- Sve što vidite snimaju dvije kamere, smještene na Ilijinom vrhu. Bilježe povišenu temperaturu i automatski nas alarmiraju, mi zumiramo prostor i provjerimo o čemu je riječ. Kamere su rotirajuće i pokrivaju cijele Konavle, a imamo i detaljnu računalnu kartu s hidrantskom mrežom koja služi i postrojbama koje dođu u ispomoć, da znaju gdje napuniti cisterne. Nadziremo cijeli teritorij do Vitaljine i Molunta, a bilo bi dobro da su kamere i na Sniježnici, zbog pograničnih požara od kojih tek vidimo dim. Imamo mi i dva drona s termokamerama za bolji nadzor. Koordinirani smo i umreženi s JVP Dubrovački vatrogasci koji također mogu nadzirati i zumirati. Sve štima kako treba a nakon nabavke računalne opreme postupno prelazimo na vatrodojavne centrale i sve malo-pomalo jer je financijski nemoguće odjednom riješiti. Uskoro slijede tečajevi za osposobljavanje upravljanja dronom radi praćenja kretanja požara, to je nedavno pomoglo kod požara u Vitaljini - priča voditelj smjene JVP Konavle Miho Mostahinić pred monitorom novog Vatrogasnog doma na Grudi, otvorenom prošlog tjedna.
Opremala ih i EU
Sve je novo, konavoski vatrogasci paze na održavanje opreme. Vidno zadovoljan je i zapovjednik postrojbe Mario Rilović:
-Postrojba ima 19 profesionalnih vatrogasaca, dva vatrogasna početnika i administrativnog referenta. Tu je i 8 do 10 sezonskih vatrogasaca, a u sklopu doma slijede zahvati uređenja i opremanje učionice kako bi dom bio još funkcionalniji. Opremit ćemo i dva apartmana za one koji će u sezoni biti na ispomoći, da imaju normalne uvjete boravka. Dijelom su opremljene i dvije spavaonice za dežurnu smjenu. No, sad je tu manji dio ljudstva, a u sezoni će doći već obučeni i opremljeni sezonski vatrogasci iz Konavala. Dosad smo u sezoni ugostili članove DVD Virje iz Podravine i DVD Šenkovec iz Međimurja u čemu nam je pomagala naša Županijska vatrogasna zajednica- kaže Rilović, zadovoljan opremljenošću postrojbe:
- Dobro smo opremljeni: u garaži je stalno 12 do 14 vozila JVP Konavle i DVD Gruda te Vatrogasne zajednice općine Konavle. To su navalna i zapovjedna vozila, šumska i tehnička vozila te autocisterne, što je dostatno za intervencije na ovom području. No, kaže se da kad izbiju katastrofalni požari, vozilo treba za obranu svake kuće. Srećom, u vatrogasce se dosta ulagalo a dosta opreme dobili smo i preko EU-fondova te smo ne samo tako izgradili ovaj dom nego povukli i novac iz Interreg-programa prekogranične suradnje s BiH i Crnom Gorom te nabavili po jedno navalno i terensko vozilo, suvremenu tehničku opremu, radio-stanice, zaštitna odijela...- nabraja zapovjednik.
Konavoski gasitelji znaju da im izazova neće nedostajati. Zamjenik zapovjednika JVP Konavle Marko Matijić kaže da u vozilima i skladištu imaju 6 kilometara vatrogasnih crijeva i mogu ih po potrebi razvući na tu udaljenost:
- Na poligonu su još oprana crijeva od intervencije u Konavoskom polju ispod Gabrila pred otvorenje doma. Požarište je bilo duže od 100 metara, ali smo to brzo riješili. No, nakon svake intervencije cijevi se peru i suhe vraćaju u skladište do iduće prilike. U Konavlima je više od 340, a samo na području Grude je skoro 80 nadzemnih i podzemnih hidranata kojima se može lako pristupiti. Mreža se većinom gradila nakon rata, istodobno s širenjem vodoopskrbe i za Konavoska brda- kaže Matijić koji je već 22 godine vatrogasac, od čega tri godine član DVD Gruda i pokazuje sliku iz 1998. s kolegama koji su vremenom postali profesionalci:- Kad smo počinjali nakon rata još smo bili srednjoškolci. Siječnja 2005. Rilović, ja i još 11 kolega iz DVD Gruda prešli smo u JVP Konavle, znamo se izvrsno, uigrani smo pa intervencije protiču kako treba. Svi imaju najbolju protupožarnu opremu: kacige, odijela za prilaz vatri, hlače, majice, kombinezoni za šumske požare, visoku i nisku obuću, stanice, maske i baterije.
Gasio sestrin krov
Slika je svjedoči o povijesti postrojbe, a tu su i brojni uramljeni amblemi koje članovi međusobno razmijenjuju s kolegama iz prijateljskih postrojbi. Uokvireno je ukupno 56 amblema i taj će broj, sigurno, samo rasti, jer je nepisano pravilo da vatrogasci uvijek nose i bratski razmjenjuju ambleme. U šali, svi kažu da "oprema je sad tu, ali treba zaposliti nove ljude". Dio kolega je i na očinskom dopustu, ali intervencije nisu upitne. Pokazuju i ulaz u dom gdje nas dočekuje skulptura zaštitnika vatrogasaca sv.Florijana. Autor je Miro Soldo, prije dvije godine umirovljeni član JVP Konavle za kojeg kažu da je "restaurator i umjetnička duša". To mu je prvi kip kojeg je načinio, a prigodno je grbom i konavoskim prizorima oslikao dio zidova doma kao zahvalu za godine provedene u vatrogastvu.
Članovi brojnih konavoskih obitelji generacijama su u vatrogascima i sinovi nasljeđuju očeve. Novi dom ima 1500 kvadrata natkrivene površine, što je u odnosu na stari ima tri puta više, a na parceli od 5.000 kvadrata su poligon i vatrogasni toranj. Tu imaju i visinske vježbe, a zahvaljujući Interreg-projektu nabavili su i dosta opreme za dubine te je dio vatrogasaca već na osposobljavanju za tu vrstu intervencija i spašavanja. Za poboljšanje fizičke spremnosti uveliko koriste i novu teretanu, a novom domu ne mogu odoljeti ni oni rijetki koji su na bolovanju. Jedan od njih je Pero Miladin koji je već 16 godina dio postrojbe. Kaže nam:
- Ništa nije teško i svakoj intervenciji pristupam jednako, ali nikad neću zaboraviti kad sam prije pet godina gasio krov sestrine kuće u Moluntu. Požar je izazvalo iskrenje kućnih instalacija, ali je to gašenje neopisivo. Priznajem da osjećaj gašenja osobne imovine može sputati sve koji nisu dovoljno psihički pripravni.
Kvalitetno su opremljeni i dnevni boravak te prostor ureda zapovjednika, a tu je i ured tajnice Đurđice Đurić koja je odbila fotografiranje. Po obilasku kreće opuštenija priča, prednjače uspomene iz intervencija, iskreno se smiju prisjetivši se neobičnih situacija koje ih uvijek prate. Kažu da "nema istih intervencija" i da akcija može uvijek "skrenuti u neplaniranom smjeru".
Sjetili su se kad su prije par godina spašavali sokola kojem se, odletjevši sokolaru s ruke, vezice zaplele za krošnju na boru pa su ga spašavali vatrogasnom košarom. Vlasniku su odlučno odbili kožnu kapicu za glavu ptice i uspjeli spasiti sokola, nesvjesni veličine: nemalo su se iznenadili vidjevši da ima raspon krila od skoro metar i pol!
Spasili tovara migranta
Smiješne situacije su po pravilu kod spašavanja životinja. Tako su spasili magarca koji je iz Crne Gore "ilegalno" prešao granicu i zaglavio se među betonskim blokovima:
- Na otoku Mrkanu smo spašavali vola koji je upao u bunar a tamo na otočiću su životinje tko zna od kad i vremenom su podivljale i razmnožile se. Došli smo barkom i u puč ubacili ponte kao "rampu" da vol može izaći. Morao ga je i veterinar uspavati da možemo sigurno stići do barke! Ali smiješnih situacija bilo je i s ljudima, posebno turistima. Jednom smo čak vadili ženu iz groba kod mauzoleja obitelji Račić: grupa engleskih turista obilazila je mauzolej a Englez je fotografirao suprugu i govorio joj "natrag još korak, dva" da snimak bude bolji. Iznenada je upala u otvorenu grobnicu obližnjeg groblja ali je gusti žbun u grobu ublažio pad i spriječio teže posljedice.
Doznajemo da je lani bilo mnogo intervencija zbog zmija u kućama i apartmanima:- Zvali su nas i da spasimo mačke koje bi sigurno i same sišle s zida ili stabla. Ali, vide ih i pozovu, ne možemo reći "pustite, sama će sići"! Ali, svaka je intervencija posebna, a požari izazvani gromom najčešći su na padinama Sniježnice, većinom oko sela Mihanići i Konavoskih brda te između Ljute i Prapratnog.
