U prvi razred osnovne škole ove godine nije upisano 137 djece, uglavnom dječaka, s područja Dubrovačko-neretvanske županije. Upis je odgođen za 82 dječaka i 38 djevojčica, za četvero nije odobren prijevremeni upis ili su roditelji sami odustali, dok je za 13 djece s većim teškoćama doneseno rješenje o privremenom oslobađanju od školovanja. Ogroman je to porast u dvadeset godina. Prema podacima županijske uprave, 2001. nije bilo upisano samo 2,7 posto, 2011. godine 3,8 posto, a ove godine čak 10,2 posto djece.
- Osnovni razlog povećanja broja djece kojoj je preporučena odgoda je nespremnost djece za polazak u školu. To je posljedica brojnih čimbenika, među ostalim, drugačije organizacije sustava odgoja i obrazovanja, promjene stavova roditelja te odstupanja u različitim razvojnim područjima kod djece. Integracija djece s teškoćama u razvoju u redovan sustav obrazovanja jednim je dijelom utjecala na povećanje broja djece s teškoćama kojoj se odgađa upis u prvi razred. Dok su se prije djeca s teškoćama češće upisivala na termin u odgovarajuće programe obrazovanja, danas se toj djeci kroz odgodu upisa u prvi razred za jednu godinu i kroz privremeno oslobađanje školovanja daje prilika da što bolje usvoje predškolske vještine neophodne za polazak u prvi razred u redovnom sustavu obrazovanja. Danas je, također, veći broj roditelja djece urednog razvoja koji žele odgoditi upis djece za jednu godinu jer su rođeni pri kraju termina i procjenjuju kako nisu spremni za školu. S druge strane, primjećuje se kako je u populaciji djece sve veći udio djece s odstupanjima i teškoćama jezično-govornog, socioemocionalnog i grafomotoričkog razvoja – kaže dr. Mirna Benić, specijalist školske i adolescentne medicine u Zavodu za javno zdravstvo DNŽ.
Siromašan rječnik
Među djecom kojoj je ove godine odgođen upis u prvi razred, 10 posto je s dijagnozom poremećaja iz spektra autizma, 13 posto kandidata je imalo veće ili višestruke teškoće, dok je škola za 23 posto djece odgođena zbog ostalih blažih teškoća ili nedovoljne zrelosti. Uspoređujući odstupanja u razvoju kao razloge odgode upisa, na prvom mjestu s udjelom od 54 posto se nalaze teškoće jezično-govornog razvoja.
- Uz neke uzroke na koje ne možemo puno utjecati, tu su i uzroci koji leže u posve drugačijoj stimulaciji ranog razvoja kod djece u odnosu na generacije koje su odrastale u vremenu u kojem digitalizacija nije toliko oblikovala svakodnevni život djece i roditelja. Ovo je problem kojem bismo kao društvo trebali posvetiti puno veću pažnju i pronaći nove načine preventivnog djelovanja – kaže dr. Benić.
Andrea Džakula, logopetkinja u OŠ Marina Držića, kaže kako se stručna služba često tijekom upisa susreće s djecom sa siromašno razvijenim rječnikom, nemogućnošću izražavanja svojih misli, teškoćama u slaganju rečenice pravilnim redoslijedom i lošije razvijenom grafomotorikom. Također, velik broj djece pokazuje emocionalne i socijalne nezrelosti.
- Postoje studije i smjernice na svjetskoj razini koje upozoravaju na teškoće koje se javljaju na području komunikacije, jezika i govora, a sve zbog vremena koje dijete provede ispred ekrana. Da se razumijemo, nisu samo djeca ta koja provode vrijeme pred ekranima. Promotrimo sebe u jednom danu i pokušajmo bilježiti vrijeme koje provedemo na bilo kojoj vrsti elektroničkog uređaja. Možda ćemo se iznenaditi vremenom koje sami provedemo, ne komunicirajući s okolinom. Što onda možemo očekivati od djece koja o svijetu oko sebe uče od nas – pita Džakula.
Presudna godina
Test spremnosti za školu se nije mijenjao godinama, kažu sugovornice. U Hrvatskoj postoji standardizirani mjerni instrument za procjenu je li dijete ovladalo vještinama potrebnim za početak učenja čitanja i pisanja, a provode ga logopedi. Džakula ističe kako većina gradskih škola nema logopeda, pa se djeca šalju na procjene u bolnicu ili u privatne kabinete. Što bi savjetovala roditeljima?
- Savjeti? Mislim da ih nekad i previše i olako dijelimo. Nekako su postali “univerzalni”. Mnoštvo ih pronalazimo i na internetu. Najbitnije je prepoznati svoje dijete kao maleno biće koje najviše može naučiti od nas samih. Biti roditelj u današnjim vremenima, kad smo okruženi mnoštvom informacija, uopće nije lagano. Sigurnost da je voljeno i prihvaćeno nekako se isprepliću s ovim komunikacijskim i jezično govornim razvojem. Roditelj je prvi koji može prepoznati ako nešto nije u redu s djetetom i tada svakako preporučujem tražiti pomoć stručnjaka. A kada pronađe tu pomoć, onda dobro slušati savjete i primjenjivati ih kod kuće, jer možete imati pomoć i savjete mnoštva stručnjaka, ali ako ih kao roditelj ne primjenjujte, onda smo možda i “promašili” smisao one jedne godine, koja je sigurno bila od presudne važnosti – kaže logopetkinja.
U radu sa školarcima uočava kako je u posljednje vrijeme najviše prepoznata disleksija, kako se djeca “bore” s učenjem i ovladavanjem vještine čitanja, a nakon toga tu su i problemi s disgrafijom, učenici s govornim poremećajem kao što su mucanje ili brzopletost, a na kraju i djeca s artikulacijskim poremećajima, odnosno, teškoćama s pravilnim izgovaranjem glasova.