StoryEditorOCM
DubrovnikRIBARI IZ PORTA

U Gružu je riba skuplja, a mi je u Gradu prodajemo čeljadi koju znamo. Niti možemo niti želimo stavit višu cijenu

Piše Kristina Filičić
28. siječnja 2022. - 20:56
Kad gledaš ribu, treba imat bistre oči i znaš da je freška, ako su joj upale onda je bila na Sjevernom polu - savjetuje OrsatTonći Plazibat/cropix

Bilo je miješano, mola, kubava, lokarada... kaže nam dubrovački ribar Orsat Bonić zvani Orso o svom današnjem ulovu. U điru smo ga zatekli na zelenoj placi podno Gundulića. Pred njim na kariću tri kašete. Prazne. Ostala tek pokoja bukva.

- Tek sam došo, niti uru vremena. Stampedo, pa odjednom stalo. Valjda ću i ovo malo prodat – kaže nam Orso. Pola kila bukava brzo je pošlo, a zainteresiranih za frešku ribu još je ostalo. Kolega upravo čisti mreže, bit će još kašeta, utješno će. Dok kupci čekaju, Orso s nama krati vrijeme pričom. Doznajemo kako je na moru skoro svaki dan, ali utorak za srijedu i četvrtak za petak su mu konstanta. U cjeniku te kontante nema. Orso diktira cijenu po debljini takujina kupca. Pa kilo bukava bude 15, a nekad i 30 kuna. Nitko mu nikad nije zamjerio na tome, kaže nam. Vjerujemo, jer smanjiti cijenu upola onome tko živi od hrvatske mirovine, za pohvalu je.

image
Danas je bilo malo bukava, mola, lokardi - kaže Orsat Bonić
Kristina Filičić

- Nisam ja za prodavat', rađe mi je potezat' mreže, vadit' ribu. Prodavanje mi je najgore što može bit – iskreno će. 'Sad je vrijeme od zimske bukve, sad je u butargu, u sjemenu', kaže Orso pa nabraja i ostale vrste koje 'grizu' ovih dana: moli, tovari, nekad i plava riba lokarda, vrnuti...

Kad nije na placi, karićem ribu 'prošeta' po gradskim ulicama.

- Idem, kako trubaduri kažu, ulicama moga Grada. Iz ulica bude 'donesi Orsate' i proda se. Onda napamet važem, moje dvije šape - kilo. Znaju doma kontrolirat pa mi dođu i čude se kako sam pogodio s rukama. Ne vjeruju kako mi ne treba vaga – kroz osmijeh će ribar koji i sebi nekad ostavi plodove mora iako je 'više od mesa, ali poželi i ribe'. Uz more je otkad se rodio, riba cijeli život.

- Rođen sam na Lokrumu, nono i pranono su bili lugari na otoku. Na skalici na Lokrumu sam rođen jer se nije stiglo do Grada, a barka je bila na vesla. U moru su me oprali, nije bilo vode, nego u more čim sam se rodio. Kako neću bit povezan s morem cijeli život – znakovito će Dubrovčanin.

Kuća mu je kaže nakrcana mrežama.

- Pa me pitaju 'Orso, jesi li počeo to više arbavat', rat će'. Plest' i krpit' mreže nije jednostavno, ali naučiš. Meni više nije problem, nekima jest pa dođu u mene pitat savjet. Pa ja u šali kažem 'a pagare, hoćemo li se što dogovorit'.

Ima i savjet jer 'dosta je preprodavača koji stavljaju ribu u frižider'.

- Ja moram odma' prodat ili podijelit', ali stavit' je u frižider nikako. Ne ide mi u glavu ribu držat' u ledu. Kad gledaš ribu, treba imat bistre oči i znaš da je freška, ako su joj upale onda je bila na Sjevernom polu.

image
Bilo je miješano, mola, kubava, lokarada... kaže nam dubrovački ribar Orsat Bonić
Tonći Plazibat/cropix

Dubrovački ribar Vlaho Čeović s mora se vratio oko podne, zadovoljan ulovom.

- Uhvatili smo grdobinu, jednu osam kila, drugu manju, škrpine... Danas je Bogu hvala bio dobar dan. Kako je više mreža, išli smo tri dana zaredom na more. Svaki dan pomalo – kaže Vlaho. Ribu uspije prodati iako malo teže jer su restorani zatvorenih vrata.

- Ali frešku ribu ljudi cijene pa nije problem prodat. Doduše sve je na poziv više manje, zazovu oni nas, mi njih. Dosta ljudi pasa ovuda pa kad vidi ribu, možda i nije imo namjeru kupit, ali kupi kad vidi da je to živo, freško.

image
Do Grada je stigla i pokoja škrpina
Kristina Filičić

Grdobine prodaju po 70, sipe 80 kuna.

- U Gružu je riba skuplja ali mi ođe to nekako drugačije gledamo, većinom su to ljudi koje znate, čeljad iz Grada. Niti možemo niti želimo stavit' višu cijenu – iskreno će Vlaho pa dodaje:

- Treba malo pogledat naše ljude, pogotovo u ovo vrijeme. Nije isto kad kupuje ugostitelj ili sugrađanin.

Otkriva nam i kako je grdobina sve manje u mreži.

- Prije kad sam ribo s pokojnim čačom, bilo ih je puno više. Zanimljivo je, pratim na aplikacijama i primijetim čim nema koča u dubini mi uhvatimo grdobine u kraju. Nismo ih uhvatili odavno a sad tri dana zaredom. Za poparu, juhu, baš je zahvalna ta riba i dosta je ljudi voli.

Živjeti od ribanja se može, govori Čeović, ali treba dobro zasukati rukave.

- Ne možeš tu bogatstvo zaradit', treba se naradit' a za to treba volit ovaj poso.

image
Vlaho Čeović po povratku s ribanja
Kristina Filičić

Pitamo ga je li u vremenu korone narastao broj ribara?

- Rekreativno. Dosta ljudi baci koji parango prodaju višak ribe pa zarade sto kuna, ali profesionalaca je isto. Nije to jednostavno, treba kupit' barku, vinač, za krenut pos'o s ribanjem treba novaca.

02. svibanj 2024 04:25