- Siguran sam da se pola familija u Dubrovniku ne stigne ovako kvalitetno hraniti. Ljudi od svakodnevnih obveza jednostavno sve manje stižu kuhati, a zaboravljaju da je hrana pola zdravlja – govori nam Vide Raič, direktor Hotela Gruž u čijem sklopu više od četvrt stoljeća djeluje ovaj oblik organizirane prehrane. Je li se broj ‘posjetitelja’ ove godine povećao zbog pandemije, pitamo domaćina dok u pratnji glavne kuharice Marije Prkačin obilazimo kuhinju u kojoj se upravo dovršava ručak na bazi mesa peradi.
- Mnogi novinari iz svih dijelova Hrvatske su me zvali s istim pitanjem, kriza i nezaposlenost svih pogađaju, no dubrovačku pučku kuhinju zasad zaobilaze. Vjerovali ili ne, broj korisnika nam se čak i smanjio za 12, tako da ih s popisa Centra za socijalnu skrb sada imamo 156. Neki su jednostavno izgubili pravo za kuhinju, neki su se odjavili...no, zima je duga, ne znači da će tako i ostati. U turističkom Dubrovniku nema posla, sigurno će brojevi opet rasti – predviđa direktor Raič i otkriva kako se u Gružu hrane samci, ali i cijele obitelji.
Chefica Marija osmišljava jelovnik, mora biti raznovrstan, katkad i dijetalan za kategorije koje iz zdravstvenih razloga moraju paziti na ishranu. Dostavu do kuća korisnika Pučka kuhinja ne radi ni kad nema Covida, niti je za to licencirana. Ljudi dođu preuzeti porciju u kuhinjski restorančić i odnesu je u tećici doma. Samci uglavnom konzumiraju obrok na licu mjesta, za jednim od četiriju stolova, poštujući epidemiološke mjere i socijalni razmak.
Tek kad jedan korisnik izađe, dolazi drugi i tako redom do 14 i dulje, dok traje raspodjela. A kvaliteta namirnica i pekarskih proizvoda predmet je najstrože kontrole:
- Artikle nabavljamo iz Metroa, Velproa, PIK-a, Podravke...ni slučajno ne uzimamo meso iz donacija, sve što uzimamo mora imati provjereno podrijetlo. Jedine donacije u hrani koje primamo su naranče i jabuke. Ovog tjedna donirali su nam ih iz Ženskog đačkog doma – otkriva Vide Raič, sretan što nitko od osoblja od početka epidemije do dana današnjeg nije obolio od aktualnog virusa niti bio pozitivan na koronu:
- Imali smo sreće dosad, no unatoč tome jako pazimo na prevenciju. Podijelili smo se u dvije smjene koje se izmjenjuju u tjednom ritmu, tako da bi i u slučaju zaraze imao tko raditi – objašnjava naš sugovornik. Šefica kuhinje u međuvremenu dogovara riblje porcije za Badnjak. Pedesetak dnevnih ‘slijedova’ ide štićenicima Doma umirovljenika kod stare bolnice.
Zahvaljujući donaciji Zaklade Blaga djela, za tamošnje stanare svakodnevno je osiguran kuhani obrok koji caddyima na odredište prevoze zaposlenice Doma Gracijela Brković i Mladenka Jozić. Vrijedne ‘dostavljačice’ redovito dolaze do hranu, voćke i deserte, negdje oko 10 ujutro, kako bi obroci bili posluženi na odredištu o podnevnoj uri za objed.
Glavna kuharica Marija najavljuje kako je za Badnji dan bio bakalar na bijelo i na crveno, no ako nekome od korisnika to nije po volji ili zbog zdravstvenog kartona ne može jesti nordijsku sušenu ribu, mogao je dogovoriti i alternativni riblji menu koji će dežurni Marijin asistent, kuhar Mato Matijašević, kako i obično, pomoći utovariti u caddy.
U dubrovačkoj Pučkoj kuhinji dnevni raspored nema nepoznanica. Bio blagdan, praznik ili radni dan, glada nema, a kašnjenje u pripremi i serviranju – ne postoji. Svi će dobiti zalogaj, po ukusu i onih najizbirljivijih. Topao, na vrijeme i od srca, jamči to svim korisnicima neumorna ‘posada’ iz uličice kraj Hotela Petka. Uz već spomenute Mariju Prkačin i Mata Matijaševića, mesne, riblje i povrtne specijalitete kuhaju i dijele još i kolege Fahrija Šišić, Ivo Babić i pred zasluženom mirovinom radno itekako aktivna Džemila Čustović.
Za kuhare i poslužitelje svi su korisnici jednaki, na poneku primjedbu i grintanje odavno su navikli i ne uzimaju ih za zlo. Jer uvijek treba imati na umu da ‘gosti’ kod njih ne dolaze radi glaumura, već iz puke potrebe. Svaki od njih ima svoju tužnu priču, razlikuju se tek po načinu kako se s njom nose. Neki se srame, neki mrgode, neki su uznositi, a neki uzimaju sve zdravo za gotovo, no svi su suglasni da u jedinoj otvorenoj gradskoj ‘kantini’ imaju odakle dobro zameziti.