Konavljani prema drevnoj tradiciji hodočaste u Grad na Festu svetoga Vlaha. Svečev imenjak Vlaho Đivanović iz KUD-a Stjepan Radić iz Pridvorja ispričao nam je kako je dobio ime i kako njegovi sumještani slave parca:
- Po starom konavoskom običaju, ime sam dobio po pokojnom đedu. Iako ime Vlaho nije bilo često u našoj obitelji, on ga je dobio jer se rodio o Svetome Vlahu.
U Konavlima se kaže da ga je "donio sa sobom". Nositi parčevo ime za mene je danas velika čast i ponos, a imendan svake godine proslavim na najljepši mogući način – odlaskom na Festu u Grad.
Pripreme traju mjesec dana
Sveti Vlaho za nas u župi Pridvorje, kao uostalom i u cijeloj biskupiji, jedan je od važnijih dana u godini. Tada svi, i stari i mladi, vadimo iz svojih ormara najsvečaniju nošnju, oblačimo je i ponosno hodamo ulicama Grada u čast zaštitniku. Iako naša župa broji tek 600-tinjak članova, često smo među najbrojnijima u procesiji jer u Pridvorju djeluje KUD "Stjepan Radić", čiji sam i sam član. KUD je u ovom dijelu Konavala očuvao svijest o tradiciji i njezinoj vrijednosti. Pokušavamo mladima osvijestiti da čuvajući običaje, čuvamo vlastiti identitet. I ide nam dobro. Većina mladih je uključena u rad i aktivnosti KUD-a pa samim time svatko od njih ima i konavosku nošnju koju ponosno nose. Većina je nošnje novoizrađena, u zadnjih 20-ak godina, jer je ona koju su nosili naši preci, zbog raznoraznih okolnosti većim dijelom bila uništena. Upravo vam je to pokazatelj koliko nam je stalo do onoga što radimo i živimo - kaže nam 27-godišnji Radičević.
- Pripreme za Festu počinju otprilike mjesec dana prije. Nošnja se iznosi na svježi zrak da se prozrači. Ako kome neki dio nedostaje, traži se gdje posuditi. No tu nikad nema nekih većih problema, jer svi imamo ponešto viška. Kandidati za barjaktare okupljaju se ispred župne crkve nekoliko puta prije Feste, kako bi vježbali povijanje barjaka. I sam sam imao tu čast nositi župni barjak i povijati ga. Moram naglasiti da je naš barjak najteži među onima koji se nađu na taj dan na Stradunu pa je ponos još i veći. Mislim da je jedino šipanski teži, međutim, on se ne povija. U našoj je župi zaista duga tradicija nošenja barjaka na Festu, a tome u prilog svjedoči činjenica da smo lani napravili novoga, koji je zamijenio onoga kojega smo nosili punih 90 godina – od 1933. do 2023. Moram napomenuti da se za izradu novoga posebno založio Ivica Karaman.
Povorka istočnih barjaka
Na sam dan Feste buđenje je u 5 ujutro. Oblačimo nošnje te se tradicionalno okupljamo ujutro na kavi ili rakiji – što tko preferira, a može i oboje. Nakon toga krećemo prema Gradu. Istočni barjaci gradske barjake čekaju na Pločama u 7:30 h te zajedno krećemo na Pile, gdje nam se pridružuju i zapadni barjaci. Potom slijedi pozdrav barjaka na Pilama te se ulazi u Grad. Nakon centralne mise, mi kao župljani uvijek idemo zajedno na objed. Popodne smo na poklonu i povijanju barjaka ispred katedrale, odakle se preko Pila ponovno vraćamo na Ploče. I kad se vratimo doma osjećaj je svake godine isti. Ponosni smo, zadovoljni i ispunjeni. Ali i pomalo nostalgični jer je taj dan molitve, slavlja i zajedništva već prošao. Puni pozitivnih dojmova, nastavljamo s redovnim aktivnostima, u nadi da ćemo dogodine opet sve to skupa ponoviti. Kako ono i ‘oće ako Bog da – Amen, da Bog da!
