StoryEditorOCM
KonavleBOŽIĆ PEPELJAK, A ON...

Muzejska pedagoginja Zavičajnog muzeja Konavala ispričala nam je o starim običajima: Od Uskrsa veseljaka nije bilo važnijeg blagdana, na blagoslov se nije nosila samo hrana...

Piše Gabrijela Bijelić
31. ožujka 2024. - 08:36
Tradicionalno penganje i suvremeno oslikavanje pisanica u Konavlima (Pisanice u narodnoj nošnji djelo su Ivone Perak, Obrt Basta mi)Migk/Privatni Arhiv

Tradicijska baština Konavala ne uključuje samo folklor i jedinstveni konavoski vez, već i nisku običaja koji svjedoče o vjerskoj pripadnosti i bogožnostima. O uskrsnim običajima u konavoskom kraju ispričala nam je muzejska pedagoginja Zavičajnog muzeja Konavala Maris Stanović:

image

Muzejska pedagoginja Maris Stanović s košicom penganih jaja

Bozo Radic/

- Veliki tjedan počinje Cvjetnicom za koju se veže običaj blagoslova palmi i maslina te svečana procesija. Konavljani su na blagoslov nosili velike grane palmi i maslina koje bi se svezale špagom ili trakom, a u istočnim Konavlima kurđelicom. Blagoslovljene grane palmi i maslina Konavljani su jednostavno zvali blagoslov i pridavali su mu moći svetosti, zaštite, ozdravljenja i blagostanja. Najčešće ih je nosio domaćin kuće i to preko ramena zbog svoje veličine. Blagoslovi su bili veliki jer su se nakon procesije od njihovih listova pravile male kitice koje su domaćini ili starije žene nosili u baštine u svrhu zaštite zemlje i uroda od vremenskih nepogoda ili kakvih drugih neprilika. U svaku baštinu blagoslov bi se stavio u među, na zemlju ispod kamena ili bi ih se privezalo za stablo smokve, masline, mjendula ili za trs loze. Pritom se izmolila kratka molitva, a ponegdje bi se i poškropilo blagoslovljenom vodom. Blagoslovljene kitice palmi i maslina stavljale su se i na razna mjesta u kući: za kvadar i raspelo, u vazu u kuhinji ili blagovaonici, u svaku sobu u kući, poviše ulaznih vrata, u štalu, vrt, obor, pčelinjak za zaštitu ljudi, kuće i životinja, za zdravlje i sreću. Za vrijeme nevremena i grmljavine komadić palme i masline uz molitvu bi se spalio da smiri nevrijeme i time sačuva usjeve u baštinama. Blagoslovi bi ostajali na određenom mjestu godinu dana, sve do dolaska novog. Pri zamjeni, stari blagoslov se spaljivao u vatri, na ognjištu ili špaheru - navodi kustosica Stanović.

image

Pengana jaja u Zavičajnom muzeju Konavala

Muzeji i Galerije Konavala/

Neđeja Zakrivača

- Pohođenje crkvenih obreda Svetoga trodnevlja bilo je obavezno. Pratile su se uobičajene liturgijske ceremonije kao što su pjevanje Muke Gospodnje i Klanjanje pred Isusovim grobom. Na Veliki četvrtak zavezala bi se zvona umjesto kojih su se koristile drvene čegrtaljke – zvrčoke ili čegrtalice. Osim crkvene čegrtaljke kojom se najavljivala misa ili obred, postojale su i manje čegrtaljke kojima su djeca na misi proizvodila zvukove. Na Grudi se prakticirao običaj pranja nogu apostolima, dok je u Čilipima zabilježen stariji običaj goni barabu pri kojem se kolektivno stvarala buka u crkvi lupanjem dlanovima po crkvenim klupama. Oltari bi se ogolili, skidali su se stolnjaci i svi ostali predmeti s njih, a križevi i oltarne slike bili su prekriveni crnom, tamno modrom ili ljubičastom tkaninom, što se radilo na petu korizmenu ili Gluhu nedjelju koja se u Konavlima naziva Neđeja zakrivača ili Skrivalica. Veliki je petak obilježen procesijom uz odgovarajuće molitve i pjevanja. Inače se procesija odvijala oko crkve, a na Grudi i u Cavtatu prolazila je kroz cijelo mjesto. Na prozorima kuća kraj kojih je prolazila procesija bile su crne tkanine i dvije upaljene svijeće. U svakoj je crkvi bilo prikazano pokopanje najčešće na bočnim oltarima ispred kojeg bi se postavilo cvijeće i mlada pšenica ili proklijala leća koje su žene njegovale tijekom korizme. U cavtatskoj župnoj crkvi svetog Nikole iznosila se diorama s prikazom Isusovog groba, rad velikog Bukovca - navodi sugovornica.

Jaja i blagoslov

- Na Veliku bi se odriješila zvona u matičnoj crkvi, a u isto vrijeme bi zvonila i sva zvona malih crkvi i kapelica u župi. Reklo bi se da zvoni Glorija što je označavalo početak uskrsnog slavlja i završezak posta, a djevojke i djeca bi se umivali u cvijeću. U misnom slavlju blagoslivljala se vatra, to jest uskrsne svijeće i voda te hrana. U pojedinim selima domaćini kuće su donosili pažljivo iščupanu staru lozu s korijenjem na blagoslov vatre te bi se nosio doma na ognjište gdje bi se opet palio i u potpunosti izgorio. Blagoslovljena voda uzimala se u bočice i nosila kućama za sve buduće prilike blagoslivljanja njome, a na blagoslov hrane nosili su se pinca, kolačić ili pogača, uskrsna jaja, sol i šibice. Osim toga, nosila su se i jajašca dudovog svilca, kao i sjemenje koje se planiralo tu godinu sijati.

image

Običaji u konavoskoj kući

Na Veliku subotu su se najčešće i mastila uskrsna jaja, simbol novorođenog života. U Konavlima su jaja najčešće ukrašavana domaćim vrućim voskom tehnikom penganja pupkom od loze ili cvijećem i travkama, a bojana su u crbenu boju dobivenu od broća ili lučine, kore od luka.

Blagoslovljena hrana prvo je jelo koje se na Uskrs blagovalo u krugu obitelji, a samom blagovanju prethodila je molitva i blagoslov krštenom vodom. Svi ukućani su blagovali blagoslovljenu hranu kojoj se pridavala posebna čudotvorna moć jednako kao i svim njenim ostacima: mrvice obrednog kruha i ljuske od blagoslovljenih jaja obavezno su se spaljivale u vatri. Uskrsni doručak je zasigurno jedan od posebnijih trenutaka pučke tradicije u kojem važnost hrane i jela, njihova priprema, blagoslov i blagovanje podržava tradiciju Uskrsa kao simboličkog početka i obnove života. Nakon mise odvijao se svečani objed s bogatom trpezom, nakon ega se obilazilo rodbinu i susjede čestitati Uskrs. Djeca su redovito igrala uskrsne igre tucanja jajima ili gađanja kovanicama uskrsna jaja, sama uskrsna jaja su se darivala djeci, omladina je balala i pjevala po gumnima, majke su posjećivale svoje tek udane kćeri noseći ih punu košaru omaštenih jaja. Tjedan od Uskrsa do iduće nedjelje, Malog Uskrsa naziva se bijela setemena. Na Uskrsni ponedjeljak namastilo bi se još jaja i pekao bi se slatki kruh.Uskrsno slavlje trajalo je cijeli tjedan i često se u Konavlima znala reći uzrečica: Božić pepeljak, Uskrs veseljak. Uskrs je bio najvažniji blagdan u tradicijskim Konavlima - zaključuje Maris Stanović.

20. studeni 2024 01:17