Nomadska viza
Populacija je to za koju se ovih dana u hrvatskoj Vladi priprema posebna regulativa, a Hrvatska bi mogla biti jedna od rijetkih svjetskih zemalja koja će regulirati status digitalnih nomada i i
zdavati im digitalnu nomadsku vizu.
Institut digitalnih nomada uvršten je u prijedlog Zakona o strancima i trebao bi do kraja godine biti raspravljen i usvojen u Saboru. Trenutačni zakon ne omogućava im da se privremeno, na dulje vrijeme dosele u Hrvatsku i tako rade nego im se uglavnom izdaje turistička viza na tri mjeseca.
U novom prijedlogu, omogućilo bi se digitalnim nomadima da rade tijekom ta tri mjeseca, kao i da im privremeni boravak traje maksimalno do 12 mjeseci, s tim da ga mogu opet zatražiti tek nakon šest mjeseci života izvan zemlje željenog boravka. Za sada nije određen imovinski cenzus koji bi trebali imati, jedino se zna da će svakako biti viši od onog koji se propisuje za, primjerice, spajanje obitelji, ili neke druge razloge zbog kojih stanovnici trećih zemalja traže radne, ili boravišne vize.
Riječ je o nekoj vrsti pametne imigracijske politike, jer se nastoji privući ljude, obično mlade, obrazovane, mobilne, s pristojnim primanjima da postanu »trajni turisti«, a to je od 1. Kolovoza već učinila Estonija. Za digitalnu nomadsku vizu mogu aplicirati oni mogu dokazati da im je šestomjesečni prihod dosegnuo minimalni prag od 3504 eura bruto. U Hrvatskoj se navodno razmišlja o pragu do 20.000 kuna.
Dio zasluga za ubacivanje digitalnih nomada u hrvatsko zakonodavstvo pripada poduzetniku Janu De Jongu nizozemsko-hrvatskom poduzetniku koji je je uočio kako Hrvati na rad u inozemstvo odlaze ne zato što im se ne sviđa hrvatski način života i Hrvatska već isključivo iz ekonomskih razloga pa je u regulaciji digitalnog nomadstva uočio mogućnost za obrnuti proces. Obratio je premijeru Plenkoviću otvorenim pismom u kojem je nabrojio prednosti Hrvatske, poput članstva u EU, odličnog načina života, dobrog interneta, nevjerojatne klime, sigurnosti i povoljne privatne zdravstvene zaštite – i naišao na razumijevanje što je urodilo uvrštenjem termina nomadske vize u Zakon o strancima. Ako je Hrvatska otvorena za turiste, zašto ne bi bila otvorena za visoko plaćene digitalne nomade.
Dubrovačka konferencija
Takav rad bio bi turistima dodatni mamac za dolazak i potrošnju u Hrvatskoj, a Dubrovnik je tu mogućnost spremno prihvatio pa će uz Turističku zajednicu grada Dubrovnika, te partnere tvrtke Saltwater i Total Croatia News polovicom listopadu biti domaćin događaja koji se priprema u okviru 'Europskog tjedna freelancera 2020.'
Riječ je o najvećem godišnjem događanju usmjerenom na samostalni rad i njegovo osnaživanje, a organizacijom se pruža prilika Dubrovniku da ugosti digitalne nomade i bude predvodnik razvitka ovog projekta, u svjetlu najavljenog uvođenja viza za digitalne nomade u Hrvatskoj.
U razdoblju od 16. do 25. listopada 2020., na ovom međunarodnom događanju, Dubrovnik će se predstaviti kao cjelogodišnja destinacija za digitalne nomade što će pomoći njegovom budućem pozicioniranju u ovom modernom svjetskom načinu poslovanja.
Također, s ciljem popularizacije Dubrovnika kao odredišta za digitalne nomade, planira se u travnju iduće godine organizirati međunarodni natječaj, a 10 pobjednika Dubrovnik bi ugostio kao posebne goste grada koji bi određeno vrijeme svoj posao radili iz Dubrovnika te aktivno sudjelovali u oblikovanju i razvoju strategija za razvoj ovakvih vrsta poslovanja – pišu iz gradske uprave. - Kako bi ih se privuklo potrebno je, uz atraktivnu destinaciju, ponuditi i bolje mogućnosti dugoročnog najma, veću angažiranost lokalne zajednice te globalnu promociju, na čemu ćemo u Gradu Dubrovniku strateški raditi u narednom razdoblju zajedno sa svojim partnerima. U tijeku su razgovori s jednim mobilnim operaterom oko moguće suradnje – navode iz ureda gradonačlenika I podvlače kako će projekt digitalnog nomadstva i usmjerenje grada prema razvoju takvih diversificiranih oblika ponude znatno doprinijeti i repozicioniranju Dubrovnika kao turističke destinacije u godinama ispred nas.
'3-T'
Splitska tvrtka Salwater već nudi usluge smještaja i života za radnike na daljinu i digitalne nomade, u Splitu, Dubrovniku, Hvaru, Zadru, Zagrebu i na lokacijama na zahtjev. Međutim, dosta je Internet stranica putem kojih su digitalni nomadi neko vrijeme već radili iz Hrvatske. Na specijaliziranoj stranici nomadlist.com već je više od 200 ljudi ostavilo je recenziju svoga boravka u Dubrovniku. Razne destinacije svrstani su na rang listu temeljem koje digitalni nomadi biraju novo mjesto za rad, a brzina interneta prva je ocjena koja se traži.
Prvi na toj 1342 mjesta dugoj listi svjetskih destinaicja je Lisabon, a među prvima je i Zagreb na 23. mjestu liste - Dubrovnik je tek na 776. mjestu, odnosno na sredini liste na čijem je začelju Mitsurin u Brazilu. Internet, kvaliteta zraka, obrazovanost stanovništva, temperature, sigurnost, mir, pa čak i cijene, a napose mjesta za rad ocjenjeni su u Dubrovniku najvišim ocjenama. Sigurnost prometa, dostupnost mjesta pješačenjem, obiteljski život, općenita kvaliteta života, zabava, zdravstvo, ljubaznost prema stranicima, rasna tolerancija, su “Okaj”, međutim grijanje je ocjenjeno najlošijim ocjenama, a najlošije ocjene imamo kad je u pitanju odnos prema ženama i njihova sigurnost kao i odnos prema homoseksualcima, loš noćni život i loš engleski domaćeg stanovništva. U Dubrovniku je teško sklopiti prijateljstva i puno ljudi puši, upozorava 208 nomada koji su ostavili svoje recenzije na nomadlist.
Digitalnim nomadima na klik je dostupna svaka informacija, od prosječne temperatre po danima, do najboljeg taksi prijevoznika i telekomunikacijske tvrtke, od cijene smještaja do cijene kave. Oni nisu turisti i već su ocijenili što imamo od „3T“ onoga što se danas traži u kreativnim industrijama – tehnologija, talent i tolerancija.
Ni jedan detalj ne može se sakriti u zajednici digitalnih nomada koja je na prvi post o mogućnosti uvođenja digitalnih viza imao više od 300.000 pregleda, i brojnih poruka ljudi iz cijelog svijeta, koji ozbiljno razmišljaju privremenom preseljenju u Hrvatsku.