- Ogromna je čast, zadovoljstvo i obaveza biti festanjul. Srce mi je puno – kaže Toni Cvjetković, ovogodišnji festanjul iz redova obrtnika. Koliko mu to znači teško je riječima opisati. Montura je spremna, proglasi se nose po Dubrovačkoj biskupiji, puno je posla oko pripreme parčeve feste, 1050. po redu, ali 'kad nešto radiš srcem i od srca ništa nije teško'.
- Prvi osjećaj je bio nevjerica. Kad me je moj mentor nazvao da sam festanjul, jedno 10 sekundi jednostavno ne možeš ništa reći. Onda preneseš svojima doma i još ti nije jasno, ali znaš da je fantastično. Kad prođe sve oko feste, valjda ću postati svijestan svega – iskreno će gospar Toni pa dodaje kako su supruga Lucija i djeca Antonijo i Lucijana ponosni i sretni. Posebno zahvaljuje mentoru koji ga je predložio za festanjula, kapetanu Nenu Zelenu, kojemu je ta čast pripala 2018. godine.
Posebna veza
Gospar Toni naglašava kako nije jednostavno postati festanjul, puno stavki treba zadovoljiti. Moraju te prepoznati kao časnog i obiteljskog čovjeka što ovu titulu čini posebno vrijednom, a ponajviše jer dolazi od crkve i vjere.
- Ovo priznanje je za cijeli život, ipak te netko prepoznao u toliko godina, nečim si zaslužio biti festanjul. Ovo je na vjerskoj bazi pa je to dodatni poticaj i ponos. Pjevač sam u crkvenom zboru sv. Križa, što treba pomognem u crkvi, ispuni mi srce kad nešto učinim dobro i kad znam da sam napravio nešto dobro – kaže parčev festanjul.
Na proslavama svečevog blagdana sudjeluje od malih nogu. Priča nam kako je na feste išao s roditeljima, uvijek za šipanskim barjakom.
- Bio sam malen, ali opet čuo si trombunjere, limenu glazbu... sve to u osobi stvara jednu posebnu vezu, a kako odrastaš shvaćaš što je i koliko je velika Festa sv. Vlaha. I danas, evo me festanjul! Jedino mi je žao što moj otac ovo nije doživio – sa sjetom će ovogodišnji festanjul.
Jednom festanjul, uvijek festanjul
Godinama je na svečev blagdan u Gradu pa iako je svaka festa jednako posebna i svečana, primjećuje razliku:
- Za prijašnjih festa sve funjeste su na Stradunu bile otvorene, ljudi bi stali i gledali procesiju. Poseban ugođaj je to bio. Danas su funjestre zatvorene, a takvo je vrijeme. Ali festa je festa. U svijetu takva nigdje ne postoji. Jedan je sv. Vlaho – kaže gospar Toni kojem će ime ostati upisano u povijest feste jer ne kaže se uzalud 'jednom festanjul, uvijek festanjul'.
- Svake godine opet dolaziš na festu u monturi od festanjula, i svaki put je iznova ogromna čast, ogromna svečanost. Svaku godinu nakon feste i procesije doma dolaze ljudi iz Konavala, Primorja, s otoka. Imamo zajednički ručak, malo se i zapjeva. Svake godine smo zajedno taj dan i slavimo festu. Fantastično – s osmijehom na licu govori Toni Cvjetković, inače zaposlen u HEP-u pa dodaje kako u firmi imaju razumijevanja za obveze jednog festanjula.
- Hvala im na tome. A mislim da do sada nitko od HEP-ovaca nije bio festanjul – ponosno će ovogodišnji festanjul iz redova obrtnika koji je još samo poželio da sveti starac učini lijepo vrijeme na jubilarnoj 1050. Festi sv. Vlaha.