Samo su se dvije male škole u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Slano i Blato, prijavile za eksperimentalni program cjelodnevne nastave. Ne čudi toliko reakcija većine zaposlenika škola, u strahu od povećanja obima posla, ili ravnatelja, jer ustanove nemaju uvjeta, ali čime su se vodili roditelji i jesu li se imali prilike izjasniti žele li program »Osnovna škola kao cjelodnevna škola – Uravnotežen, pravedan, učinkovit i održiv sustav odgoja i obrazovanja« za svoje dijete?
Manjak informacija
Svi roditelji učenika OŠ Lapad dobili su priliku izjasniti se o ovom pitanju još sredinom travnja. Ravnateljica Nikolina Soko kaže kako je 20,2 posto anketiranih roditelja podržalo prijavu, a 79,8 posto njih bilo je protiv eksperimentalne cjelodnevne škole. Učiteljsko vijeće i Skup radnika OŠ Lapad i prije toga jednoglasno je bilo protiv prijave pa Školski odbor nije imao dvojbe u odlučivanju. Uz ovaj lapadski primjer, od roditelja učenika dubrovačkih škola mogu se čuti različita iskustva. Negdje su sustavno proveli online ili anketu u roditeljskim viber grupama, drugdje su samo dobili obavijest o provedbi e-savjetovanja i uputu da se za nejasnoće obrate školi.
- Moram priznati da mi ni danas nije posve jasno o kakvom se programu radi jer su stalno izlazile neke nove informacije dokad bi djeca morala biti u školi, do 17, 15 ili 14 sati. Osim što sam se naslušala patetičnih priča ‘dokazanih’ roditelja o tome kako je to grozno i da djeca trebaju trebaju provoditi više vremena u obitelji, samo ne znam s kim će ga provoditi u to doba kad se danas radi do 16 ili 17 sati, ne vidim razloga zbog kojeg bi netko bio protiv cjelodnevne škole. Kad bi se takvo što uvelo u čitavoj Hrvatskoj, sve bi izvanškolske aktivnosti bile prilagođene tom novom sustavu, i treninzi, plesna i glazbena škola. Čini mi se da je to bio jedan od najčešćih argumenata protiv, potpuno besmisleno! Imam dojam da je roditeljima bilo dovoljno znati postoji li feksibilnosti oko pitanja vremena izlaska iz škole ako postoji potreba. Isto tako, dojma sam da je i negativan stav škole prema ovome imao utjecaja na odlučivanje u tim vijećima i odborima – komentira jedna majka, uvjerena da bi uvođenjem cjelodnevne škole bilo mnogo manje potrebe za plaćanjem instrukcija.
- Ruku na srce, uopće nisam pročitao što piše u prijedlogu Ministarstva ni u e-savjetovanju. Uopće se nisam odazvao anketi jer ne vidim svrhu ispitivanja mnijenja roditelja osmaša koji za koji mjesec izlaze iz osnovne škole. To mi se čak čini nepravednim prema onima kojih se ovo zapravo tiče, onih čija djeca idu u niže razrede ili u vrtić – navodi još jedan roditelj.
Treća majka kaže kako su o ovoj temi razgovarali na roditeljskom sastanku te da je u anketi bila protiv jer škola koju pohađa njezino dijete nema uvjete za cjelodnevni boravak svih učenika. Nitko od ovih roditelja nije znao da su imali jedinstvenu priliku sudjelovati u odlučivanju o četverogodišnjem eksperimentalnom programu kojem je cilj utvrditi mogućnosti provedbe cjelodnevne škole u svim hrvatskim školama.
Jedno veliko PROTIV
Ostaje još jedno pitanje – čime su se vodili članovi školskih odbora koju predstavljaju osnivače – Županiju i Grad Dubrovnik? Odluka je bila na školskim odborima u kojima sjede po jedan predstavnik radničkog i vijeća roditelja, dva iz učiteljskog vijeća te tri predstavnika osnivača.
- Uz suglasnost školskog odbora, elektroničkoj prijavi prilaže se i suglasnost osnivača škole, izjava ravnatelja o radu škole te motivacijsko pismo kojim škola iskazuje interes za sudjelovanje u eksperimentalnom programu. Na sjednicama školskih odbora škola koje su se prijavile na ovaj javni poziv, predstavnici Županije glasali su za prijavu škole za sudjelovanje u eksperimentalnom programu – kažu iz županijskog Upravnog odjela za obrazovanje, a već deset dana se čeka i objašnjenje gradskog odjela.
- Da su se roditelji izjasnili za sudjelovanje u eksperimentalnom programu cjelodnevne škole, sigurno bi moj glas bio za. Ipak se radi o njihovoj djeci. Kako je većina roditelja, a i učitelja, bila protiv, ja sam kao predstavnica osnivača podržala njihov stav, iako osobno mislim posve drugačije. Smatram da je cjelodnevna škola iskorak i žao mi je što to učitelji nisu prepoznali. Nije mi jasno zbog čega program nije naišao na odobravanje roditelja, kojima je ovo svojevrsna pomoć. Možda je riječ o tome da projekt nije dovoljno dobro pripremljen i kvalitetno obrazložen u javnosti. Sve što se radi na brzinu, završi kako ne bi trebalo – komentira Olga Muratti, predsjednica u dva školska obora, OŠ Marina Držića i OŠ Montovjerna.
Muratti kaže kako predstavnici osnivača u školskim odborima nisu dobili upute gradske uprave nego su se u odlučivanju vodili iskazanom voljom učitelja i roditelja.
- Neprihvaćanje sudjelovanja u programu smatram lošom odlukom, ali sam u odboru kako bih slušala volju prvenstveno roditelja, a onda i učitelja. Moram ukazati na nevjerojatnu nelogičnost! Kao tajnica škole, gradska vijećnica i članica školskog odbora, godinama svjedočim zahtjevima roditelja da se omogući produženi boravak i u trećem razredu osnovne škole. Dakle, traže produženi boravak koji se plaća, a ispada da isti ti roditelji ne prihvaćaju cjelodnevnu nastavu koja im se nudi besplatno sve do osmog razreda! Jedino što mogu iz svega zaključiti je da nisu bili dovoljno informirani – kaže Muratti.
Dodaje kako je ovo ujedno bila prilika za škole da dobiju dodatna sredstva za pripremu cjelodnevne škole koja ih svakako u budućnosti čeka.
