U tijeku su pripremni radovi za skori početak gradnje škole u Cavtatu. Kada će oni početi i kada bi škola trebala biti završena?
Ugovor s izvođačem potpislai smo u četvrtak. Dugo je vremena trebalo da se taj projekt započne. Nailazili smo na silne prepreke koje je trebalo riješiti i, hvala Bogu, uspjeli smo u tome. Često kažem da bih mogao napisati knjigu od nekoliko stotina stranica kada bih htio objasniti zašto je sve toliko dugo trajalo. Vidite, taj je projekt i veliko upozorenje za sve one koji žele nešto kapitalno graditi i poduzimati jer, da je netko prije četrdeset godina razmišljao prilikom tadašnje gradnje škole kako treba napraviti funkcionalan i trajan objekt, danas ne bismo imali probleme koje imamo. Inače, u kontekstu ovoga razmišljanja moram reći da se u ovih trideset godina puno toga napravilo na komunalnoj infrastrukturi pa ću spomenuti i svoga prethodnika, Luku Kordu koji je često govorio "čovjek zdravih očiju koji negira što smo postigli, zločest je čovjek", s čime se u cijelosti slažem. Dakle, možemo reći da su radovi i započeli jer se upravo izmješta dalekovod koji prelazi poviše gradilišta škole, a što je isto tako zahtijevan projekt. Sama gradnja na objektu buduće škole i športske dvorane trebala bi započeti uskoro nakon potpisivanja ugovora, a trebala bi trajati godinu i pol.
Cavtat ove godine bilježi iznimno dobre turističke rezultate, a osim toga često se u stranim medijima i raznim anketama na društvenim mrežama spominje kao idealno mjesto za odmor. Što je to što strane turiste privlači u ovaj kraj?
Puno toga što oni nemaju, a mi imamo. Na prvom mjestu to je ono što su nam ostavili naši prethodnici i preci koji su ovdje živjeli, a to su kulturni spomenici i prirodne ljepote koji privlače svakoga. Često govorim da smo mala zemlja, ali po broju spomenika i prirodnim ljepotama možemo se ponositi. Mislim da je naš najveći problem kako to relativiziramo i ne znamo cijeniti ono što imamo. Živimo u vremenu vladavine društvenih mreža putem kojih često sami sebe uspoređujemo s drugima ističući samo ono što je negativno kod nas, a ne sagledavajući ukupni kontekst prošlosti i sadašnjosti. Za primjer uzmimo neke druge turističke destinacije kao što su Španjolska, Portugal ili Italija koje su imale sasvim druge povijesne i ine okolnosti u kojima su se stvarale i gradile države i spomenici. Naravno, to je teško usporedivo, mnoge su države bile kolonijalne velesile koje su doslovno pljačkale svoje kolonije, dok su naši preci ovdje na ovoj škrtoj zemlji jedva sastavljali kraj s krajem. Pored svih tih nedaća stvorili smo čuda kao što su Dubrovnik i Cavtat, a da ne nabrajam gradove i spomenike diljem naše domovine. Zamislite te male zajednice u Dalmaciji kao što su: Cavtat, Dubrovnik, Split, Trogir, Šibenik i drugi koje grade palače i katedrale pune sklada i ljepote unatoč relativnom siromaštvu i svim nedaćama koje su ih zatekle kroz minula stoljeća. Dakle, mislim da bismo trebali uživati u onom što imamo i diviti se tome te na taj način sačuvati prirodu i sve ljepote koje imamo. Turisti nam dolaze da bi uživali u miru i skladu prirode i arhitekture. Međutim, bojim se da to ne izgubimo kroz neumjerenu i neprimjerenu izgradnju koja je u tijeku na cijelom našem području. Dakle, na nama je da zajedno odlučimo kako i u kojem smjeru dalje ići. Stalno govorimo o razvoju i rastu, ali i rast ima granicu i dobro bi bilo da to što prije shvatimo i počnemo prilagođavati svoje želje mogućnostima i okolnostima u kojima živimo.
U novom Dubrovačkom čeka vas poseban prilog ‘Konavle prepune miline‘
Nažalost, i ove godine smo bili svjedoci ogromnih gužvi tijekom ljetnih mjeseci na graničnim prijelazima prema Crnoj Gori. Veliki je to problem za stanovnike cijelih Konavala. Što bi trebalo učiniti da se to izbjegne?
Svi nadležni su upoznati s ovim problemom i moramo žurno pronaći rješenje jer ne smijemo dopustiti da domicilno stanovništvo pati i ima posljedice zbog takvoga režima prometa na graničnim prijelazima. Rješenja postoje, no ona nisu jednostavna, ali treba raditi na gradnji dodatnih traka prema graničnim prijelazima te sve službe na graničnim prijelazima kadrovski osnažiti. Isto tako, potrebno je rekonstruirati državnu cestu i alternativne pravce prema Vitaljini. Mislim da dobra volja kod nadležnih ministarstava postoji te da će se taj problem riješiti.
Za osam mjeseci ćemo na lokalne izbore. Jeste li zadovoljni sa svim što ste dosad napravili u Konavlima?
Svi smo radili kako smo najbolje znali i umjeli. Jesmo li mogli bolje? Zasigurno da jesmo i da uvijek može bolje. Napravili smo mnogo, trebalo je puno truda i rada, neću sad nabrajati sva postignuća, no moram istaknuti i zahvaliti svim suradnicima i djelatnicima u općini, vodovodu, čistoći, domu umirovljenika, vrtićima, vatrogascima, Turističkoj zajednici Konavala, muzejima i galerijama, različitim udrugama u kulturi i športu, našim župnicima kao i stanovništvu Konavala jer ovo što smo radili i postigli nakon rata u relativno kratkom razdoblju zasigurno je čudo koje svukuda treba isticati i ponositi se. Nadasve, u ovim svečanim trenucima treba se sjetiti branitelja koji su položili svoje živote i njihovih obitelji i svih ostalih branitelja koji su svojom hrabrošću i odvažnošću doprinijeli slobodi koju danas baštinimo, da nije bilo njih ne bi danas bilo ni nas koji živimo u ovoj općini jer bismo vjerojatno bili raseljeni i prognani i zato neka im je vječna hvala i slava.
Puno je interesa za gradnju u Cavtatu, kako kuća, tako i stambenih zgrada. Kako naći balans između sve veće potrebe za stambenim prostorom i opasnosti da i ovo područje postane preizgrađeno?
Na ovo pitanje sam djelomično odgovorio u jednom od prethodnih. Međutim, dopustite mi da taj odgovor malo i proširim još nekim konstatacijama. Mislim da mogućnost gradnje u prostoru moramo sagledavati u širem smislu i to bih nazvao prostornim potencijalom ili mogućnošću za neku buduću gradnju, a tu treba poštovati vodoopskrbnu, prometnu, komunalnu infrastrukturu kao i socijalnu, kulturnu i društvenu mogućnost da neka zajednica opstane. Ti su potencijali ograničeni, u što se vrlo često možemo uvjeriti. Svjedoci smo klimatskih promjena koje nas svjetlosnom brzinom zatiču, prekomjerna izgradnja potpomognuta tim promjenama uzrokuje nam različite nedaće. Do jučer je bilo nezamislivo da primorska mjesta plave, a to nam se sad događa zbog prekomjerne izgradnje, asfaltiranja i betoniranja. Konkretno, pogledajte kod nas naselje Zvekovicu; do prije 40 godina tu je bilo nekoliko kuća, a danas su tu stanovi, obiteljske kuće i gospodarski objekti, a o posljedicama ne treba puno govoriti. Isto tako, ograničeni smo u vodoopskrbi. Jednim od najvećih uspjeha smatram to što smo uspjeli zadržati vodovod u našim rukama i da Konavle imaju svoje uslužno područje za opskrbu vodom, a ono je evidentirano kao 41. područje u Republici Hrvatskoj. Mislim da je to jedino područje kojim jedna općina u Hrvatskoj gospodari. Međutim, nismo se za to zalagali da bismo napakostili Gradu Dubrovniku, Župi ili, ne daj Bože, nekome drugom, nego jer smo svjesni da ćemo mi najbolje upravljati onim resursima kojima raspolažemo. Sva naša sela uključujući Konavoska brda, a uskoro i Kunu Konavosku i Palje brdo imaju ili će imati vodu i to sve zahvaljujući našem trudu i, naravno, Hrvatskim vodama i Vladi Republike Hrvatske. Voda u budućnosti, a i već sad, postaje jedan od najbitnijih resursa za razvoj, a na prvom mjestu za opstanak neke zajednice. Dakle, prostornosmo ograničeni i prekomjerna izgradnja značajno remeti život neke zajednice. Gradnja stanova za mlade je poželjna, ali nastavak apartmanizacije ne. Hrabri me činjenica da je Vlada to krajnje ozbiljno shvatila te da taj važni resor vodi ministar Branko Bačić koji je do sada svojim potezima pokazao da zna i umije odgovoriti na različite izazove koji se tiču prostora i prostornoga planiranja.
Na kraju poruka Konavokama, Konavljanima i ostalim sugrađanima:
Čestitam svim stanovnicima Konavala njihov dan, 21. listopada, dan koji smo dočekali sa čežnjom te daleke 1992. godine, sjetimo se svih neživih i živih branitelja, njihovih obitelji, ljudi koji su za vrijeme okupacije ostali u Konavlima, onih koji su odvedeni u sužanjstvo i onih koji su prognani, svih naših patnja i prijepora, ali i onih koji su imali hrabrosti osnovati općinu na čelu s prvim načelnikom Lukom Kordom. Budimo i dalje svoji na svom, ponosni i hrabri za nove izazove, budimo empatični jedni prema drugima bez obzira na političke podjele i manje čangrizavi jer ipak živimo u vremenu kada nam zasigurno većini nikada nije bilo bolje. Sjetimo se i onih koji pate iz bilo kojih razloga i, ako možemo, pomozimo im.
.