Je li važnija sigurnost i zaštita od potresa ili turisti koji se žale da u apartman ulaze kroz građevinske mreže, mrak, prašinu i galamu? Jer ako kresne potres, a zidovi zgrade nisu obnovljeni i učvršćeni, iznajmljivat će se i prodavati...što ono? Stoji jedno i drugo, ali nije najvažnije.
Najvažniji su dogovor i organizacija. A oni su u ovom slučaju izgleda potpuno izostali. Padaju kamenja, sipi prašina, surgavaju se veći komadi cimenta iz fuga i fasada, nije baš da će vas spasiti kapuljača, pa ni kvalitetnija ombrela, u Antuninsku se ide sa šljemom i spremnošću za trk. I svakako ne da biste sjeli u ‘Škole’ i maznuli sendvič od domaćeg kruha, sira i pršuta, s cimentom među zubima kao dodatnim hrskavim elementom.
Protupotresna zaštita blokova zgrada u zidinama neizbježan je, nužan, glasan i šporak posao, no bez njega se ne može. A upravo takva atmosfera već je mjesecima u gradu, u zadnje u bloku kojeg u Zavodu za obnovu zovu B 48, a koji uključuje ulicu Nalješkovićevu, Antuninsku, Placu i Prijeko.
Ne daj Bože potresa
“Radovi na aseizmičkoj sanaciji bloka zgrada B-48 koji je omeđen ulicama Placa – Nalješkovićeva – Prijeko - Antuninska započeli su 2. studenog 2022. godine. Izvođenjem radova postiže se veća potresna otpornost, te su objekti nakon radova sigurniji za život, rad i korištenje. Samim time su sigurniji i stanovnici, korisnici i prolaznici. Ugovoreni rok završetka radova je 10 mjeseci. Radovi se izvode u dvije faze. Prva faza radova trajala je do 31.ožujka 2023. i obuhvaćala je sjeverne dijelove Nalješkovićeve i Antuninske ulice, te ulicu Prijeko. Planirani završetak radova druge faze koji odnose na južne dijelove Nalješkovićeve i Antuninske ulice, te Placu je 31.svibnja 2023.”
Sezona je počela rano, grad je već pun turista, ljudi su otvorili, stanovnici, ma koliko god vi mislili da ih nema, počeli su uživati u proljeću, kad ono... Bili smo u Antuninskoj i zamislili se kako smo imali toplu, sunčanu zimu, grad prazan kao grad duhova, sve živo zatvoreno, a bez radova. Proljeće, sezonu i otvaranje dočekali su u mrklom tunelu.
Ana Popović Kišur, vlasnica buffeta ‘Škola’ još je u šoku nakon videa koji je snimila neki dan, kad je i doznala da će se radovi produljiti do 1. lipnja.
-Jučer su po ljudima, prolaznicima, domaćima i strancima padala kamenja, prašina, vikala sam da zaustave kopanje dok ljudi prolaze, dok je nadzornik stajao sa strane i šutio. ‘Škola’ ne može raditi. Zatvorili su nas skelom, mrežom, šutom i prašinom, a ovaj donji dio ulice na Stradunu nije bio predviđen za radove. Taj je potpis od gradonačelnika stigao naknadno, jer su to od njega tražili iz Zavoda za obnovu. I onda su stavili i tu skelu i sad čujemo da će radovi trajati do 1. lipnja! Nitko nas nije obavijestio ni o čemu, ni Grad, ni Zavod ni itko drugi. Ja sam onemogućena u radu, i da sam znala da će biti ovako, ne bih imala troje zaposlenih ljudi. Zbog nemogućnosti poslovanja nemamo nikakvu odštetu, rekli su nam eto, ne morate plaćati javnu površinu. Pa javnu površinu u ulici za par stolova plaćam tisuću kuna, a to mogu financirati i od svojih novaca, ali uplatnice mi i dalje dolaze, imam samo usmeno obećanje. Kompletan posao stoji jer NE MOGU raditi u ovim uvjetima, plaće i davanja idu, posla nema i u ovim uvjetima ga ne može ni biti, a to mi nitko neće nadoknaditi. Zašto se nije razgovaralo, dogovorilo i odradilo sve ranije? Znaju li oni da je sezona počela? Ovo više nije ni predsezona, jer je Grad pun, a završetak radova bit će u srcu sezone, usred ljeta! Podnijeli bi još nekako da je sve gotovo do 1. svibnja, ali ovo je već previše.” - kaže Ana i pita se s kime su se to oni dogovarali kad nisu s vlasnicima prostora?
“Svi vlasnici prostora u bloku zgrada B-48 su obavještavani u više navrata o planiranim aktivnostima Zavoda za obnovu, te do sada službeno nismo dobili pritužbe građana na izvođenje radova.” - kažu iz Zavoda za obnovu. No demantiraju ih i drugi vlasnici poslovnih i stambenih prostora iz Antuninske. Nitko od njih veze nije imao o produljenju rokova, svi su nešto načuli, jedan od drugoga, službeno nisu dobili ni slova.
Mogli su nam barem javiti...
Wade Goddard, vlasnik galerije War Photo otvorio je galeriju jer su je čuo da će sve biti gotovo do kraja ožujka.
- Najgore je mojoj spremačici koja prvo pola sata čisti da bi otvorila uopće vrata, a onda se to čišćenje nastavlja cijeli božji dan. Ni mene nitko nije obavijestio koliko će trajati radovi i kako će se sve odvijati. Zadnje najave koje sam slučajno čuo su bile da će sve biti gotovo do kraja ožujka, zato sam u oglašavanje i stavio otvorenje 1. travnja, pa sam morao otvoriti. A sad kažu da će do 1. lipnja, i još uvijek mi se nitko nije obratio u vezi toga. Tek smo stali na noge nakon pandemije, jedva smo se održali na životu, lani je sezona počela kasno i sad ovo. Moja je galerija mjesto gdje čovjek mora biti u miru, tišini, da može slušati, čitati sve što ga zanima, to je i mjesto svojevrsnog pijeteta, a mi u ulici od galame ne možemo čuti vlastite misli. I koje god izgovore ponudili, da dugo traje odabir izvođača, rad na projektu, sve to samo su glupi izgovori i jednostavno očajna organizacija. Sve ovo moglo se odraditi drugačije, u drugom dijelu godine i u dogovoru s ljudima koji ovdje žive i rade. Vrlo jednostavno. Gledam sad rade na Pilama. I to se moglo odraditi ranije, zar ne?” Na pitanje hoće li se i službeno žaliti, možda uzeti odvjetnika, Wade odgovara:
- Ne. Jer to neće imati nikakvog učinka, potrošit ću živce, vrijeme i novac. Znam gdje živim.”
Iz Zavoda navode kako je ovo druga faza projekta obnove koja neće završiti prije 1. lipnja, čega se svi u Antuninskoj i pribojavaju.
- Trenutno se izvode radovi injektiranja kamenih nosivih zidova, čišćenje fuga i otucanje postojeće žbuke sa pročelja zgrada. Nakon toga slijede radovi bušenja nosivih zidova za potrebe ugradnje čeličnih natega. Predviđeno je okvirno tri tjedna da se završi s radovima koji uzrokuju buku i prašinu te time smetaju građanima i korisnicima prostora. Nakon 1.lipnja 2023. nisu planirani radovi na predmetnom bloku, osim da se u slučaju nedostatka vremena ne uspiju odraditi svi ugovoreni radovi, te bi se s istima nastavilo u jesenskom periodu, ali bi se isti odnosili samo na prizemlje bloka zgrada.”
Radovi-vjesnici sezone
Jelena Pače Sentović, vlasnica galerije već je upozoraval i čak i dobila reakciju, ali na kratko.
- Ja se prva bojim jako potresa i znam da se ovo mora napraviti, bez daljnjega, ali zar to nije moglo u dogovoru i dok je grad skoro cijeli zatvoren i pust? Od prašine, galame i smeća zaista se ne može raditi ni živjeti. Nedavno sam već reagirala i stvarno su se ispričali zbog situacije, obećali popraviti i jesu. Na dva dana. A onda opet po starome... Nemam ništa protiv Grada, Zavoda, izvođača, ali zašto ne smijemo kritizirati stvari koje jesu za kritiku? Od straha da ti ne pljusne kamen na glavu ne bi smio prolaziti, a da ne govorim da u moju galeriju nitko neće kroz ovaj tunel ni lud. Mi nemamo debele sakete na skelama poput Nalješkovićeve, gdje se kako - tako može raditi i prolaziti bez straha kamenja i prašine. Rokovi su veliki problem, osim galame, prašine, tornjanja i šuta, zašto je sve produljeno do 1.6.? Sve se to moglo drugačije. Zima nam je lijepo vrijeme svake godine. A oni krenu u proljeće, skupa s turistima! Onemogućeni smo raditi, kome to nije jasno? Možda ja u tih mjesec dana i neću prodati ništa, a možda i bi, tko mi to može garantirati? Svi oni i mi živimo od grada u zidinama, ne od Lapada, ne od Gruža, ne od ne znam kojeg dijela Grada. Svima je to jasno, samo ih nije previše briga.”
Marija Giron, živi na adresi Antuninska 5. Cijeli je život tu i kaže kako razumije da se radovi moraju odraditi, no da trenutno u ulici vlada ludilo od kojeg se ne može ni disati ni spavati, a cementna prašina joj je stalni pratitelj u kući.
- Ispod prozora mi je naslagano 50 vreća šuta, s drugim prozorima i vratima mi je isto tako. Drvena vrata su mi uništena, jer znate, ovo nije počelo sad, nego u studenome prošle godine. Ulica je, osim opasna i puna prašine, šuta, kojekakvih materijala i alata, puna i smeća kojeg ostavljaju za sobom, ne čiste za sobom, tu su boce, plastika, saketi,... Kroz ulicu se možeš jedino polomiti i šporkati, totalni je nered i velika buka i sad čujem od stanara da će to trajati do 1. lipnja. Ne znam, ali znam da će biti nemoguće živjeti, ima tu i nekih apartmana u ovom bloku. A kad smo kod blokova, kad već rade u ulici, zašto je odmah ne odrade s obje strane? Nego će mi doći za par godina i reći - e sad ćemo raditi suprotnu stranu ulice, pa će opet biti sve ispočetka!”