U amfiteatru dubrovačkog Sveučilišta dr.sc. Marinko Marić održao je vrlo posjećeno predavanje ”Dubrovnik i njegovo zaleđe u višestoljetnu dodirima”. U suradnji sa Studijem povijesti Jadrana i Mediterana Sveučilišta u Dubrovniku, organizator predavanja bilo je Društvo dubrovačkih vodiča čiji su članovi od Marića mogli doznati i mnoge manje poznate ili potpuno nepoznate detalje o kontaktima bivše Dubrovačke Republike kroz stoljeća njezina postojanja s zaleđem. Iako nije riječ o tzv. edukacijskom predavanju, vodiči koji se i inače mogu pohvaliti s većim znanjem, ipak su i ovaj put, u povijesnom kontekstu, mnogo doznali o odnosu Dubrovnika i njegova zaleđa.
-Zaleđe je u rubnom domenu interesa vodiča, ali sam uvjeren da ćete čuti informacije koje ćete moći prenijeti turistima iz cijelog svijeta- rekao je dr sc Marić te među desetak osoba koje su iz zaleđa kroz povijest bile povezane s Dubrovnikom posebno spomenuo kraljicu Katarinu Kosaču, Cvijetu Zuzorić, kardinala Nikolu Radulovića, Ruđera Josipa Boškovića te dubrovačkog konzulati u Carigradu Đura Curića. Govorio je i o religijskom odnosima bivše Republike s zaleđem, posebno o odnosima sa susjednom Trebinjskom i Mrkanskom biskupijom, zaključivši kako se granica katoličanstva pokazala kao najjača granica Republike.
Marić je podsjetio kako je Republika povremeno primala i štitila stanovnike s područja zaleđa i naglasio kako je Dubrovnik imao i interes od izbjeglica te je 1388. Veliko vijeće dali ovlasti da se u Ston i Pelješac za zaštitu granica Republike primi tisuću naoružanih ljudi podrijetlom iz Bosne. Doznali smo i kako je akademik dr.sc. Nenad Vekarić utvrdio da je Republika u doba osvajanja Osmanlija, sredinom 15.stoljeća, imala 90 tisuća stanovnika, što je najviše što je imala ikad prije ili poslije. No, manje se radilo o tolerancije i prihvaćanju pripadnika drugih vjera te su s bosanskim kršćanima održavali trgovačke i diplomatske veze, dok pravoslavnim stanovnicima nisu dopuštale naseljavanja jer su ih gledali kao shizmatike.
Predavač je naglasak stavio na demografska kretanja i migracije stanovništva koje je kroz čitavu prošlost s prostora zaleđa dolazilo u Dubrovnik, podsjetio na vjerske, nacionalne i crkvene odnose, a pričao je i o osobama koje su kroz povijest povezivale Dubrovnik i zaleđe. Upravo na poticaj turističkih vodiča, Marić je nešto više govorio o hercegu Stjepanu Kosači i u tom kontekstu naveo kako je plemstvo iz zaleđa često dobivalo počasnom dubrovačko građanstvo ili plemstvo. Takvi su bili i kralj Ostoja, Stjepan Kosača i Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Naveo je kako se palača Hercegovina nalazila na najpoželjnijim mjestu, između dvora i katedrale, ali i da herceg u njoj nikad nije prenoćio. Odnosi s njim nisu bili idilični i u jednom povijesnom trenutku njegova je glava bila ucijenjena na 15 tisuća dukata. No, ucjena je povučena kad su drevna Republika i herceg 1454. godine u Novom uspostavili primirje.