6. travnja 1667. godine, na Veliku srijedu oko 8 sati ujutro dogodila se najveća prirodna katastrofa u dubrovačkoj povijesti, katastrofalni potres zvan i Velika trešnja. Potres je zadao Dubrovniku najteži udarac u njegovoj dotadašnjoj opstojnosti. Poslije velike tutnjave uslijedio je strahoviti udarac koji je zanjihao grad i srušio ga uz lomljavu i tresak.
More se nekoliko puta povlačilo iz luke i vraćalo, te razbijalo o obalu brodove koji su se tu zatekli. Prašina koja se uzvitlala iznad porušenoga grada bila je toliko gusta da je, po pričanju očevidaca, zamračila nebo. U zemlji su se pojavile pukotine, a izvori vode su presušili. Snažni vjetar raspirivao je vatre na ognjištima i u pekarnicama tako da se razbuktao požar, koji se nije gasio gotovo dvadeset dana.
Potres je porušio gotovo cijeli grad i pokopao oko 3 tisuće ljudi, a nastali požar progutao je neprocjenjivo materijalno i kulturno blago što je nastajalo tijekom više stoljeća. Požaru su u njegovu razornom činu pomagali nadošli pljačkaši, a bilo ih je, kolikogod to nevjerojatno zvučalo, i iz redova vlastele. Potres se osjetio u mjestima udaljenim i do 500 kilometara.