Nakon srednje škole slijedi mjesec dana obvezne vojne obuke?! Inicijativa Ministarstva obrane ovog tjedna zaintrigirala je većinu potencijalnih kandidata, redom maturanata koji bi, planiraju iz MORH-a, prošli brzu obuku prve pomoći, rukovanja oružjem, nuklearne i kemijske zaštite...
- U okolnostima sigurnosnih ugroza koje postoje diljem svijeta nije loše da MORH od onoga što se već radi po konceptu s onima koji dragovoljno služe vojni rok napravi određeni iskorak i pripremi koncepciju kraćih tečajeva kako bi se širi broj ljudi mogao upoznati s osnovnim vještinama koje mlađe generacije nemaju. Već neko vrijeme na tu temu razgovaram s ministrima Anušićem, Božinovićem i Medvedom, a ministru obrane Anušiću smo dali mandat da osmisli određeni koncept - otvorio je upravo premijer Andrej Plenković temu vojnog osposobljavanja. Koncept je to koji je još 2017. godine planirao tadašnji ministar obrane Damir Krstičević, danas premijerov savjetnik za obranu.
Nisam za prisile, ali...
Dubrovčani očekivano imaju podijeljena mišljenja, evo što kaže jedan od istaknutih dubrovačkih branitelja:
- Nisam ni za kakve prisile, ali bi neke osnovne stvari o oružju mladi trebali znati. Kad je kod nas zaratilo, jako je koristilo što smo znali sastaviti i rastaviti kalašnjikov, a da ne govorimo koliko je meni osobno pomoglo što sam odslužio vojni rok u Puli na desantno-jurišnim brodovima. Bio sam u jugoslavenskoj mornarici deset mjeseci, od listopada 1982., u kasarni Katarina – prisjeća se svoje ‘ratničke prošlosti’ dubrovački znanstvenik Vlado Onofri, pripadnik Odreda naoružanih brodova koji su tijekom opsade Dubrovnika redovito probijali pomorsku blokadu.
Onofri smatra da bi u današnje vrijeme vojna izobrazba doista mogla organizirati kao neka vrsta kampa:
- Nešto slično izviđačima, da mladići upoznaju prirodu, međusobno se druže, doznaju više o oružju. I disciplina je tu važna. Vojska te dovede u red, sjećam se da smo mi prali podove i čistili više puta, samo da nas starješine ne gnjave – smije se sugovornik koji kao prednost povratka vojnog roka vidi i pričuvu od 200 tisuća ljudi koja bi se stvorila nakon obuke od, za njega optimalnih, 3 do 4 mjeseca.
Mlađi sugrađani važu argumente ‘za’ i ‘protiv’ i sjećaju se iskustava s vojskom koja su u njihovu slučaju ostala na papiru. Glasnogovornik Kazališta Marina Držića Nikša Sentić dvaput je, kaže nam, pozivan na ročišta, zbog gubitka dokumentacije nakon prvog je morao ponovno odraditi testiranje i liječnički pregled i tu je njegova ‘vojna karijera’ zaključena.
S vremenskim odmakom, danas misli da bi neki oblik vojne izobrazbe dobro došao mladićima od 18 ili 19 godina:
- Ne toliko zbog moguće opasnosti od kakvog budućeg ratnog sukoba, koliko zbog stjecanja discipline i radnih navika koje vojska potiče. Naravno da bi bilo nepotrebno godinu ili dvije provesti u vojarni kao nekad, neka dva, tri ili četiri mjeseca sasvim je razuman rok za temeljnu obuku. Neke stvari oko oružja ćeš za desetak godina, dakako, zaboraviti, ali red i ozbiljnost ostaju za cijeli život- smatra Sentić.
Voditelj Muzeja crvene povijesti u TUP-u Krešo Glavinić među posljednjim je generacijama koje je radila testove i dobila odjel vojske u kojem bi trebala biti, sjećam se da ga je zapalo topništvo, ali kad je došao u dob za odsluženje, vojni rok su ukinuli.
Što će nam to, mi smo u NATO-u
- Moj stav je da je svaki rat grozan i da bi ga super bilo izbjeći. Svako znanje je više-manje dobro, pa tako i vojno, ali ne bismo trebali ići u tom smjeru. Statistika kroz povijest govori kako je u Drugom svjetskom ratu svaki četvrti Amerikanac pucao sa željom da pogodi neprijatelja, a njihovi sunarodnjaci u Iraku i Afganistanu već su bili na 90 posto. Što će nam vojni rok, ako imamo profesionalnu vojsku za obranu u slučaju rata? Ne znam što bi obični ljudi koji nisu školovani vojnici u tih 30 dana naučili o ratovanju, stvarno nema potrebe. Nažalost, mislio sam da smo već ušli u doba hibridnih ratova, robotizacije i dronova, no Ukrajina je pokazala suprotno. Pa ipak, ideja naoružanog naroda koji se brani od invazije iz doba bivše Jugoslavije je apsolutno zastarjela i nepotrebna, više kao zadovoljavanje nečijeg sna. U 30 dana tečaja za arhitekta ne možeš postati arhitekt, bolje bi bilo da više plate i opreme profesionalnu vojsku, manju ali kvalitetniju – drži Glavinić i napominje kako kao članica NATO saveza Hrvatska ima još manje razloga za ovaj pokus:
- Članak 5. ugovora sa Sjevernoatlantskim savezom kaže da se napad na jednu državu članicu smatra napadom na cijeli NATO koji onda združeno odgovori napadaču. Dakle, bez ikakvih tečajeva. Vrijeme kad smo na stari način branili Dubrovnik od agresora je prošlo - uvjeren je Glavinić.