Tradicionalno, i ove je godine kao dio Feste sv.Vlaha na platou ispred Lazareta otvoren sajam tradicijskih i domaćih proizvoda koji je privukao brojne proizvođače i trgovce iz skoro cijele Hrvatske. Sajam smo posjetili kratko po otvorenju te stoga nismo zatekli previše kupaca koji će ga, kako je to već uobičajeno, u većem broju pohoditi tek nakon radnog vremena. Trgovci ih posebno očekuju tijekom vikenda te sve do nedjelje, do kad je sajam i otvoren. I ove je godine najviše proizvođača stiglo iz sjeverozapadne Hrvatske te Dalmacije, a iz razgovora s njima smo doznali ne samo što nude, nego i što naši sugrađani od njih najviše traže.
Dražen Pošpaić je obrtnik iz okolice Varaždina i dovezao je pun kamion drvene i pletene galanterije te kovanih proizvoda. Kaže nam da je treća generacija obrta i da je u proizvodnju uključena cijela obitelj ali da nisu svi stigli:- Na sajmu povodom Festu sv.Vlaha sam 28.put i mogu reći da se prodaje od svega pomalo jer Dubrovčani tu nađu uvijek nešto i za sebe iz našeg asortimana kovanih tava i pribora za peke i roštilje, ali se posebno traže orahove daske za posluživanje te alat za vrt i škamlice (stoličice) od oraha, hrasta ili bukve.
Supružnici Katarina i Mladen Marković došli su iz Kutine s paletom ljekobilja, čajeva, melema, tinktura i domaćeg meda svih vrsta:- To je sve iz Moslavine a uz cvjetni te med od lipe i bagrema, nudimo i nešto gorči šumski med. Dubrovčani najviše traže biljne kombinacije čajeva koji pomažu kod bolesti želudca, bubrega, dišnih organa i prostate. Traže se i melemi protiv upala i za masažu. Kupci nam kažu da su cijene od 10-16 €/kg meda pristojne.
Sirar Gianfranco Crepaldi je iz Pule, a na jug Hrvatske dolazi više puta godišnje, a sajam nikad ne propušta:- Donio sam originalni parmigiano reggiano i pecorino sir te crvenu, crnu i carnaroli rižu za rižote. Parmigano je odležao tri godine i najviše ga traže ovdašnji ugostitelji. Sve je talijansko i vjerujem da ću se vratiti bez ijednog sira- priča uz prepoznatljivi istrijanski naglasak.
Nedaleko njega je štand Ivančice Milovec, Neretvanke iz Metkovića koja dugo živi u Varaždinu. Došla je sa suprugom koji joj velikodušno prepušta kaže što ima za naš portal:-Došli smo s raznim konditorskim proizvodima, sokićima i lizalicama, a frutule samo što nismo počeli peći. Od 1997. ne propuštamo sajam i festu sv.Vlaha i štand je mijenjao lokacije kao i sajam. Krenuli smo u Laaretima i opet smo tu. Obrt imamo već 30 godina i čini se da ćemo ovdje i završiti. Iako to mnogi misle, ne dolaze nam najviše djeca! Krenuli smo nakon rata i tad su dolazila djeca. To su sad odrasli ljudi: naučili su na naše bombone i slatkiše koje sad kupuju svojoj djeci i unucima.
S domaćim sirevima iz Lokve Rogoznice stigao je Mladen Jukić i kaže: Ovdje najviše traže malo jače i pikantnije sireve. Kupcima nije bitna cijena nego kvaliteta. Vidi se da znaju što je kvaliteta a nakon oca koji je dolazio od 1997. ja sam nakon smjene generacija počeo 2017. i uvijek ću doći.
Uz njega je Tino Žigo iz Lučana kod Sinja. Dovezao je svoje suhomesnate proizvode, a za kaštradinu se odmah stvorio red.”Planula” je a on priča:- Nastavljam obiteljsku tradiciju dugu desetljećima. Mlad sam i nisam oženjen, ali ne znam hoće li je nastaviti i moje dijete jer se u ovo puno ulaže i radi, a novca je malo i svi bježe od ovog. Već sam desetak godina tu i nema straha hoću li prodati jer imam kvalitetu i sve se traži.
Za susjednim štandom je umirovljenik, Slavonac Josip Milković koji već tri godine živi u našem gradu. Supruga radi u trgovini, a on kupuje usoljene sređele i kapare:-Volim sve delicije jer sam i ja imao veliki OPG, ali me je uništio uvozni loby, kao i mnoge u Slavoniji- priča a vlasnik štanda Živko Dražin iz Kaštel Kambelovca dodaje:
-Tu su drevne dalmatinske delicije od kojih ovdje najviše traže srđele, a manje filete. Imam i sve spremljeno za crni rižot- treba samo skuhati rižu. To je moj patentirani proizvod, a traže se i kapare, motar, paprike punjene inćunima, tuna, dimljene dagnje, hobotnica, dimljene i marinirane kozice... Nadam se da zbog nove EU-sanitarne odredbe neće stati proizvodnja od koje živimo. Inače: ribam od malih nogu i što bih drugo radio osim ovog?
Iz Varaždina je s asortimanom rublja došla Marina Bukal:- Ovdje najviše prodamo gaćica, potkošulja i piđama. Nekima je skupo, drugima je cijena primjerena. Ipak, širom Hrvatske se više ne kupuje kao nekad na ovim štandovima jer ljudi nemaju novca a više je i trgovačkih centara. Troškovi su jako veliki jer iz Varaždina treba doći do krajnjeg juga, platiti smještaj, placarinu i prehranu, ali trudimo se i ovdje volimo doći jer je sunčano, ugodno i toplo, znamo već ljude i volim se već 18 godina. Nikad nisam propustila Festu i tu smo sve do nedjelje.
Među prvim sugrađanima koje susrećemo na sajmu je i bivši branitelj Boško Butigan. Kasže da je prošetao da pogleda sajam:- Svake je godine isto, mislim da je ranije čak bilo i bolje, ali su cijene skoro iste i skupe za prosječnog građanina. Osobno me najviše zanimaju gradele i kovani alat te sirevi i suhomesnata ponuda i svakako ću pogledati te proizvode.
