Deveti Dubrovački zimski festival zatvara vrata, blagdanski šušur zamijenit će siječanjsko mrtvilo. Četrdeset dana zabavnih sadržaja, koncerata, blagdanskih kućica. Jesmo li zadovoljni?
Srđan je na kućicama bio triput. O ponudi kaže da je jednolična, ‘sve skupa vrlo nemaštovito‘.
- A moglo bi puno bolje. Kad se pođe u Zagreb, u ponudi je sto vrsta kobasica i različitih hamburgera. Ovdje imaš dvije, tri vrste kobasica, hot dog i prikle. Barem je danas sve dostupno, može se uzeti iz Slavonije, Istre, naših krajeva da je domaće ali najlakše je kupiti u trgovini i šibaj – kaže Srđan.
Petra je samo jednom svratila na kućice, baš smo je tad i zatekli. Ne privlači je ponuda s kućica, ‘više volim sjesti i pojesti, a i ne jedem kobasice‘. Fali mediteranskog, autentičnog, primjerice slane srdelice. Za novu su bili u Sarajevu, kažu, nikad nisu vidjeli tako okićen grad, baš europski.
- U nas su ukrasi svake godine isti. Ne mogu reći da je loše, ali moglo bi bolje – kaže Petra.
Baš su na kućicama uzeli prikle i kobasicu. Račun ih je došao 6,10 eura. Da bismo pojednostavnili – 45 kuna. Je li skupo?
- Mislim da je to OK, sve je poskupilo, tako da je to realna cijena. Ljudi trebaju zaradit. Ali dati za prikle 30 kuna na Pilama mi nije baš realno. Na Stradunu su 20 kuna, to je OK – zaključuju.
Izvolite narode!
Eticu Bartolić ne privlači ponuda s kućica, ‘jedem one prikle što ih činim doma‘.
- Mislim da jesu skupe. Bila sam s dječicom od susjede platili smo 5, 6 prikala 20 kuna. To je previše. Kako su blagdani, mislim da bi cijene trebale bit popularne, niže nego što su u normalnim vremenima – smatra Etica.
Spominje se sajmova iz mladih dana i cijena puno nižih od uobičajenih. Bilo bi dobro to primijeniti i sada, ‘umjesto da je tijekom blagdana sve skuplje nego inače, trebalo bi baš tada biti jeftinije, prihvatljivo svima‘.
- Kad bi sajmovi završavali, onda se ta roba regalavala ili prodavala skoro pa u bescjenje. Mi bi doma imali džemova za godinu dana. Cijene su bile sigurno 50 posto jeftinije nego inače, a kad bi finulo, bilo bi ‘izvolite narode‘. Ali mi nismo nikad bili grad od sajma. Sad sam u penziji, prihvaćaš sve što je nametnuto, uostalom ako hoćeš, hoćeš, ako nećeš, zaobiđi.
Otkad su počele kućice prije desetak godina, iste su, samo svake godine u sve lošijem stanju, kaže nam sugrađanin Edi Jertec.
- Ta razina kućica mi je bila za prvi i drugi put OK, ali mislim da stagniramo, jednostavno fali ideja. Ako ugostitelji određuju što će i kako prodavat, loše stojimo. Naš grad posjećuje puno turista jer smo jedan od ‘King‘s land gradova‘, zašto nemamo i takvo nešto? Zašto nismo mali Disneyland?, Ajmo se uploadat, dignut ovo na veću razinu, Dubrovnik ne zaslužuje stagnaciju – poručuje Edi. O cijenama ne želi previše ali smatra da nisu adekvatne ponudi.
- Ne govorim da treba biti džabe ali piti iz plastične ili staklene čaše nije isto. Ili ako sjedneš u restoran ili stojiš na nogama i jedeš. Globalno je sve skupa skupo.
Na kućicama smo sreli i skupinu mladih Dubrovčana. Filip, Jozo i dva Petra prezadovoljni su kućicama i ponudom ‘nikad bolje nije bilo, kobasice i kuhano vino za promjenu‘.
Koliko su puta bili na kućicama teško je i izbrojiti. Petar barem deset, Jozo 70-ak jer radi na jednoj. Jedan iz kvarteta je vegetarijanac (iako sumnjamo) pa je na salati, ostali guštaju u kobasicama, pršutu i siru. Cijene su im prihvatljive, ‘sve je skočilo, normalno je da će i ponuda s kućica, ali nije previše‘.
- Dogodi se tu i tamo da se nešto doda u ponudu, ali u principu je sve isto. Iste kućice, isti ukrasi, zašto bi se ponuda kućica mijenjala – kažu nam na pitanje o raznovrsnosti ponude dubrovačkih kućica.
Ovoj ekipi loš je bio isključivo sadržaj festivala. Najviše zamjerki imaju na novogodišnji koncert i Grašov nastup. Trebalo je, smatraju, dovesti regionalnu zvijezdu. ‘Od gostiju iz Rixosa mi smo imali posla četiri dana oko nove‘ kaže nam mladić koji radi na kućici. Smatraju kako bi i kućice trebale biti veće, po uzoru na Zagreb.
Malo ko na selu
- Udarnije lokacije bi trebale imati veće, a manje udarne manje kućice. Veće kućice da budu skuplje, manje jeftinije. A ne da se za ove plaća 40 tisuća kuna plus PDV. Pa lani su letjeli krovovi s kućica, s vremenom propadaju.
Kao pozitivan primjer spominju kućice u Župi ‘gorjele su, svaku večer čovjek na čovjeku‘.
Na Stradunu s priklama u ruci susrećemo Splićane. Mate i Ivan Šestan došli su na jedan dan, ‘u biti smo išli gledat Pelješki most, malo smo se provozali, znate kako je, išla je punica s nama pa smo potegnuli do Dubrovnika‘. Cijene bi, smatraju, mogle biti prihvatljivije, iako malo su jeftinije od splitskih kućica.
- Tri pića su bila 130 kuna na kućicama na splitskoj rivi, kuhano vino 40 kuna, preskupo – kažu nam Splićani koji primjećuju kako je i ponuda na splitskim i dubrovačkim kućicama vrlo slična. Ipak ‘kućice bi mogle bit lipše‘.
- Dubrovnik zaslužuje da se osmisli malo bolje. S obzirom da je grad top, tribalo bi bolje. Ovo je malo ko na selu. Je li tako da je ovo malo tužno – pita nas Mate dok rukom pokazuje na blagdanski Stradun. Odmah i dodaje ‘bez uvrede Dubrovčani, vaš je grad stvarno prekrasan‘.
Pitamo ih što nisu potegli na Doček u Grad.
- A Split je življi, veći, bila je Severina, 60-ak tisuća ljudi – kažu nam dok spremno poziraju fotografu jer iskreno će Mate ‘ekstra san se sredija, očekiva san da će nas neko slikat‘.
U želji da doznamo jesu li zadovoljni odrađenim, zamjeraju li štogod, obišli smo i nekoliko kućica.
- Početak je obilježila kiša, ali vrijeme nas je od Badnjaka pomazilo, pravo proljetno – kaže nam o dubrovačkom adventu Ivan Ergotić koji je u Dubrovniku već treću godinu s kućicom Okusi Slavonije. Koncerti su bili posjećeni, a za Doček ne pamti da je ikad bilo toliko ljudi. Smeta ga što su koncerti prerano završavali.
- Nitko se nije bunio na cijene. Za razliku od zagrebačkog adventa, dubrovački je izrazito jeftin. Kobasice 30 kuna, tamo 45, ovdje su prikle 20 tamo 35 kuna – kaže Ivan a za prilagodbu eura i kuna na ovoj kućici kažu ‘ide to bez problema, sve piše na blagajni‘.
- Ljudi ne mogu vjerovati da smo tako jeftini. U Zagrebu je kobasica 40 do 45 kuna a u Dubrovniku je 28 do 30, hrenovka 18 kuna, kuhano vino i džin oko 20 kuna, pristojne su cijene bile. Ljudi mi dolaze na pomfrit i daju mi 30 kuna, ja kažem 18. Iznenađeni su, posebno naši ljudi. Unatoč inflaciji mi nismo dizali više od kunu, dvije – kaže djelatnik na kućici sa Straduna pa će o, kako je naziva, ‘copy paste‘ organizaciji festivala:
- Već godinama isto kićenje, niko kune da uloži u novi ukras. I tako će biti sve dok na natječaju bude više kandidata od ponuđenog broja kućica. 70 posto ljudi uopće nije znalo za koncert Belana. Reklamiranje nula bodova! A kućice i sadržaj isti. Pa ti plati kućicu 40 tisuća plus PDV, a nisam vidio nikoga iz grada u ovih 40 dana da je obišo i pito ljude po kućicama kako je bilo.
Bikerima i njihovoj humanitarnoj akciji kapa do poda, a Studentski dom - ‘za godinu, dvije sve će se tamo prebacit‘.
- Potrebica je napravio super stvar, stalno ulaže. A ođe sve isto. Dođite dogodine sve će bit isto, a znaju dignut pola milijuna kuna na kućicama – kaže nam ovaj Dubrovčanin.
Najezda iz regiona
Na Pilama u kućici Župaho Đurđica Kapor na pitanje kako je prošao advent odgovara:
- Ako uzmemo u obzir da je bilo 16 grubih kišnih dubrovačkih dana, onda je Advent bio totalni fijasko. Ali ne treba bit nezahvalan, Badnji dan i Božić, Stara i Nova učinilo je lijepo vrijeme pa je ublažilo lošu sliku onih početaka. Jesmo li zadovoljni, može više i bolje.
Je li bilo ljudi?
- Nije ko i lani. Nećemo se zavaravati. Nadali smo se da će nogometno prvenstvo izvuć ljude na ulicu na kućice, dogodilo se suprotno. Ljudi su se ‘buksali‘ u kuće pred TV. Takvog smo mentaliteta kad puše ili je kiša, mi u bunker doma, samo što se ne proglasi elementarna nepogoda – kroz osmijeh će Đurđica.
Za Staru i Novu bila je ‘najezda iz regiona‘.
- BiH, Crna Gora, Makedonija, Albanija, odsvukud. Autobusi su ih samo iskrcavali i ukrcavali. To je novi momenat u odnosu na prošli Advent. A Dubrovčana nigdje.
Na Pilama je šestu godinu, kaže nam, Badnji dan je bio jači nego ikad, a Novu Pile nisu osjetile.
- Prvi put smo ostali bez hrane u tri popodne. A pravi se 50 kila bakalara, salate, tuna tartara... Badnji dan je bio divan dan.
Samoinicijativno su organizirali glazbenike i DJ-eve koje su kućice plaćale, a od organizatora Dubrovačkog zimskog festivala su dobili binu.
- Uz ovolike najmove je li moguće da Pile nisu mogle imat program? Ne želim nikoga prozivati, vjerujem da su radili najbolje kako su znali, koliko god je to nevjerojatno i teško vjerovat.
Kućice su postavljene u cenat, s ovim dimenzijama teško da se išta ozbiljnije može raditi. Sklopka izbacuje, koju ozbiljniju ponudu imat na pet kilovata struje, na dimenzije kućice od 1,80 puta 2,20 metara? Pa Župa dubrovačka ima dvostruko veće kućice! O čemu pričamo? Grade moj dobri, trzni se malo! - poručuje Župka kojoj je ovo, kako kaže, zadnja godina na Pilama, bit će na nekoj drugoj lokaciji.
Umjesto ‘copy paste‘ lanjskih festivala trebalo bi skupiti glave, a ima ih, i osmisliti još štogod. To bi se dalo zaključiti iz onoga što smo čuli na kućicama i oko njih. Sugrađani su se kopiranja, čini se, zasitili, počevši od blagdanskog kićenja do ustaljene ponude na kućicama. Sazrelo je vrijeme da DZF pritisne ‘restart‘.
