Azil za napuštene pse na Žarkovici 21 godinu egzistira na volonterskom radu članova Društva za zaštitu životinja Dubrovnik i ostalih entuzijasta. Ne poriču kako azil ne ispunjava pravilnik o uvjetima koje skloništa za životinje moraju ispunjavati. Sami, bez veće podrške Županije i jedinicâ lokalne samouprave, onih koji su dužni organizirati i financirati rad skloništa, to nisu mogli postići.
U tom pravilniku, među ostalim, piše da sklonište mora imati zamrzivač ili hlađenu prostoriju za odlaganje lešina, telefonsko dežurstvo tijekom noći za hitne slučajeve, tamo gdje je više od 100 životinja moraju uposliti osoblje te na svakih dodatnih 50 životinja moraju osigurati još po jednog djelatnika koji skrbi o životinjama, propisana je temperatura zraka, veličina kućica ovisno o visini psa, itd.
Gdje se zbrinjavaju psi lutalice pronađeni na području Dubrovnika?
„Sanitat Dubrovnik d.o.o., sukladno zakonskim propisima, sklopio je ugovor o nabavi usluga o sakupljanju, skrbi i udomljavanju napuštenih životinja te prikupljanju i zbrinjavanju lešina uginulih životinja s javnih površina na području grada Dubrovnika s registriranim skloništem za zbrinjavanje životinja Animalis Centrum d.o.o. u kojem su detaljno definirani postupci skrbi o životinjama: cijepljenja i sveobuhvatne zdravstvene skrbi, čipiranja, označavanja, traženja vlasnika te oglašavanja i udomljavanja napuštenih životinja“, kažu iz Grada Dubrovnika.
Cijena usluga preuzimanja, smještaja, skrbi, sterilizacije, označavanja i veterinarske zaštite napuštenih i izgubljenih pasa u skloništu iznosi 2.800 kuna, bez PDV-a, po psu. Sveukupni putni troškovi dolaska tima u grad Dubrovnik na intervenciju preuzimanja životinje, žive ili uginule iznose 2.000 kuna, bez PDV-a. U slučaju pronalaska psa bez nadzora, komunalni redar je ovlašten uz pomoć čitača očitati elektronski mikročip na psu te, ukoliko pas posjeduje čip, o svemu izvješćuje vlasnika životinje koji ga odmah preuzima i snosi odgovarajuće prekršajne posljedice. Ako je riječ o psu bez usađenog mikročipa, komunalno redarstvo o svemu izvješćuje Sanitat.
Prof.dr.sc. Boris Bakota sa Sveučilišta u Osijeku, jedini profesor prava životinja u Hrvatskoj, u ovom dubrovačkom slučaju vidi nekoliko problema.
- Kad imate izgrađeno sklonište, napuštene pse koje pokupite s ulice morate držati u izolaciji, odvojene od drugih životinja dok se ne utvrdi jesu li zdravi. Prvo pitanje koje mi se nameće, kako ti psi prelaze granicu s BiH da bi došli u Šibenik ili neku drugu županiju. Nisam stručan u tom polju, pa nisam siguran kako to funkcionira – kaže prof. Bakota.
Moguće je da se psi prevoze trajektom kako bi zaobišli granicu preko Neuma. O najavi Grada Dubrovnika kako će izgraditi azil za 352 životinje na 12 tisuća četvornih metara, prof. Bakota kaže kako će to sigurno biti najveći hrvatski azil, ako se izgradi, ali ne razumije zašto se dosad ništa nije napravilo ili pomoglo Društvu za zaštitu životinja Dubrovnik da sklonište na Žarkovici dovede u stanje kako bi se moglo registrirati.
-Zakon izrijekom priječi da se potpisuju ugovori sa skloništima iz drugih županija. Netko će reći da Dubrovačko-neretvanska i Ličko-senjska županija nemaju svoje sklonište. Istina, ali ispada: nemamo sklonište, nismo poštivali zakon i sad inspekcija ne mora poštivati zakon? Slažem se da male općine ne mogu to sebi priuštiti, ali tu uskače Županija, a Dubrovačko-neretvanska sigurno financijski nije baš slaba – komentira sugovornik.
Naglašava kako su sve jedinice lokalne samouprave, tamo gdje već ne postoje, bile dužne osnovati sklonište do 31. prosinca 2018. godine.
-Zašto se tad nisu pisale prijave općinskim sudovima? Istraživanje Prijatelja životinja pokazalo je da 90-ak gradova i općina nema potpisan nikakav ugovor i za to ne plaćaju kazne koje su zakonom predviđene. U Dubrovniku sam bio jednom u životu, na Žarkovici nikad i nemam posebna saznanja o radu tog azila osim onoga što sam pročitao po medijima i na Facebooku, ali mogu reći da je slična situacija u Osijeku gdje grupa volontera aktivista počinje nešto graditi da bi se kasnije Grad uključio potpisivanjem ugovora, pomoćima i projektima i to je lijep primjer kojeg bi Dubrovnik trebao slijediti. S velikim brojem volontera uštedite novac – kaže prof. Bakota.