Izložba "80 godina u objektivu" koja je otvorena u palači Sponza a kojom Slobodna Dalmacija obilježava 80. rođendan, potaknula je dubrovačkog slikara Vedrana Grabovca da se vrati u prošlost. Tako je iz svog privatnog arhiva izvadio primjerak Slobodne star skoro pola stoljeća - od 5. rujna 1973. u kojoj je objavljena vijest o njegovoj izložbi.
Nepoznati je novinar tako prije 50 godina zapisao kako su u atriju radničkog doma "Ivan Morđin Crni" a današnjeg atrija Samostana sv. Klare u Gradu istovremeno postavljene dvije izložbe: izložba zagrebačke keramičarke Mire Keler u prizemlju, a na katu je tridesetak svojih djela izložio tada (i danas) mladi dubrovački slikar Vedran Grabovac.
Na naslovnici tog rujanskog broja se mogu čitati vijesti poput početka Četvrte konferencije nesvrstanih zemalja, vijest o novim žrtvama kolere u Italiji ili o Titovim susretima sa stranim državnicima. Otkrio je slikar kako je kroz desetljeća uspio sačuvati taj stari primjerak?
- Kad tek kreneš izlagati i kad netko napiše nešto o tebi onda to sačuvaš kao dokument i tako se našla i ta Slobodna Dalmacija ‘od metra‘ u mene gdje ima par riječi o meni i mojoj izložbi. Ne sjećam se koji je novinar bio na izložbi. Da je danas živa, gospođa Keler bi imala više od 100 godina! Kad smo zajedno izlagali, imala je već 60 i nešto godina! Sviđale su joj se moje slike, pitala je da kupi jednu, a ja sam izrazio želju da kupim jednu njezinu keramiku! Predložila je da se zamijenimo, što smo i učinili: uzeo sam jedan njezin pjat s cvijećem koji mi se sviđao, a ona je uzela jednu moju sliku i još mi je poklonila jednu malu ribicu! Tako smo postali prijatelji, poslije sam pošao u svijet, nismo se više ni čuli, kaže Grabovac koji je inače davne 1967. otvorio svoju prvu izložbu.
Naglašava kako je i prije 1973. bilo tekstova o njegovim izložbama u Slobodnoj Dalmaciji, ne može pronaći te isječka, ali svaka je izložba bila novinarski popraćena.
- Slobodna Dalmacija je pratila moje izložbe, ali i Dubrovački vjesnik, Omladinski list Laus, bilo je i tekstova u Našem moru... Netko tko je htio nešto napisati o tebi kao slikaru, našao je momenat i prostor da nešto napiše, govori slikar.
Poznavao je brojne novinare Slobodne, ali im imena ne može ‘iskopati‘ iz memorije, trebao bi ih iskopati iz svog arhiva. Inače je redovito pratio i kupovao novine, ali je mobitel sve promijenio.
- Više ne kupujem novine, a kupim ako nešto ima o meni ili pročitam kad se nešto događa u Gradu. Uvijek sam kupovao Dubrovački vjesnik i Slobodnu Dalmaciju, to je bilo obavezno! Bio je tu jedan moj prijatelj, susjed, koji je uvijek kupovao neke zagrebačke listove... Pitao sam ga jednom: ‘Pa gdje ti živiš?! U Zagrebu ili u Dubrovniku?! Kupuj naše, dalmatinske novine!‘ U Slobodnoj su tada bile sve novosti, a evo i u ovom primjerku iz 1973. koji sam dosad pročitao sigurno 20-ak puta ima puno zanimljivih stvari, veli Grabovac koji se osvrnuo i na 80 ljeta Slobodne Dalmacije:
- Osamdeset godina, to je velika stvar, to je duboka starost! Kao što ljudi svašta skupljaju, vjerujem da netko ima i sve brojeve Slobodne i zavidim tim ljudima, kaže Grabovac.
Na otvaranju izložbe "80 godina u objektivu" spomenuta su imena bardova novinarstva i ‘fotoreporterstva‘ Mila Kovača, Mata Jerinića, Antuna Masle... Grabovac ih je sviju poznavao.
- Milo je bio fotoreporter, nije baš puno pisao, sreli bismo se na putu, pozdravili... S Matom sam u zadnje vrijeme bio bliski prijatelj, a nažalost, rano je preminuo. S Maslom je bilo lijepo raditi. Uvijek se sjetim kad su o nama trojici dubrovačkih slikara, Josipu Škerlju, Mišu Baričeviću i meni, izašle četiri strane u Slobodnoj Dalmaciji, što je stvarno prava rijetkost, nisam nikad vidio da se onoliko prostora dalo slikarima i to je bilo predivno, a to je ipak i Maslino djelo. To mi je divna uspomena koja će uvijek ostati – hvala Slobodnoj Dalmaciji, hvala pokojnom Masli, hvala svima! - poručuje Grabovac koji napominje kako su brojni novinari pisali o njegovim izložbama, a među njima i novinar Suad Ahmetović, ali i Mato Jerinić.
Ima samo jednu primjedbu.
- Žalosno je što malo više prostora nije posvećeno kulturi – u svim novinama! Više se piše o politici i o drugim stvarima. Imaš jedan list Kulture, nekad pola, nekad cijeli, a to je nekad bilo na dvije strane, mogao si o tome čitati. U socijalizmu se više pisalo o Kulturi nego danas, uspoređuje Grabovac.
Na kraju ima jednu rođendansku želju za Slobodnu:
- Neka Slobodna nastavi i dalje – sve do stote, a možda i dalje!