Dani blagdana nisu samo dani darivanja, nego i dani veselja i zabave, razdoblje kad se mnogi opuste. Normalno, kraj je godine, feste su, treba nazdraviti s ekipom. Međutim, iza toga treba sjesti za volan i poći doma. Da mnogi koji se žele proveseliti tijekom blagdana ne bi morali riskirati svoj i živote drugih sudionika u prometu, da ne bi morali razbijati glavu o tome hoće li ih zaustaviti ‘plavci‘ i hoće li ‘zaraditi‘ debelu novčanu kaznu, pobrinuli su se Udruga Sigurnost u prometu i Plavi taksi Dubrovnik i to kroz akciju "Ako piješ ne vozi, samo nazovi".
Ove godine traje od 15. prosinca do 2. siječnja, a petkom, subotom i nedjeljom od 21 do ponoća na raspolaganju su taksisti volonteri koji će besplatno prevoziti do svojih domova sve one koji su pod utjecajem alkohola, a žive na području Dubrovnika, Mokošice pa i Župe dubrovačke.
- Prije pet godina smo započeli s akcijom, Ivica Smoljko i ja smo se čuli jedan dan, predložio sam tu ideju da krenemo s akcijom jer smo primijetili da na svako božićno i novogodišnje jutro ima previše prometnih nesreća, redovito bi tijekom svakog vikenda bilo stradalih u prometu po cijeloj Hrvatskoj, ali i na dubrovačkom području. Htjeli smo vozačima i ekipama koji su malo više popili omogućiti alternativu, da ne moraju voziti ako u društvu nema nitko trijezan da vozi. Ivica je odmah prihvatio ideju. Prvi put je akcija održana na području Dubrovnika, a sad Plavi taksi samoinicijativno vozi i u Župu dubrovačku. Cilj je plemenit i otkad provodimo projekt, nema crnih vikenda, nema prometnih nesreća sa smrtnim ishodom tijekom blagdana a da je uzročnik alkohol i mislim da su to najveći i najbolji rezultati ove akcije. Imamo pozitivnu povratnu informaciju od sugrađana, dosta je prihvaćena u Hrvatskoj, ali vidim da je u susjedstvu objavljena vijest o našoj akciji, ističe Denis Pavela iz Udruge Sigurnost u prometu.
Međutim, posebnost ovogodišnje akcije jest činjenica da se po prvi proširila na Šibenik i Split jer je uspostavljena suradnja s taxi Cammeom.
- To mi je odavno bila ideja, a javio mi se predstavnik taksi Cammea Borna Blažičević. Njemu se svidjela ideja jer je vidio da se akcija odvija na području Dubrovnika. Pitao je za suradnju i na kraju smo odlučili uključiti Šibenik i Split, a tijekom prvog vikenda provođenja akcije ove godine imali smo više od 30 vožnji na području ova tri grada. S obzirom na to da se akcija prvi put provodi u Šibeniku i Splitu, zadovoljni smo odazivom. Akcija ništa ne košta, a puno znači, govori Pavela.
Lani je sveukupno 51 vozač pod utjecajem alkohola prevezen doma zahvaljujući ovoj akciji, a ove godine očekuju barem četiri puta veće brojke. Ljudi zovu, zadovoljni su i oduševljeni ovim plemenitim projektom.
Ivica Smoljko iz Plavog taksija naglašava kako akcija ima edukativni karakter jer se mladima podiže svijest o sigurnosti u prometu. Otkrio je kako je voziti putnike u alkoholiziranom stanju.
- Voziti u alkoholiziranom stanju ne samo da je financijski neisplativo, nego netko, ne daj Bože, može izgubiti život. Nikad nisam imao problema s pripitim putnikom, a radim kao taksist 36 godina. Ako je čovjek malo više popio, ako mu dođe slabo, zakočite, otvorite mu prozor, popričajte s njim... S takvim ljudima treba što više pričati, a ne ga pustiti. Jednostavno, osjetite ako je previše pripit, a ako je previše popio, vežete ga, otvorite mu prozor... Svi mi imamo neki najlon, pripremite se, ali morate ga dovesti doma, nećete ga izbaciti na ulicu, to jednostavno nije humano. Kod nas u Plavom taksiju svi sudjeluju, svi su volonteri te se izmjenjujemo, nisu uvijek isti. Nije nam nikakav problem, a imamo mi puno akcija, pomognemo starijima, odvezemo ih gratis, nismo samo prisutni u ovoj akciji, podsjeća Smoljko.
I sam je bio volonter i ima fantastična iskustva.
- Najdraže mi je kad čovjeka dovezemo do kućnog praga i odvedemo do vrata. Onda ste zadovoljni i sretni da je sve dobro prošlo. Najgore bi bilo da se njemu nešto dogodilo a da ste bili tu, mogli mu pomoći, a niste. Cijeli život biste imali grižnju savjest, govori Smoljko ne krijući kako je neke trebalo nositi i do kućnog praga.
- Ako imate osobu koja ne može hodati, definitivno ćete je odnijeti do vrata, morate ih ispratiti u 90 posto slučajeva jer budu u baš pripitom stanju. Nismo imali slučajeve da je netko zloupotrijebio ovu akciju: koga god smo vozili, vidjelo se da je malo više popio. Dio je godine kad su svi malo veseliji, neka su, neka se raduju i opuste, svi slave nakon naporno odrađenog ljeta, nama u Dubrovniku su tek sad praznici, malo tko se tijekom ljeta može opustiti, a mi smo tu da ih sigurno prevezemo, poručuje Smoljko.
Nažalost, najčešće tijekom blagdana stradaju mladi vozači, a koja dobna skupina najviše koristi akciju?
- Većinom nas zove mlađa populacija, što nam je drago. Zadnjih godina smo primijetili da se ljudi sve više pridržavaju prometnih pravila. Ušao je strah u ljude, zakoni su se drastično promijenili i postrožili. Policajac vam više neće oprostiti, ne poznajem nekog koga je policijski službenik uhvatio u pripitom stanju i pustio ga da vidno alkoholiziran upravlja vozilom do doma. To se možda znalo događati prije 30 do 40 godina, zvala se eventualno mama ili tata... Sad se nikoga ne zove, sad nema opraštanja. Morate raditi par mjeseci da biste platili čak i najmanju kaznu, morate cijelo ljeto odradit‘ za platit‘ jednu običnu kaznu... Ne daj Bože da udarite drugo vozilo, snosite popravak svog i tuđeg vozila! Kod mladih je porasla svijest o sigurnosti u prometu. Prije sam se čudio kad bi u inozemstvu vidio ekipu mladih koja se između sebe dogovori, jedan neće piti kako bi mogao voziti cijelo društvo. Tome sam se uvijek čudio, a sad se to i kod nas događa, čujem kako mladi komentiraju između sebe... Jedan pije sok, a drugi piju alkohol i takav je dogovor. Danas je to postalo pravilo, priča Smoljko.
Podsjeća Pavela na akciju ‘Europska noć bez nesreća‘ Udruge Sigurnost u prometu tijekom koje je primijetio da mladi sve više paze da u alkoholiziranom stanju ne sjedaju za volan.
- Kad mladi polože vozački ispit, sjednu u nova vozila, tehnološki navodno puno opremljenija i sigurnija, ‘navodno‘ im daju lažni privid sigurnosti i mladi misle da mogu voziti ‘300 na sat‘ s novim automobilom. I, kad mladi čovjek popije, alkohol povećava adrenalin, on na vozilo više ne gleda kao na prijevozno sredstvo, nego kao sredstvo za dokazivanje i tu nastaju problemi, tu nastaju tragedije. Uz novčane kazne, mlađi i stariji vozači zaboravljaju da svaki teži prekršaj nosi kaznene bodove. Mladi vozači kroz tri prekršaja ‘skupe‘ devet kaznenih bodova i automatski im se vozačka dozvola poništava, kao da je nikad nije ni imao i tek nakon dvije godine može ponovo sjesti za volan, ali prije toga mora ponovno polagati vozački u autoškoli. Kod mladih vozača je dovoljno devet bodova, a kod starijih, onih iznad 24 godine života, dovoljno je 12 bodova, to su vam praktički ‘tri brzine‘. Imamo ljude koji imaju 50 ili 60 godina, idu u autoškolu a voze cijeli životni vijek, otkriva Pavela.
Smoljko podsjeća da su nekad kazne za vožnju motora bez kacige bile ‘smiješne‘, a da je danas skoro pa nemoguće sresti vozača motocikla bez nje.
- Alkohol je nešto najopasnije u prometu danas, to ja kao da vozite s bombom. Bolje spriječiti nego liječiti, tako je u svemu pa i u prometu, upozorava Smoljko.
- Naša akcija je preventivna edukacija, a treba s tim početi od najranijih dana, već od predškolskog razdoblja. Ne smije se dogoditi da je nakon edukacije u prvim razredima osnovne škole, sljedeći kontakt mladih s prometom i prometnim pravilima u autoškoli. To je rupa od nekih 10 godina i to je veliki problem, upozorava Pavela.
Taksisti Plavog taksija najčešće pripite putnike tijekom akcije voze po gradu, a nije im problem odvesti ih do Mokošice i Župe dubrovačke, njima je to takoreći isto.
- Imamo jako puno slučajeva da roditelji dođu, na primjer ako je netko iz Dubrovačkog primorja, dođu i čekaju na Mostu dr. Franja Tuđmana da ne ulaze u grad. Ima i slučajeva da roditelji čija djeca dolaze iz Župe, dođu sve do Vidikovca ili najčešće vozimo s benzinske pumpe gdje se skreće za Dubac. Roditelji dovedu djecu, mi dođemo po njih ili navečer djecu dovezemo do pumpe... Nema previše vožnji tijekom akcije, bude ih 30 do 40, govori Smoljko.
Među volonterima ove godine su imenjaci i taksisti Mario Arapović i Mario Leki.
- Prošle godine sam prvi put bio volonter. Vozio sam tijekom prošlog, božićnog vikenda i bilo je tri vožnji. Bila je subota, jedna vožnja išla je do Župe, jedna u Mokošicu, a jedna do Gruža. Možda je ljudima isprva bilo neugodno zvati, pitati jer je ipak gratis vožnja, a ove godine su se malo opustili. Ljudi su veseli, pričaju... Inače ne radim noć, nemam toliko doticaja s pripitim putnicima, ali tijekom ovih par dana nije bilo naporno, ljudi su stvarno opušteni. Mislim da oni ‘najgori‘ dođu na red tek ujutro! (smijeh) Zove nas mlađa populacija, negdje u rasponu od 18 do 27, 30 godina starosti. Neki bi išli doma nakon što su bili doma kod nekoga, neki iz Grada s kućica ili nakon koncerta iz Studentskog doma... Prevozio sam tako dvije djevojke koje su išle u Mokošicu, jedna je morala povraćati, stali smo u Komolcu na stanicu. Uredno je otvorila vrata, dao sam joj maramice... Obje su bile pripite, jedna više, druga manje, ali je svakako bolje da su zvale nas nego da su sjele za volan, a pitanje bi li i autobusom mogle doći doma u takvom stanju. Baš je trebao netko doći unijeti ih i iznijeti iz automobila. Svima se dogodi, svi mi nekad prijeđemo granicu, nekad nesvjesno... Sve je to normalno i sve je to oprošteno, kaže Mario Arapović koji je već sedam godina u Plavom taksiju, a očekuje ga ‘dežurstvo‘ tijekom novogodišnjeg vikenda.
- Vjerujemo da će biti četiri do pet vožnji, ali ljudima ne treba biti neugodno zvati taksi, pitati, tu smo, pomoći ćemo... Ako samo jednome pomognemo, puno smo učinili, ističe Mario.
Njegov imenjak, već četiri godine radi kao taksist, a iskustva su mu pozitivna.
- U sklopu akcije prevozio sam ljude do Župe, Mokošice, Komolca, po gradu... Znalo je biti svakakvih putnika, ali većinom su svi u redu. Bilo je i onih koji je trebalo nositi jer nisu mogli stati na noge. Bilo je svakakvih scena, sjećam se, jednog sam putnika nosio do trećeg kata, još je povraćao, zaboravio je takujin, osobne dokumente pa sam se vratio da mu ih odnesem. Svi smo se mi kao mladi znali zabaviti, blagdani su... Strpljen – spašen, takav je posao, moraš biti strpljiv i odgovoran, služba je služba, družba je družba. Znalo je biti neugodnosti i uvreda, ali moraš pretrpjeti neke stvari. Tu je Plavi taksi da se što manje nesreća događa, da spasimo mlade živote.., dodaje Mario Leki.
Svi su suglasni u jednom: tko popije, neka ne sjeda za volan, tu su taksisti Plavog taksija da ga sigurno prebaci do odredišta. Nitko se ne treba ustručavati, posebno mladi, posebno oni koji su na početku akcije bili maloljetni, a sad imaju 18 i više godina, neka slobodno zovu, treba učiti mlađe generacije. Uz taj apel, sugovornici su izrazili sve najbolje želje za sretnu, uspješnu novu 2024. godinu svim sugrađanima, a cilj je broj stradalih svesti na nulu tako da će se akcija nastaviti i dogodine. I pored zdravlja i ljubavi, neka nova godina svima bude sigurna – u prometnom i svakom drugom smislu!