa dobra prekala.
Što bi oni mijenjali i što im na Grudi fali?
- Ništa. Ali, eto, kad već pitate, makli bi trotoare i vratili divlji parking posred puta, to je nešto što je Grudu činilo posebnom. E da, i ferale, svakako bi ferale vratili kao jedini i najbolji božićni ukras ikad!
- Ima jedna stvar koja fali i koja je bolna točka svim Gruđanima, a to je more. Fali nam more...