StoryEditorOCM
DubrovnikČEKA PRVU PENZIJU

Živko Šimunović, ravnatelj dubrovačkog Crvenog križa prisjeća se najpotresnijih epizoda karijere: ‘Prvi smo u Hrvatskoj zbrinuli izbjeglice, na jedrilici u Gružu...‘

Piše Gabrijela Bijelić
6. svibnja 2024. - 21:48

Ovaj svibanj po mnogočemu je znakovit za Živka Šimunovića. Osim što slavi rođendan, ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik nakon 13 godina na kormilu odlazi u, kako ističe, aktivnu mirovinu koja počinje predstavljanjem dugo očekivane knjige ‘Heroji bez puške - Crveni križ u  Dubrovniku 1991.-1992.‘ u Kazalištu Marina Držića ove srijede u 19 sati.

image
Cropix/

- Knjiga se rađala nekih 4 ili 5 godina, sve dok se gospar Ivo Orešković nije prihvatio zahtjevnog projekta i odmah na početku odredio kako knjiga neće biti suhoparni skup statističkih podataka o tonama podijeljene hrane, odjeće i obuće, već razgovor s 35 ljudi koji su djelovali u najtežim ratnim okolnostima, od gospođe Stanke Kodelli nadalje. Puno je tu emocija, ljudi su doslovce izbacili iz sebe sve što ih je mučilo ovih tridesetak godina, ispričali su koliko je tegobno bilo pod uzbunama raditi s izbjeglicama i ratnim zarobljenicima, svjedočiti ekshumacijama tijela poginulih na okupiranim područjima. Sva njihova sjećanja i traume ispisani su na 420 stranica knjige – kaže nam Šimunović koji se ni nakon tri odrađena mandata nije umorio od posla kojeg se prihvatio spletom okolnosti, nakon što se prijavio na natječaj objavljen u Dubrovačkom vjesniku:

image

S ekipom s Kantafiga

Cropix/

- Prije sam radio u komercijali Dubrovkinje koja je u međuvremenu propala, pa sam neko vrijeme bio u knjižari ‘Vidra‘ na Stradunu, no zbog previsoke najamnine nisam mogao dalje. Kad sam prešao u Crveni križ, sve mi je bilo novo, no energija koja me ponijela tad i danas me drži. Mogao sam ja odraditi još jedan mandat, no treba mlađim snagama ustupiti mjesto, naš Marko Grgurević nastavit će gdje sam ja stao. Volim se našaliti pa reći da sam ja u dubrovački Crveni križ došao na dobre temelje i podigao jedan kat, a na Marku je da nastavi, ja ću mu volonterski pružiti svaku pomoć i potporu. Jer meni je Crveni križ dao puno više nego ja njemu – ističe naš sugovornik kojemu je teško pobrojiti sve profesionalne izazove s kojima se suočio tijekom rada za, nakon Zadra i Zagreba, najstarije društvo u Hrvatskoj koje neprekinuto djeluje još od 1878. Neki događaji ipak ‘iskaču‘ iz kronologije pa se tako prisjeća da se upravo dubrovački Crveni križ prvi u Lijepoj našoj suočio s a skupinom izbjeglica koji će na nacionalnoj razini uskoro postati svakodnevna pojava.

image

Nakon tri mandata odlazi u mirovinu

Cropix/

- U ljeto 2012. doplovilo je njih šezdesetak u Gruž u jedrilici kapaciteta deset osoba, bili su to emigranti iz Afganistana, Sirije, Egipta, Pakistana i Somalije, trebalo im je odmah pružiti okrepu pomoć, a nismo tad imali iskustva s migrantima. No, brzo smo naučili je je 2015. došla migrantska kriza, poplave u Gunji, onda potresi u Sisku i Petrinji, pa pandemija. Mi Dubrovčani možda smo malo razmaženi što se tiče klime i financija, ali kad treba pružiti ruku pomoći, tu smo prvi. Pokazala se solidarnost u svim tim situacijama i to me raduje – veli Živko Šimunović koji žali jedino što za aktivne karijere nije zaživio edukacijski centar za mlade volontere u Ošljemu. Tamo je u suradnji s Općinom Dubrovačko primorje zamišljeno druženje obuka volontera koje ne trebamo samo kad se nešto radi, već i onda kad kroz druženje postanu ‘inficirani‘ plemenitom misijom kao što je volonterstvo – poručuje ravnatelj ‘na odlasku‘ kojemu, priznaje, nije krivo što socijalna butiga u Dubrovniku nije zaživjela, skladišnog prostora i sustava hlađenja za nju ionako nije bilo, no zato je ponosan na Klub mladih Crvenog križa:

- Oni su duša našeg društva, bez njih bismo teško mogli provesti sve planirane akcije i upravo zato zaslužuju svu našu pažnju – zaključe Šimunović koji će sada, kaže, imati više vremena za unučad i 97-godišnju mamu, te planove koje na dužnosti u ‘stožeru‘ na Kantafigu nije stigao ispuniti. No, Crveni križ neće samo tako nestati iz njegove rutine. Slatka je to ‘zaraza‘ koja traje zauvijek.

19. lipanj 2024 00:10