StoryEditorOCM
DubrovnikPOVEZUJU IMOTSKI I DUBROVNIK

Tihomir Tiho Vlašić i njegova ekipa iz stolarije Masiv ‘Luka’ radišan su tim: ‘Od ispovjedaonica preko namještaja do persijana, što god čovjek zamisli, mi možemo napraviti!‘

Piše Bruno Lucić
30. studenog 2023. - 07:34

Imotski i Dubrovnik postali su gradovi prijatelji, a povezanosti ova dva grada sigurno pridonosi stolar i vlasnik stolarije Masiv ‘Luka’ Tihomir Tiho Vlašić. Stolarsko umijeće i vještine stekao je dugogodišnjim radom u Njemačkoj nakon čega je odlučio kupiti strojeve, napraviti svoju radionicu i krenuti u vlastiti posao prije točno 20 godina. Kako sam ističe, naučio je raditi po ‘njemačkom sistemu’. Godine 2008. izgorjela mu je radionica pa je nabavio nove strojeve, a sad je radionicu osuvremenio s novom, trećom ‘turom’ opreme. Njegov sin Luka koji redovito pomaže na terenu bavi se ‘četvrtom’ generacijom strojeva.

Bogato iskustvo rada

- Planiramo napraviti još jednu posebnu radionicu za izradu modernog namještaja. Riječ je o vrlo preciznim strojevima i time će se uglavnom baviti Luka, najavljuje Tiho.

image

Gazda Tiho naučio je raditi po ‘njemačkom sistemu’

Božo Radić/Cropix
image
Privatni album

Radno vrijeme je obično od 8 do 17,30 sati, vikendima i praznicima ne rade. U Tihovom timu je oko pet do šest radnika, a među njima je upravo Tihov sin Luka koji najviše voli raditi radove montaže i na CNC-strojevima. Odlično se snalazi na strojevima, a to mu olakšava znanje stečeno u srednjoj elektrotehničkoj školi. Nije mu teško ni na terenu, a u poslu je jako brz. Luka je takoreći od 12 godine u poslu i zadovoljan je.

Iako je baziran u Imotskom, sa svojom ekipom redovito dolazi na krajnji hrvatski jug i prema vlastitim riječima ‘pokriva’ Korčulu, Pelješac i cijelo dubrovačko područje do Prevlake. Prije je radio i drugim krajevima Lijepe naše, poput Splita, Brača, Zagreba, ali se sad posvetio najjužnijoj županiji ili kako sam u šali kaže – ‘Dubrovačkoj Republici‘.

- Nema što nisam radio, križeve, klupe, namještaj, oltare, kore, skale, ambone, prozore i vrata za samostane, recimo u crkvi sv. Vlaha sam radio klupe i namještaj, radio sam u korčulanskoj Katedrali, u samostanu na Badiji, u crkvi na Dančama i u Gospinom polju... Tko zna koliko sam samo ispovjedaonica izradio! Radimo sve i imamo bogato iskustvo rada u Gradu. Što god čovjek zamisli, mi možemo napraviti. Na primjer, persijane, vrata ili prozore, njih uvijek radimo, govori Tiho.

image

Luka je u poslu takoreći od 12 godine

Božo Radić/Cropix

Zanimljivo, na pitanje je li se i ispovjedio u vlastitoj ispovjedaonici, Tiho govori kako jest! Otkriva stolar kako je najviše traženi sibirski ariš i iroko, afričko drvo koje puno toga može podnijeti. Naravno, za persijane koristi sibirski ariš.

Dok većina Hrvata bježi u Njemačku za boljim životom, Nijemac Steve Krause iz Leipziga zamijenio je domovinu imotskim krajem gdje živi, a dolazi redovito raditi u Dubrovnik. Profesionalni je stolar koji je radeći u Hrvatskoj, još puno toga naučio, a priviknuo se i na hrvatski mentalitet. Uz dosta vježbe, i jezik mu sve bolje napreduje.

Već 15 godina, uključujući i dvije godine prakse, u stolarskom timu radi i Tomo Pojatina koji baš sve voli raditi i postavljati - od sobnih vrata do persijana, ništa mu nije problem.

image

Nijemac Steve se odlično snalazi s hrvatskim jezikom

Božo Radić/Cropix

- Najprije kod vrata uzmemo dimenzije, visinu, širinu, prilagodimo se željama klijenta... Luka vrata obično nacrta putem posebnog programa, a ja to radim po starinski – olovkom po papiru! (smijeh) Vrata se izrade ugrubo, slijedi falcanje i bušenje brava i brušenje. Nakon toga se stavlja temelj za suho brušenje, potom slijedi lakiranje a onda opet bušenje sa spužvama. Nakon toga se vrata dobro obrišu i opet lakiraju i onda se suše oko pet, šest sati i na kraju su glatka kao staklo. Potom se navijaju britvele, stavljaju se brave, dihtunzi, pakiramo robu i vozimo je gdje treba i uz alat je postavimo. Ljudi ne mogu vjerovati kako brzo postavljamo vrata, ali mnogi zaboravljaju da smo imali puno posla kod kuće! (smijeh)

image

Radionica u Imotskom

Privatni album
image

Radionica u Imotskom

Privatni album

A, koliko traju vrata?

- Dosta vrata sam postavljao po Gradu – vlasnici kažu da će ih obojati, ali ih nitko nije obojao. Ima tako u jednoj ulici u Gradu vrata koje smo postavili prije nekih 16 godina i eno ih – stoje ko nova iako ih nikad nisu obojali. Drvo se mora bojati. Nakon što mi postavimo vrata, bilo bi ih dobro obojati nakon nekih godinu i pol dana jer drvo povuče, ‘popije’ boju. Nakon toga, možete ih obojati nakon pet godina... Isto pravilo vrijedi za persijane! Ljudi sad obično koriste ulje pa premažu persijane ili vrata, ali nije ulje za jelovinu, upozorava meštar.

Svi bi bijelu boju

Član ekipe je i Ante Martić koji stručno i jako brzo postavlja ručke i najbolje brusi. Već pet, šest godina radi u stolariji, a već se navikao dolaziti u dubrovački kraj.

Koliko je persijana, vrata ili prozora Tiho napravio i postavio po Gradu, to ni sam ne zna, a svaki tjedan je sa svojom ekipom u Dubrovniku. Smiješnih scena bude uvijek, ali i divljenja.

image

Ante je pravi majstor za postavljanje ručki

Božo Radić/Cropix
image
Privatni album

- Ljudi se često dive kako mi to brzo napravimo! Međutim, kad me netko zove, naučio sam procijeniti razumije li se osoba u posao ili ne. Naravno, najzanimljivije vizije kako nešto treba izgledati imaju žene jer nešto vide na televiziji ili društvenim mrežama. Recimo, nekad traže klizna vrata tamo gdje ne idu pa ih je teško odgovoriti od tih ideja... Svakako, treba znati procijeniti tko prihvaća savjete, ali uvijek ljudima predlažem bolja rješenja, nekad su ona i skuplja, nekad jeftinija, ali time puno više dobivaju. Naravno, najveći ‘problem’ su boje, nijanse... Trenutno svatko hoće bijelo, bijela vrata na kojima nešto žele napisati, a persijane se traže u ‘prljavo’ bijeloj ili dubrovački zelenoj, kazuje Tiho.

Naišao je na svakakve zahtjeve, ali i na dobre ljude.

- Kod koga god sam radio, svakome se mogu javiti, pružiti mu ruku. Ljudi su ovdje drugačiji, osjeti se utjecaj Dubrovačke Republike. Nikad nisam imao problema na području Dubrovnika, često nas žele voditi u restoran, častiti, govori Tiho koji je zahvalan zbog izljeva gostoprimstva kod mušterija

image

Ekipa iz stolarije Masiv "Luka": Tomo Pojatina, Steve Kraus, Tihomir Vlašić, Luka Vlašić i Ante Martić

Božo Radić/Cropix
image
Božo Radić/Cropix

Najviše voli raditi u radionici, a uvijek točno planira što i kako će napraviti te mu ništa nije teško raditi.

- Kad završimo s poslom u radionici, volim kad idemo montirati. Meni je u radionici odlično... Ozbiljnijih ozljeda dosad nisam imao, a ništa mi nije teško raditi, kod mene to ne postoji, ističe sugovornik.

U kolovozu Tiho i njegova vrijedna ekipa odmaraju, a tijekom cijele godine imaju podjednako posla, drugim riječima, nema predaha. Ako ne rade u samom Dubrovniku, rade oko grada, a odlično surađuju s drugim dubrovačkim marangunima. Tiho i njegova ekipa dostupni su putem emaila (lukastolarija@gmail.com), web-stranice (www.stolarija-masiv-luka.com) i Facebooka (https:/www.facebook.com/lukastolarija).

image

Tomo voli sve raditi, ništa mu nije teško

Božo Radić/Cropix
image
Privatni album

U slobodno vrijeme radi za vlastite potrebe, vazda se nečim ‘zabavlja‘, neprestano su ruke u akciji. Tiho i njegovi kolege već čekaju sljedeći zadatak, sljedeću ugradnju prozora, vrata, izradu namještaja ili skala, kako bi osim drveta iskoristili drugi najvažniji i nepresušni materijal – ljubav prema poslu.

14. veljača 2024 11:46