"Elafiti su arhipelag koji se zapadno od gradskih mira prostire u predivnu bisernu nisku. Biserje započinje Daksom a završava Jakljanom između kojih se nižu naseljeni otoci Kalamota, Lopud, Šipan. Sklad ljepote jadranske prirode i pitomog okružja remete dva nenaseljena otoka, koja su za vrijeme prošle državne tvorevine bili zabranjeni otoci. Dva mrtva otoka, koja su tek nakon osamostaljenja RH postala javna. Jakljan i Daksa! Daksa na početku a Jakljan na kraju imaginarne ogrlice tek su nakon eksumacija obavljenih početkom 21. stoljeća otkrili tajnu krvave hrvatske povijesti iz vremena totalitarnog komunističkog režima".
Već osmu godinu zaredom na dvadesetitri kolovoza, udruga Hrvatski domobran Dubrovnik organizira "Elafitsko hodočašće ", obilježavajući tako Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Toga dana otočka stratišta i Slano pohode predstavnici Grada i Županije, članovi obitelji i udruga, kada se u tišini prisjete zle kobi svih do sada ekshumiranih 272 žrtve komunističkog zločina počinjenog za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata na užem dubrovačkom području.
Inače, od 2011. godine u RH svakog se 23. kolovoza obilježava kao spomendan - Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Stupanjem na snagu novoga Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH od 1. siječnja 2020., ovaj spomendan obilježava se pod nazivom ‘Europski dan sjećanja na žrtve svim totalitarnih i autoritarnih režima - nacizma, fašizma i komunizma’. Tako se Hrvatska pridružila većini zemalja članica EU-a u kojima se, na preporuku Europskog parlamenta, potiče na promišljanje osjetljivih i kompleksnih pitanja zajedničke povijesti i njezina očuvanja, koji je u svojoj preporuci naglasio da svaka zemlja prilagodi vrijeme i način obilježavanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima vlastitoj povijesti i tradiciji. Hrvatska se tako pridružila Estoniji, Latviji, Litvi, Sloveniji i Švedskoj obilježavanjem 23. kolovoza, Europskim danom sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, dok neke druge članice obilježavaju 27. siječnja kao - Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.
Donošenjem novoga Zakona (19. rujna 2019.) u dijelu koji se odnosi na sjećanje na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, Hrvatska se usklađuje i sa stajalištima izrečenima u Rezoluciji Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe. Svrha obilježavanja izrečena je među ostalima, i u točki 21. Rezolucije gdje se naglašava da bi tragična prošlost Europe i dalje trebala služiti kao moralna i politička inspiracija za suočavanje s izazovima današnjice, uključujući borbu za pravedniji svijet. Rezolucija također podsjeća na suradnju nacista i komunista pred sam početak Drugog svjetskog rata ukazujući kako su baš 23. kolovoza 1939. godine komunistički Sovjetski savez i nacistička Njemačka potpisale Ugovor o nenapadanju, poznatiji kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegove tajne Protokole u kojima su podijelili Europu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između svoja dva totalitarna režima. Rezolucijijom EU Parlamenta eksplicite
se ukazuje na uzroke i posljedice svih 'zala' počinjenih na prostoru Europe polovinom dvadesetog stoljeća, čime se zapravo između totalitarnih režima, komunizma i nacizma stavlja znak jednakosti.
Podredno narečenom, udruga Hrvatski domobran Dubrovnik od 2014. godine održava jedinstveno svehrvatsko hodočašće domobrana obilazeći brodicama stratišta na otocima Daksa, Šipan, Jakljan te Slano u spomen na do sada ekshumirane 272 nevine žrtve. Elafitsko hodočašće je jedinstveni pothvat u europskim a rekli bi i svjetskim razmjerima, kako zbog cijelodnevnog komemoriranja morem, a još više zbog brojnosti i samog načina te okrutnosti prilikom izvršenja zločina. To potvrđuju pronađeni ostatci ekshumiranih mučenika, svi su bili svezanih ruku i bez odjeće. Izvršitelji zločina su bili lokalne ubojice, a ubijani su civili i vojnici, svećenici i žene. Svi su nesretnici likvidirani metkom u potiljak. Zbog počinjenih zločina podkraj i nakon završetka Drugog svjetskog rata nitko iz ondašnje političke oligarhije, nalogodavaca i egzekutera nikad nije odgovarao.
I pored svete ideje prvog hrvatskog predsjednika dr Franje Tuđmana iz 1990. godine, o 'činu pomirbe' svih Hrvata, koji je želio okupiti djecu partizana i ustaša, iseljene i domovinske Hrvatske, s ciljem ustroja suverene i neovisne Domovine. Međutim, kasnijim razvojem događaja Tuđmanova želja o nacionalnoj pomirbi je de facto još više produbila jaz između domoljuba i komunista. Oni nisu prihvatili neovisnu i suverenu državu, te su svojim vještim prikrivanjem pod veo tzv antifašizma nastavili razarati stečevine proizašle iz obrambenog Domovinskog rata. Tako je u potpunosti propao pokušaj suživota domoljubne i iseljene, lijeve i desne, komunističke i nacionalističke Hrvatske, čime je tadašnjoj generaciji branitelja iz Domovinskog rata koji su se s krunicom u ruci i pokličem 'Za dom spremni' borili protiv 'zvijezde petokrake' nanesena trajna i neprocjenjiva šteta. Kad se ktome dodaju od ranije likvidiranih dvijestotinjak tisuća žrtava iz Drugog svjetskog rata u bleiburškom genocidu nad hrvatskim narodom, lako dolazimo do pretužne demografske i svekolike slike Hrvatske danas. A Bleiburg sinonim patnje hrvatskog naroda je zapravo započeo na krajnjem jugu, točnije u Dubrovniku. Vrijedi podsjetiti kako su tzv 'osloboditelji Dubrovnika' nakon ulaska podkraj 1944., počinili brojna zlodjela počam od Orsule, Dakse, Montovjerne, Domobranskog groblja i Boninova, Primorja i Pelješca, Elafitskih otoka, Mljeta i Korčule te drugih neznanih stratišta. Na kraju je dubrovački kraj nakon završetka Drugog svjetskog rata od 1945. i dalje ostao bez preko 2600 svojih sugrađana.
Svima njima, žrtvama Elafitskog križnog puta simbolički posvećujemo hodočašće svakog 23. kolovoza.