Krenuo je novi prirodni ciklus! U Konavlima su se zametnuli prvi listići i plodovi bijele murve koja je jednako slatka i ljudima i ličinkama dudova svilca svilcima, ali i crne murve čije se blagodati, u liječenju i gastronomiji, tek otkrivaju:
Umirovljenik Andrija Grgurin iz Mikulića o prvim je zamecima omiljenog voća putem društvenih mreža obavijestio svekoliku javnost.
- U nas na Mikulićima imamo tri vrste murava, bijele, crne i crno bijele. Ove zdanje su bome velike i i dobro slatke, prije su radili i rakiju od njih - kaže nam gospar Andrija na temu žestice u untrašnjosti poznatije pod nazivom ‘dudovača‘ čija proizvodnja pomalo oživljava nakon dugih godina ‘zatišja‘.
Osim bogatstva vitamina i minerala, murva se proslavila i kao ljekovita biljka od koje se mogu koristiti i listovi i plodovi i kora.
Bijele su murve osim poslastice, poznate u narodnoj medicini i kao lijek za ublažavanje napada kašlja i glavobolje, dok su crne, inače omiljene nekoć kod prasaca, od davnina pomagale kod upale mokraćnih kanala, vrtoglavice...
Zaljubljenici u domaće delicije od murve i danas u punoj sezoni izrađuju pekmez, a hrabriji su se čak odvažili lišće murve iskoristiti za motanje sarmica s pancetom.
Ovisno o vrsti, zreli plodovi su bijeli, crveni ili crni, okus je kod bijelih plodova slatkast, dok je kod crnih pomalo ljutkast, ali pogodan za pripremu sokova, sirupa, džemova...
Na simboliku murve u najjužnijoj našoj općini osvrnuli su se i blogeri Muzeja i galerija Konavala i podsjetili kako su stabla murve nekad krasila svaku konavosku kuću:
- Sve su se murve nalazile u zoni stanovanja, između kuće i obora, u prekući, kraj pojate, uz štalu i slično. Uz najveći broj murvi uz kuću bi se još našao pokoji orah, a ostalo su bile obične voćke i rjeđe slučajna stabla ostavljana za hlad, kao što su i košćele, jakače i slično. Murve su u Konavlima puštane da rastu u velika, jaka stabla. Za murvu koja bi rasla slobodno iz više osnovnih grana, kao grm, govorilo bi se da je dibja. Takve nisu bile pokraj kuće, one su samonikle po stranama, u gori, uz pute. Prava murva imala bi veliki trupac iz kojega se razvija krošnja u širinu na jednom mjestu. U Konavlima se govorilo da murva čuva krov kuće: Velika murva ispred kuće zavije vjetar u sebe i skrene ga s kuće da ne digne kupe. Ako posiječeš murvu, ostaneš bez krova – navode konavoski blogeri i prisjećaju se kako su se svilarice, da bi proizvele svilu, trebale penjati u grane murve visoko na stablo.
- Prikupljale bi listiće u traverse, nikako ne bi lomile grane da ne ugroze plod kojeg se očekivalo čim završe s bubicama. Plod je trebao za ljude i životinju, naročito za prace koji su se puštali da popasu s trave sve ono što bi palo sa stabla. Ono što bi ostalo u vrhu krošnje pojele bi ptice pa bi se tako sačuvale druge voćke od tićijeg popasa.Kad bi završilo s lišćem i bubicama, plodom i prascima, murva je postajala dnevni boravak ljetnog popodneva gdje bi se mladost skupljala. Pod tu krošnju sklanjali su se od ljetne žege u popodnevnim satima, kad su najstariji počivali, i tu su se družili, vezli, pjevušili, pleli sepete – pišu u blogu.
Zanimljivo je da se za potrebe svilarstva u Konavlima postoje i patuljaste francuske murve navrnute na crne. Postoje i stabla koja nemaju plodove već obiluju lišćem koje radi izvrnu hladovinu.