Grupa stanara koja živi u okolici TUP-a poslala je dubrovačkom gradonačelniku Matu Frankoviću i medijima pismo, istina anonimno, u kojem se žale da zbog događanja u bivšoj tvornici ne mogu normalno živjeti u svojim domovima. Pismo prenosimo u cijelosti, a na njjega su odgovorili i iz udruge Tup- urbana četvrt.
- Poštovani gradonačelniče, iznimno nam je drago što se grad Dubrovnik odlučio kupiti TUP, tvornicu uz koju smo navikli živjeti svih ovih desetljeća nekada u skladu, ali ponekad i u neskladu. Drago nam je da Tup neće uzeti privatnik koji bi tko zna što napravio od tog prostora, vjerujemo u grad i najbolje namjere.
Ipak, želimo upozoriti na jednu činjenicu koja nas već duže vrijeme mori. Vrlo često u svim dubrovačkim medijima čitamo o takozvanoj „urbanoj četvrti” koja se tamo namjerava otvoriti, u stvari biznisu mladih i ne baš tako mladih koji se provlači pod javne potrebe dok je u stvari riječ o polulegalnom kafiću čiji vlasnici nemaju nimalo obzira prema okolnim stanarima kao ni prema svećenicima. Kako zasad ne želimo izlaziti s našim imenima u javnost predlažemo vam tako da sve ove navode provjerite upravo sa svećenicima, vjerujemo da će vam potvrditi sve što ovdje piše. Već duže vrijeme trpimo torturu iz te takozvane „urbane četvrti” koja je bogu hvala prestala s dolaskom hladnijih dana, ali u prethodnom vremenu naš život se pretvorio u pakao u kojem smo po cijele dane posebno vikendima bili primorani živjeti kao da se nalazimo u noćnom klubu, a ne u vlastitom domu.
Nemamo mi ništa protiv nečijeg posla, ali toliko bezobrazluka i nepoštivanja okoline i ljudi među kojima živite i radite rijetko se može čuti i vidjeti koliko smo mi doživjeli u zadnjih godinu i po dana. Više puta pozivana je i policija, ali i u policiji sliježu ramenima, jer po njima zaglušujća muzika koja dopire iz te takozvane „urbane četvrti”, a u naravi običnog kafića nije problematična ni u tri ni u pet popodne, ni u osam navečer... Drugim riječima iz policije ih nije briga za nikakav kućni red i mir niti ih je briga za kvalitetu našeg života. Nije samo muzika problematična, cijelo ljeto trpili smo torturu s razglasa doslovno skoro po cijele dane od jutarnjih do večernjih sati s raznih događaja koji se tamo organiziraju bez imalo obzira prema nama okolnim stanarima.
Poštovani gradonačelniče nije Dubrovnik samo stari grad gdje ste uveli red i komunalni redari ga provode, Dubrovnik su i drugi dijelovi grada i u drugim dijelovima grada žive ljudi koji se trebaju odmarati, koji u miru trebaju pojesti objed, koji rade i žele živjeti normalno, a ne pod pritiskom hoće li neki „mladi” u Tupu taj dan razviti muziku tuta forca i urlati preko razglasa dok ih je i kako god ih je volja. Neki od nas imaju i malu djecu, neki od nas su i bolesni ljudi koji imaju pravo na svoj mir i normalana život, dosta nam je životnih nedaća iovako, a pakao koji prolazimo s takozvanom „urbanom četvrti” samo ih pogoršavaju.
Nemamo mi ništa ni protiv izložba ni protiv sajmova ni protiv muzeja pa ni protiv noćnog kluba koji se tamo namjerava otvoriti ukoliko će biti izolirana buka, ali imamo protiv toga da se prostor Tupa pretvara u prostor divljaštva i bezobzirnost za profit nekolicine „mladih” i nešto manje mladih, a na račun naših života.
To je prava istina o toj takozvanoj „urbanoj četvrti” koju i vi podržavate, a nadamo se da ćete misliti i na nas građane koji tu desetljećima živimo i da dolaskom grada kao vlasnika više nećemo trpiti torture.
Nadamo se da ćete riješiti naše probleme, jer na ostale institucije izgleda ne možemo računati. Odlučilo smo zasad ostati anonimni, ali naravno ukoliko se torture nastave pokrenut ćemo peticiju, jer želimo naše živote nazad.
Šaljemo ovo pismo i medijima od kojih nitko cijelo ovo vrijeme nije našao shodnim da pita nas okolne stanare, pa ni svećenike, kako se osjećaju dok žive pod terorom.
Poštovani gradonačelniče, od vas ne tražimo odgovor, cijenimo vaše vrijeme, ne trebate ga gubiti na pisanje odgovora, od vas tražimo samo da uzmete u obzir sve što smo napisali kada preuzmete Tup i osigurate nam život dostojan čovjeka. Želimo spavati, želimo odmarati, želimo raditi, želimo gledati televiziju, ne želimo živjeti zatvorenih prozora, želimo mir u bolesti, želimo normalno ručati i večerati, a sve to će nam s dolaskom proljeća ponovo biti onemogućeno. Molimo vas to nam omogućite – pozivaju stanari okolice Tupa.