- Nakon što me Ministarstvo znanosti i obrazovanja obavijestilo da je ugovor koji su imali s privatnim davateljem usluga raskinut te su me dopisom obavijestili da pokušamo pronaći nekoga novog s kime bi Ministarstvo sklopilo ugovor, obavio sam konzultacije s Udrugom ugostitelja i obrtnika u ugostiteljstvu, a oni su me pisanim putem obavijestili da je nažalost cijena preniska da bi se članovi njihove udruge mogli aktivnije uključiti. Imam i par prijedloga kako riješiti problem, ali prije svega bih se na sastanku, koji ovaj tjedan imam u Ministarstvu, htio iskomunicirati konačno rješenje do izgradnje Studentskog doma. Ali, radi se na tome i danas sam sigurniji da ćemo riješiti problem, nego što sam bio kad me je Ministarstvo obavijestilo, ističe Potrebica.
Otkrio je i kad bi se otprilike mogla znati lokacija gdje će dubrovački studenti između ili poslije predavanja u budućnosti moći utažiti glad.
- Ako ove ideje koje imam naiđu na razumijevanje, vjerujem da ćemo već sljedeći tjedan obavijestiti studente da smo riješili problem. O samim detaljima bi bilo nekorektno govoriti u javnosti dokle s onima koji potpisuju ugovor i s onim tko je nadležan, naše Ministarstvo, ne obavim razgovor. U Dubrovniku je kompletna cijena obroka s PDV-om 23,10 kuna, a od toga student plati 7 kuna. Tako je i u drugim gradovima i kao rezultat te cijene četiri privatnika u četiri hrvatska grada otkazali su ugovor za ovu akademsku godinu. Kad se stavi u kontekst Dubrovnik: skupi najam, skupa radna snaga, namirnice su skuplje jer su troškovi prijevoza skuplji nego u ostatku Hrvatske onda zaista dolazite do situacije da je skoro nemoguće raditi studentsku prehranu. Osim ako netko na neki način osjeti društvenu odgovornost prema studentima i građanima grada pa nam ponudi tu uslugu do 1. travnja dok ne izgradimo dom jer nema ekonomske računice da bi ta cijena mogla bilo koga zadovoljiti, objašnjava ravnatelj dubrovačkog Studentskog centra.
Na horizontu se mogu prepoznati obrisi mogućih rješenja.
- Trebalo bi možda podignuti cijenu jer imate jednu situaciju koja će zasigurno zanimati javnost: u Dubrovniku je u hotelu Gruž i pučka kuhinja gdje naši socijalno ugroženi građani mogu jesti, a cijena obroka je 25 kuna, a obrok ima manje komponenti, sastavnica nego studentski meni. Ima više kategorija, ali socijalno ugroženi građani plaćaju obrok od 10, 15 pa do 25 kuna, zavisi koja je kategorija. Student plaća sedam kuna, a kompletan obrok u Dubrovniku je 23,10 kuna, a u ostatku Hrvatske 22,60 tako da to jednostavno nema računice, uspoređuje Potrebica.
Pored Ministarstva, drugi ključni sugovornici jesu ugostitelji jer o njima konačno ovisi hoće li studenti dobiti mjesto za prehranu. Predsjednik strukovne grupe ugostitelja pri Županijskoj Gospodarskoj komori i predsjednik Udruge ugostitelja Dubrovnik Ante Vlašić komentirao je kako po pitanju Studentske menze razmišljaju njegove kolege.
- Razgovarali smo i za cijenu koju Ministarstvo predlaže to je apsolutno nemoguće. Stvarno ne znam kako je gospodin koji drži „Teatar“ uopće mogao ostati u poslu. Razumijem ga u potpunosti što to ne može više raditi jer je to stvarno nemoguće, kaže Vlašić i daje odgovor na pitanje koja bi eventualna cijena bila prihvatljiva:
- Teško mi je tu govoriti o ikakvoj ekonomskoj isplativosti s obzirom da je vrlo, vrlo mala marža kad idete u takav posao. Jedino vas velika količina može izvući s tim da morate biti jako kvalitetni jer je to jedna vrlo specifična vrsta ugostiteljstva. Mislim da ispod 35 ili 40 kuna jako, jako teško. Pogledajte, imate u gradu lokale koji se bave marendama, nitko od njih ne može dati jedno jelo za tu cijenu, a mi ovdje pričamo o meniju. Jelo ispod 30 kuna jako je teško imati, a da to valja i da ima kvalitetu, naglašava Vlašić.
Na pitanje je li netko od kolega ugostitelja iskazao interes, Vlašić odgovara:
- Nažalost, oni s kojima sam razgovarao rekli su ne. Prvo, trebate imate poprilično velik ugostiteljski objekt za tako nešto, to je malo problematično. To bi bio ugostiteljski objekt koji može imati kapacitet do oko 100, 150 sjedećih mjesta, mora imati specifičnu kuhinju pošto kuhinja u kojoj se radi takva vrsta hrane mora imati posebne strojeve. Možete raditi na klasičan način, ali vam onda treba puno više radne snage. U većini restorana u Dubrovniku tih posebnih uvjeta nema, kazuje Vlašić.
A što ako se poveća cijena obroka?
- S nijednim ugostiteljem se nije razgovaralo s većom cijenom, a ako bi se cijena povećala možda bi bilo interesa. Pogotovo sada dolazi jedno zatišje u sezoni. Ako se tako nešto podijeli na dva ili tri restorana s različitom vrstom ponuđene hrane, možda bi bilo interesa. S cijenom od 23,10 kune s PDV-om to je apsolutno nemoguće, jasan je Vlašić.
Konačno, treba se nadati da će akteri ove priče naći rješenje kako studentima već na početku akademske godine ne bi pokvarili apetit.