Četvrti dan mjeseca svibnja posvećen je vatrogascima. Dan je to njihova zaštitnika, svetog Florijana, a istovremeno i Dan vatrogastva. Tom se prilikom vatrogasni zapovjednik Dubrovačko-neretvanske županije Stjepan Simović osvrnuo na stanje vatrogastva na krajnjem jugu.
- Vatrogastvo je zahtjevno i sigurno nam u našim intervencijama treba pomoć sv. Florijana da nas čuva. Vatrogastvo postaje sve veći i veći izazov tako da će godine pred nama biti zahtjevne. Često to kažem, ali ljude koje imamo trebamo čuvati, cijeniti jer bez njih nećemo moći naprijed. Kad je riječ o tehnici, kad se okrenemo u zadnjih deset godina, ona je dosta napredovala. Ne smijemo tu posustati, veći su izazovi, klimatske promjene su tu. Imamo novija vozila, vatrogastvo treba ići naprijed, trebamo ići ukorak s vremenom, to neprestano radimo i uspješno odrađujemo. U našoj je Županiji bilo puno izazova, počevši od pristupne ceste prema Pelješkom mostu koji nas je spojio s ostatkom države, ali je donio novi izazov: dobili smo novu postrojbu koju čine većinom naši vatrogasci s Pelješca i iz doline Neretve, dobili smo tunele koje dosad nismo imali, kaže Simović te dodaje:
- Nastavit ćemo se truditi i raditi. Velike su intervencije obilježile naš kraj i moramo se na njih pripremati, a i pripremamo se. Tu je suradnja s glavnim zapovjednikom Hrvatske vatrogasne zajednice, s Hrvatskom vojskom, s posadom kanadera, air tractora, helikoptera... U tom smo segmentu već odradili jednu pripremu za ovu sezonu. Apsolutno bismo voljeli da imamo jedan kanader u Dubrovniku, bila bi velika stvar da bude tu, ali zbog tehničkih razloga to zasad nije moguće. Kroz cijelu godinu se spremamo za sezonu, spremni jesmo, ali veliki požar je veliki izazov u kojem treba ogroman broj ljudi. Kod tih velikih intervencija nikad ne možete reći da ste spremni za sve, ali se trudimo da taj nivo zadržimo. Umreženi smo s Hrvatskom vatrogasnom zajednicom, s drugim županijama, pomažemo jedni drugima, imamo našu mrežu koja funkcionira, napominje Simović.
Prokomentirao je opremljenost vatrogasaca na krajnjem jugu.
- Opremljeni smo dobro, u zadnje vrijeme smo nabavili dosta tehnike, vozila i opreme... Uvijek će negdje nešto nedostajati. Recimo, dobili smo deset novih vozila, ali kad je veliki požar, treba ih 50 jer ne možete sve kuće braniti tako da će uvijek tehnike nedostajati. Međutim, u zadnje vrijeme smo se opremili jako puno – i s vozilima, prije nismo imali ni brodove, sad imamo brod u Slanom, u Dubrovniku, na Mljetu, Korčuli, dva riječna u Neretvi... Preko EU-a smo napravili četiri vatrogasna doma: Osojnik uz pomoć Olge Stoos i Grada Dubrovnika, Kula Norinska, Konavle, Putnikovići... Puno smo toga odradili u ovom posljednjem razdoblju. Na zavidnom smo nivou, kad se pogledaju zadnje godine, vidi se ogroman napredak, uvjerava Simović.
Dotaknuo se županijski vatrogasni zapovjednik i materijalnih prava s obzirom da u Hrvatskoj sve više skupina diže glas i traži povećanje primanja.
- Vatrogastvo isto tako treba povećanje materijalnih prava, svjedoci smo inflacije, sve je poskupjelo pa tako i vatrogasna plaća mora ići gore. Uspio se dogovoriti prvi korak – Pravilnik o koeficijentima je potpisan, sad ide Uredba o dodacima koja je na Vladi. Mislim da ćemo uspjeti to iskoordinirati i da u vatrogastvu neće biti prosvjeda. Nitko to ne voli, ne volim ni ja, ali ako bude trebalo, trebat će... Sindikati se bore, u pregovorima smo, ali zasad sve ide u smjeru da se plaće povećaju i da se financiraju stožeri i dobrovoljna vatrogasna društva, što nam je primarni cilj jer na Korčuli, Pelješcu, Lastovu imamo dobrovoljna vatrogasna društva i to su nam bitne, možda i najvažnije karike u ovom poslu, ističe Simović.
Prokomentirao je odlikovanje Reda hrvatskog trolista koje mu je nedavno uručio predsjednik Zoran Milanović za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku u iznimnim okolnostima u miru.
- Predivan je osjećaj dobiti odlikovanje od predsjednika na Pantovčaku u krugu svih vatrogasaca, ali i u krugu moje obitelji koja je bila sa mnom. Bilo je prekrasno, normalno da mi to puno znači, prije par dana su me zvali da sam predložen i da je moja kandidatura prihvaćena, nisam čak znao ništa tako da me to iznenadilo. Bila je to prekrasna svečanost, čast za mene, a mislim i za našu cijelu Županiju i vatrogastvo. Bila mi je supruga, djeca, kćerka u našoj nošnji, stvarno divan osjećaj, zaključuje Simović na kraju.
