Ima nešto univerzalno u čovjekovoj želji da zaroni ispod površine mora, da postane nedjeljiv dio podmorskog svijeta. Odvažniji postaju školovani ronioci, a oni istinski ljubitelji ronjenja s bocama, odani i društveno odgovorni, postaju članovi Ronilačkog kluba Dubrovnik. Lani su dobili priznanje kao najuspješnija članica Hrvatskog ronilačkog saveza po broju odškolovanih ronioca u 2022. godini.
Uoči svake sezone kupanja, iz mora izvade stotine kilograma smeća. Osim što su prepoznati kroz svoje ekološke akcije čišćenja podmorja, sudjeluju u mnogim akcijama i projektima Civilne zaštite, ali malo se zna o doprinosu Ronilačkog kluba Dubrovnik znanstvenim istraživanjima.
U subotu i nedjelju, 4. i 5. svibnja, ronioci RKD ponovno su ronili za znanost u svrhu provođenja istraživanja o utjecaju rekreacijskog ronjenja s komprimiranim zrakom na imunosni status i eritropoezu.
Organizirana su tri zarona tijekom dva dana. Prije i poslije svakog zarona, roniocima su uzeti uzorci krvi radi potrebe istraživanja. Ovo je već treći put da članovi Kluba sudjeluju u provođenju multicentričnih znanstvenih istraživanja koje organizira njihova članica, doc. dr. sc. Antonija Perović, specijalist medicinske biokemije.
Već deset godina, njeno područje znanstvenog interesa je rekreacijsko ronjenje s komprimiranim zrakom i njegovo djelovanje na ljudski organizam, premda kaže da je o utjecaju ronjenja na zdravlje počela razmišljati još 1999. kad je pohađala tečaj za ronioca upravo u RK Dubrovnik.
- Sve te promjene koje se događaju tijekom ronjenja dio su moje struke, medicinske biokemije. Zapravo mogu reći da sam sretna što sam svoja znanja stečena tijekom studiranja, a i kasnije specijalizacije i doktorskog studija, mogla usmjeriti na nešto što volim. A roniti volim od malih nogu, premda je ronjenje s bocama potpuno drugačije iskustvo i zbog mogućnosti dužeg boravka pod morem i uživanja u ljepotama podmorja, a i zbog mira, tišine pa i zahtjevnosti ovog sporta u održavanju, ajmo reći, bestežinskog stanja. Ronjenju me posebno privukao duh Ronilačkog kluba Dubrovnik, koji se tamo oduvijek njeguje i prenosi na nove generacije ronioca. Tu je uvijek sve jednostavno i kroz šalu, bez dodatnih komplikacija. Svi su voljni pomoći gdje god treba, radilo se o ekološkim akcijama i zaštiti mora i prirode, pomoći ljudima ili znanstvenim istraživanjima – kaže doc. dr. sc. Antonija Perović.
U ovom istraživanju ispituje se utjecaj ronjenja na imunološki sustav i eritropoezu.
- Neki čimbenici, kao što su zdrava prehrana ili bavljenje tjelesnom aktivnošću, mogu poboljšati imunološki sustav, dok ga neki drugi čimbenici, kao što su pothlađenost ili stres, mogu oslabiti. Time naš organizam postaje jači ili osjetljiviji u doticaju s nekim patogenima, bilo virusima ili bakterijama. Cilj nam je ispitati kako jedan i više zarona utječu na upalne i protuupalne citokine koje izlučuju imunološke stanice, a koji su odgovorni za jačanje ili slabljenje imunološkog sustava. Posebno zanimljiv je odgovor eritropoetina nakon ronjenja. Eritropoetin je hormon koji potiče stvaranje crvenih krvnih stanica važnih za prijenos kisika u našem tijelu. On se uobičajeno povećano stvara na višim nadmorskim visinama, na kojima je atmosferski tlak niži i zbog toga je manja dostupnost kisika. Zato se sportaši vode na visinske pripreme kako bi im se povećalo stvaranje eritropoetina i poboljšala isporuka kisika stanicama, a što vodi većoj izdržljivosti u sportu. Zanimljivo je da smo u prošlom istraživanju kod ronioca dobili porast eritropoetina, a oni su izloženi višem tlaku tijekom ronjenja i tzv. hiperoksiji ili povećanoj opskrbi stanica kisikom. Zato ovim istraživanjem dodatno želimo ispitati taj odgovor, jer to može naći svoju primjenu ne samo za pripreme sportaša nego i u mnogim drugim područjima – pojašnjava sugovornica te odgovara na pitanje, zašto se rade baš tri zarona u dva dana.
- Protokol istraživanja uvijek nastojimo približiti onome što se prakticira kod rekreacijskog ronjenja. Kod prvog istraživanja ispitivao se utjecaj ronjenja nakon razdoblja neronjenja, što je česta pojava kod rekreacijskih ronioca koji rone samo u ljetnom razdoblju. Kod drugog istraživanja ispitivao se utjecaj ronjenja jednom tjedno kroz više tjedana, što mi rekreacijski ronioci u obalnom području često primjenjujemo u skladu s organizacijom klupskih zarona vikendom. U ovom istraživanju, dizajn je tri zarona u dva dana, što se prakticira kod rekreacijskih ronioca koji dolaze roniti na neke nove zanimljive destinacije i žele svoj odmor ili vikend što bolje iskoristiti u smislu provođenja zarona – navodi Perović.
Što su dosadašnji rezultati pokazali?
- U prvom istraživanju, 2016. godine ispitivao se utjecaj prvog zarona nakon višemjesečnog razdoblja neronjenja na oksidacijski status. Rezultati istraživanja pokazali su da prvi zaron na 30 metara dubine, nakon dužeg razdoblja neronjenja, dovodi do blagih oksidacijskih oštećenja, što upućuje da nakon razdoblja neronjenja ipak treba krenuti s manjim dubinama. Ali, također su pokazali da ronjenje dovodi do povećanja otpornosti na oksidacijski stres kojem smo u današnje doba svi izloženi. Zatim smo 2019. pratili kumulativni učinak ronjenja na nekoliko sustava. Ronioci su ronili tijekom pet tjedana, jedanput tjedno, a rezultati istraživanja pokazali su brojne adaptacijske odgovore organizma na ronjenje na razinama kardiovaskularnog i neurohormonalnog sustava. S obzirom na sve veću popularnost ronjenja s komprimiranim zrakom i sve veći broj rekreacijskih ronioca, svrha svih ovih istraživanja je ispitati pozitivne i negativne učinke rekreacijskog ronjenja s komprimiranim zrakom, ovisno o tome kako se zaroni provode – ističe dr. sc. Antonija Perović.
Istraživanju su se odazvali nogometaš Emir Spahić, kustosica Prirodoslovnog muzeja Matea Martinović, restaurator Đivo Dražić i još 20 ronioca. Doprinos znanstvenom istraživanju svojim su dolaskom u Dubrovnik dala i dva člana Ronilačkog kluba Mostar.
