Lapadski osnovnoškolci ovih su dana ugostili učenike iz Francuske i Njemačke, ali i učitelje iz Irske, Francuske, Njemačke i dvije turske škole. Razlog okupljanja leži u tome Osnovna škola Lapad od 9. do 15. listopada domaćin je Erasmus+ projekta "Towards a Better Individual With Value Education", a više o njemu kazala je ravnateljica Nikolina Soko.
- Osnovna škola Lapad uključena je u Erasmus+ projekt mobilnosti zajedno s Irskom, Turskom, Francuskom i Njemačkom i projekt je u završnoj fazi, trebao se završiti 2022., ali zbog korone njegovo trajanje je prolongirano godinu dana. Mi smo ovog puta domaćini, prošli smo već Tursku, Irsku i Francusku, ostala nam je još Njemačka kao domaćin, a cilj ovog projekta je izmjena iskustava škola i način na koji škole, unutar svog sustava odnosno organizacije rada, školu čine boljom. Kad prevedemo osnovu ovog projekta, cilj je da škole prenesu način organizacije, sve ono što pridonosi boljim načinom rada i što zapravo svaki učitelj u svom radu, ne samo onim osnovnim programom, može više pružiti djeci. Današnjom temom radionice "Empatija i poštovanje" baziramo se na onim temeljnim odgojnim ciljevima kojima se bavimo u našoj Školi, ali i kojima bi se trebali baviti u društvu, ističe ravnateljica lapadske škole te dodaje:
- Trenutno imamo 12 učitelja i 9 učenika, s tim da se priključilo šest učenika naše Škole koji su ugostili devet učenika koji su došli iz drugih zemalja. Na taj način su učenici koji su ugostili svoje kolege svaki dan s njima, nakon završetka projekta s njima idu doma, obitelj osigurava doručak i večeru i u popodnevnim satima zajedno s njima borave doma s njihovim roditeljima kao da su dio obitelji. Na ovaj način smo toj djeci pružili mogućnost da se uključe u projekt, sudjelovali su u svim aktivnostima Erasmus+ projekta i naravno, bili su oslobođeni redovnih obaveza, što je njima, zapravo, nagrada, otkriva Soko.
U projektu sudjeluju učenici od V. do VIII. razreda.
- Učenici koji su sudjelovali u ovom projektu OŠ Lapad su učenici koji su učili francuski jezik kao izborni predmet i oni su išli u Francusku. Učenici koji uče njemački jezik, vjerojatno će ići u Njemačku. Učenici nisu išli u Irsku, a u Tursku je išla učenica koja je bila pobjednica samog loga projekta. Sve su škole na početku projekta imale zadatak da izrade logo projekta i naša Škola je odnijela pobjednički logo i zapravo, logo koji se nalazi na ovom projektu, rad je učenice 7.D razreda OŠ Lapad Maure Šoletić. Učenica koja je izradila logo bila je nagrađena tim putovanjem, izjavila je Soko.
Učiteljica engleskog jezika Darija Čanić školski je koordinator projekta.
- Jako smo zadovoljni, povratne informacije sudionika su odlične, djeca su jako zadovoljna, druže se međusobno, dogovaraju i nalaze u popodnevnim, večernjim satima kad nisu više s nama, što znači da im je dobro i zabavno. Što se tiče kolega profesora, njihove povratne informacije su zasad isto jako pozitivne, imali smo u ponedjeljak dobrodošlicu u Školi gdje smo pokušali prikazati dio onog što inače radimo u Školi, još smo im zvali Folklorni ansambl Linđo. Budući da smo išli na prvu mobilnost u Irsku, zadatak je bio da za tu mobilnost svatko od partnera pripremi ili neku prezentaciju ili nešto o gradu ili školi odakle dolazi. Mi smo s našim učenicama tada odlučili snimiti video o Gradu i o Školi i dok smo snimali u Gradu, potrefilo se da je Linđo plesao ispred Svetog Vlaha pa smo i to snimili i to im se jako svidjelo. Zato smo na priredbu pozvali Linđo koji se odazvao i baš plesao linđo i to ih je oduševilo, što su to vidjeli uživo. Išli smo u Konavle, na Pelješac... Jer, svrha ovih mobilnosti uz razmjenu iskustava i uz radionice u školi je upoznavanje tradicije i područja odakle netko dolazi. Imali smo organiziranu radionicu u ponedjeljak nakon priredbe dobrodošlice i danas smo održali drugi dio te radionice, priča Čanić te nastavlja:
- U planu i programu projekta su zadane neke teme koje bi se trebale obraditi kroz trajanje projekta. Kad smo bili u Irskoj, Turskoj i Francuskoj odradili smo ljubav, prijateljstvo i toleranciju kao teme, a za Dubrovnik su ostale empatija i poštovanje. Odradili smo dvije radionice, današnja je bila podijeljena u dvije grupe, jedni su radili empatiju, drugi poštovanje. Sudionici su dobili određene pojmove koji su morali povezati, morali su sami smisliti ‘recept‘ kako što bolje pokazati poštovanje ili empatiju, kako to zvuči, koji su to znakovi poštovanja i empatije i onda su sami predstavljali svoje radove. Nakon organiziranog ručka u Školi, danas obilježavamo 35. godišnjicu Erasmus dana koja se obilježava tri dana i nama se lijepo potrefilo da smo domaćini u to vrijeme pa ćemo imati daljnju razmjenu iskustava. Pripremili smo jednu video prezentaciju – što smo sve dosad radili u ovom projektu, radionice koje smo imali u našoj Školi i kad smo bili na mobilnostima. Dosad smo posjetili Irsku, Francusku i Tursku, sad smo mi domaćini, u petom mjesecu je na redu Njemačka, a krajem školske godine projekt završava, objašnjava.
U projektu sudjeluje i osnovnoškolska učiteljica iz Irske, Roisin Woods. U njezinoj školi učenici su uzrasta između 6 i 12 godina.
- S Erasmus projektom započeli smo prije dvije godine, bili smo prvi domaćini mobilnosti, to je bilo u veljači 2022. Okupili su se samo učitelji jer u to vrijeme je još bio dosta aktivan covid, to je bio početak našeg Erasmus projekta. Ova škola je odlična, učitelji i ravnateljica su nam toliko pomogli, toliko je stvari koje su slične, ali i različite u usporedbi s mojom školom u Irskoj. Učionice su daleko veće i manje je učenika u razredima, mi obično imamo 30, 32 djece u učionici. Zapanjujuća je sportska dvorana, učionica na otvorenom također, pokušavamo nešto slično napraviti u našoj školi pa sam napravila nekoliko fotografija i poslala našem ravnatelju ne bi li i mi dobili nešto slično! (smijeh) Dobro, nemamo ovako predivno vrijeme - to je jedini ‘problem‘! Druga stvar su učitelji koji podučavaju različite predmete, mi u Irskoj podučavamo ‘sve‘, cijelo vrijeme imamo jedan razred. Grad je prelijep, smješteni smo u Lapadu, svi su prijateljski naklonjeni i osjećam se jako sigurno u Dubrovniku. Išli smo na Stonske zidine, pogled je predivan i lijepo je naučiti nešto o povijesti. Posjetili smo jedan lijepi OPG i tamo ručali, lijepo je vidjeti različite stvari... Ovo mi je prvi put u Dubrovniku, već sam bila u Zadru i Splitu, a voljela bih ponovno doći u Dubrovnik. Sa mnom je još jedan kolega iz Irske, nismo poveli naše učenike, ali nadamo se da ćemo ih u budućnosti moći dovesti, ističe Woods.
Ni sami učenici ne kriju svoje zadovoljstvo projektom. Potvrđuje to i Lara Tolić, učenica VIII. razreda OŠ Lapad.
- Isprva sam bila jako nervozna upoznati kolege. Pošto četiri djevojke stoje kod mene doma, mislila sam da im se neće svidjeti, ali odmah smo se prvu noć podružile i bilo nam je odlično, iz dana u dan smo sve bliže i drago mi je što sam upoznala prijatelje iz cijelog svijeta. Moja mama se prijavila i jako mi je drago zbog toga jer smo odmah rekli da ćemo primiti četiri djevojke, jako sam zadovoljna. Razmijenili smo iskustva, kod mojih kolega iz drugih zemalja je sve dosta drugačije: u Francuskoj je to sve skupa modernije, ljepše i urednije, uglavnom je sve veselo, pokazali su mi par slika, dok su u Njemačkoj rekli da im je škola puno zatvorenija, da nemaju ovakvo dvorište kao mi u Dubrovniku, ali da im je isto lijepo i da im je drago što su u toj školi, veli Lara.
Iz Francuske je stigla 14-godišnja učenica Soélie Signorino.
- Sviđa mi ova škola, sve je puno mirnije nego u gradu odakle dolazim. Malo sam pričala na francuskom sa svojim kolegama iz Hrvatske. Znaju neke riječi na francuskom, a ja ne znam baš hrvatske riječi, hrvatski jezik je dosta težak. (smijeh) Naučila sam jednu riječ – "dobro", kaže Francuskinja.
Petnaestogodišnji Mateo Knežević živi u Trieru u Njemačkoj, a inače vuče korijene iz Splita.
- Lipo je upoznati drugi grad u Hrvatskoj, naučiti nešto novo o tom gradu. Prvi put mi je u Dubrovniku, puno toga smo vidjeli i mogu ga samo preporučiti. Dobro mi je bilo na radionici jer sam se mogao snalaziti na hrvatskom, pričati s kolegama na hrvatskom, bilo mi je puno lakše. Malo sam vježbao hrvatski, ali sam svojim učiteljima prevodio s hrvatskog na njemački. Ova škola je malo veća od naše u Njemačkoj, ali lijepo mi je ovdje, kaže njemački Splićanin.